Predmet rada je prekršajnopravna zaštita potrošača u srpskom pravu, sagledana u kontekstu aktuelne, segmentirane (i stoga kritikovane) pravne zaštite potrošača. Prekršajnopravna zaštita (uz upravnopravnu, kojoj je takođe poklonjena pažnja) predstavlja supsidijarni mehanizam zaštite, ne tako dobro povezan sa onim primarnim – privatnopravnom zaštitom. Na osnovu analize zakonskih rešenja (vezanih prvenstveno za prekršajnopravnu, ali i upravnopravnu zaštitu potrošača) i primera dobre prakse iz uporednog prava, te rezultata novijih istraživanja, ukazano je na nedostatke postojećeg mehanizma zaštite, te su dati i predlozi za unapređenje zakonodavstva de lege ferenda, kao i za poboljšanje postojeće prakse. Autorke ističu da bi zaštitu prava, interesa i zdravlja potrošača trebalo vezati i za problematiku ostvarivanja ljudskih prava, što podrazumeva uspostavljanje efikasnog sistema upravne i kaznenopravne zaštite, kao i organizacionu usklađenost privatnopravnog i javnopravnog mehanizma zaštite potrošača