Maković, Zvonko

Croatian

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

izložba kolomana novaka galerija studentskog centra zagreb 2 1 . 1/8.2. 1969. zvonko maković Uz Srneca, Koloman Novak je jedi­ni od naših plastičara započeo son­diranje na polju svjetlosnog kine-tizma, ii time proširio suvremenu jugoslavensku likovnu problemati­ku na nove sektore. Njegova naj­novija (izložba održana u GSC inte­resantna je iz dva razloga. Naime, dok se Srnecova pokrenuta svje­tlost tek zanjihala i počela osvajati zatamnjene enterijere Galerije su­vremene umjetnosti, Novakova je vrcava svjetiljka, njišući se, zapo­čela sakupljati i podređivati sebi prostorni ambijent Galerije Stu­dentskog centra. Dakle zanimljivo pružena šansa komparacije i među­sobnog vrednovanja jugoslavenske luminokinetičke umjetnosti, kao i mogućnost da se jasno sagleda do kojeg stupnja sežu ostvarenja naših luminokinetičara na području evropske problematike izražavanja netvarnim sredstvom plastičkog oblikovanja. Između Srnecova i Novakova načina plastičkog izražavanja bitna je ra­zlika. Dok su Srnecovi objekti po­krenute svjetlosti još uvijek ekspe­rimentalnog karaktera, Novakov je jezik dorađeniji i u jednom smislu određeniji. No glavna je razlika u koloman novak 123 124 načinu tretiranja samog objekta. Srnecovi se oblici više temelje na problematici ritma i odnosa ritam — gledalac koji se nađe pored ta­kvog ekrana, iza kojega je svjetlo­sni izvor skriven, i na kojem se po­javljuju i iskrsavaju obojene svje­tlosti, dok Novak unutrašnju struk­turu plastičkog objekta ostavlja vidljivom — ona je ograđena od cjelokupnog prostora najčešće per-foriranim omotačem. Dakle, dok jedan zatvara i omeđuje unutrašnju jezgru, drugi je ostavlja otvorenom ne bojeći se optičkih po­sljedica koje bi sama konstrukcija mogla eventualno ostaviti na pro­matrača. Novakova moć vladanja prostorom vidi se iz svakog njego­va djela. Objekt vlada i omeđuje prostor u kojem eqzistira. On ga podređuje sebi — bilo svojim kro-matskim ili kinetičkim djelova­njem. Uzmimo za primjer samo objekte konstruirane od kinetičkih izvora svjetlosti omeđenih mreža-stim filterom. Svjetlost se pri po­kretu raspršuje prolazeći kroz per­foracije, ali ona u isto vrijeme i sakuplja i steže prostor svog dje­lovanja podešavajući ga vlastitom izvorištu. Ambijent oko plastike, iako je neomeđen, daje na određe­nim mjestima utisak granice — do­kle god seže centrifugalnost svjetlo­snog ishodišta, čini se, dotle dopire i sama plastika. Međusobna pove­zanost unutrašnjeg prostora takvog oblika i vanjskog, arhitekturalnog prostora postignuta je upravo raš­članjenom i šupljikavom struktu­rom filtera. Time je kompaktnost i komunikativnost tih dvaju prosto­ra uvjetovala cjelovitost i jedin­stvenost plastičkog objekta, koja je toj vrsti plastičkog govora neopho­dna budući da nema njegovih pra­vih materijalnih granica. Kromatika i programirano izmje­njivanje svjetlosnih izvorišta na dvodimenzionalnim objektima pru­žaju posebne optičke ugođaje. Pro­matraču koji se nađe ispred takvog djela javlja se asocijacija na kine­tičke svjetlosne spektakle jednog urbanog pejzaža noću. Blještavilo i dinamičnost ritmičkog izmjenjiva­nja, koje pruža takvo djelo, otkriva nesvakidašnje prizore. Intenzitet kromatskih i svjetlosnih učinaka privlači i zaokuplja pažnju gleda­oca, ali djelovanje takvog kinetič­kog objekta ne završava se samo na granicama njegovih dvodimenzi-onalnih površina — ono se nastav­lja i u prostoru u kojem se nalazi. Svjetlosne orgulje, koje je Novak ovdje izložio, pružaju također slič­ne optičke učinke. Svjetlosni pri­zori izmjenjuju se u programira­nom ritmu i u neprekinutom slije­du, a popraćeni su zvučnim efek­tima. U konačnom vrednovanju Nova­kova dostignuća na sektoru pokre­nute svjetlosne plastike ne može­mo a da ne spomenemo njegove za­ista vidljive rezultate koji upotpu­njuju i proširuju vrijednosti novih jugoslavenskih plastičkih umjetno­sti. Ipak, i njegovi i Srnecovi učinci samo su pionirski pothvati u već oblikovanim i determiniranim re­zultatima opće problematike lumi-nokinetizma. izložba Ijerke šibenik galerija suvremene umjetnosti zagreb 10. 12. 1968./5. 1 . 1969. tonko maroević Veliki »problematičan« našeg vre­mena široko su razmaknuli granice likovnog. Već preko pola stoljeća brojne inovacije potresaju tradici­onalno poimanje slikarstva ili ki­parstva. Rezultati znanstvenih i teh­ničkih istraživanja sve češće se pri­mjenjuju i na području likovnog, utječuci prti tom i na shvaćanje nje­govih svojstava i međa. Kao odjek općih interdisciplinarnih ideala sve se više nameće i traženje složenih i raznovrsnih veza likovne aktivno­sti i drugih medija i pojava. Nove kategorije prostora, vremena, svje­tlosti javljaju se umjesto starih i u njihovu se znaku odvija sve rašire­nija i sve razgranatija djelatnost. Ono najosnovnije, međutim, što su ti »problematičan« ostavili u na­sljedstvo svim svojim sljedbenici­ma jest uvjerenje o potpunom iscr­pljenju pojma prostora kao iluzio-nističke tvorevine. Po tome, likovno djelo nema više nikakvu predstav-Ijačku funkciju i ne postoji u odno­su prema bilo kojoj drugoj stvar­nosti osim sebe sama. Opredmeće-nje treće dimenzije logična je po­sljedica tog uvjerenja; djelo se smješta izravno u prostor i djeluje na taj prostor određujući ga i arti­kulirajući. U daljnjim konzekven-cama sam prostor postaje isključivi objekt plastičke akcije. 

Izložba Kolomana Novaka. Galerija Studentskog centra Zagreb 21. 1. – 8. 2. 1969.

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia