Adrian Hänni, Thomas Riegler i Przemyslaw Gasztold, ur. (2021) Terrorism in the Cold War: State Support in Eastern Europe and the Soviet Sphere of Influence, 1. sv., London – New York: I.B. Tauris, 218 str

Pandžić, Josip

Croatian

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

73Prikazi i recenzijeTERORIZAM U HLADNOM RATUAdrian Hänni, Thomas Riegler i Przemyslaw Gasztold, ur. (2021) Terrorism in the Cold War: State Support in Eastern Europe and the Soviet Sphere of Influence, 1. sv., London – New York: I.B. Tauris, 218 str.Prvi od dva objavljena sveska zbornika koji tematizira poveznice terorizma i hladnog rata, kojeg su uredili Adrian Hänni, Thomas Riegler i Przemyslaw Gasztold, bavi se odnosom između istočnoeuropskih država u sovjetskoj interesnoj sferi i terorističkih organizacija, uglavnom 1970-ih i 1980-ih kada je gotovo svaku terorističku organizaciju podržavao neki politički režim (str. 1).1 Zbornik je, ne ra-čunajući kratke bilješke o autorima, selektivni popis literature i kazalo imena, podijeljen na deset poglavlja. U uvodnom poglavlju, „Državna potpora terorističkim akterima u hladnom ratu: mitovi i stvarnost” (str. 1–21), Adrian Hänni iznosi te-meljne premise, ciljeve i zaključke istraživanja o odnosu socijalističkih država i terorističkih organizacija u vrijeme hladnog rata. Nastojeći se odmaknuti od dosadašnjih narativa obilje-ženih nagađanjima, nedostatkom primarnih izvora i teorijama zavjere, izabire projektni pristup i kao izvor ističe novodostupno ar-hivsko gradivo zahvaljujući čemu se taj odnos pokazuje kompleksnim do mjere da postaje ključan za cjelovito razumijevanje hladnora-tovske političke povijesti. Dodatna legitimacija ovakvog pristupa tražena je onkraj uskih po-vjesničarskih interesa posebice zbog toga što je uključenost države relevantna za procjenu suvremenih terorističkih prijetnji. Razbijajući mitove o sovjetskoj i/ili američkoj kontroli „međunarodnog terorizma” isticanjem uloge 1  Vidjeti drugi svezak: Adrian Hänni, Thomas Riegler i Przemyslaw Gasztold, ur., Terrorism in the Cold War: State Support in the West, Middle East and Latin America, London – New York: I.B. Tauris, 2021.dezinformacija i krivotvorina te spoznaje da obavještajne službe u oba vojno-politička bloka nisu kontrolirale velik broj terorističkih organizacija niti su ih koristile kao posrednike u blokovskom sučeljavanju i borbi za globalnu prevlast, dolazi se do istančanijeg shvaćanja spomenutog fenomena. Naime, socijalističke su države s terorističkim organizacijama sura-đivale, sponzorirale su ih i pomagale im, ali su i ograničavale njihovo djelovanje te čak i vršile izgon određenih terorista, odnosno nastojale su prije svega ostvariti vlastite interese iako su se sigurnosne službe u nekim važnim slučaje-vima pokazale operativno nesposobnima za adekvatan odgovor na terorističke prijetnje. Ukupno gledano, socijalističke su države po-državale transnacionalne terorističke aktere zbog unutarnje sigurnosti, obavještajnih po-dataka, komercijalnih interesa i diplomatskih čimbenika. Posljednja demistifikacija odnosi se na terorizam protiv socijalističkih država pri čemu se, zanimljivo, po intenzitetu aktivnosti ističu „hrvatske emigrantske nacionalističke skupine” (str. 12). Nakon ovako predstavlje-nog konteksta, u sljedećim poglavljima prika-zano je više slučajeva suradnje socijalističkih država s terorističkim akterima. U drugom poglavlju, „KGB-ov program otmica i PFLP: na prijelomnici između obavje-štajnog djelovanja i terorizma” (str. 21–41), Isabella Ginor i Gideon Remez pitaju se jesu li otmice koje organiziraju obavještajne službe terorizam, nastojeći dokazati da se o tome može govoriti barem kada je riječ o sovjet-skom programu otmica stranih državljana u obavještajne svrhe. Najbolji primjer pred-74Polemos 25 (2022.) 1: 73-80, ISSN 1331-5595stavlja specijalna operacija otmice zamjenika šefa postaje CIA-e u Bejrutu (Libanon) Lewisa V. Seviera 1970./1971. i njegovog prebaciva-nja u Sovjetski Savez na ispitivanje. Otmica počinjena u sastavu terorističke organizacije u službi interesa socijalističke države postala je tako novi oblik terorističkog djelovanja. Planovi za otmicu naposljetku nisu realizirani, ali je odnos Sovjetskog Saveza i palestinskih skupina postao paradigmatičan primjer nesta-bilne sinergije interesa socijalističkog režima i terorističkih skupina.U trećem poglavlju, „Sovjetski pristupi muslimanskom ekstremizmu i terorizmu” (str. 41–61), Michael Fredholm istražuje proble-matičnu vezu sovjetske vlasti i muslimanskih organizacija od 1917. do kraja hladnog rata. Od protivljenja sufizmu i podrške salafizmu do sovjetske intervencije u Afganistanu, islamizam je prerastao u izravnu prijetnju sovjetskoj prevlasti. U većini slučajeva SSSR nije održavao veze s islamskim ekstremističkim organizacijama, ali svejedno, prema riječima autora, „ostaje tužan povijesni paradoks da su i da su i Sovjeti, od Ruske revolucije, i, nešto kasnije, zapadne obavještajne službe podržavali radikalni salafizam” pri čemu je sovjetska vlast „imala za cilj koristiti salafizam protiv domaćeg sufijskog islama”, dok su ga „zapadne službe koristile protiv sovjetske vlasti u Afganistanu”. Ipak, oni „nisu uspjeli predvidjeti posljedice svojih postupaka, koje ostaju vidljive u suvremenoj borbi protiv džihadističkog terorizma u Europi i drugdje” (str. 54–55). U četvrtom poglavlju, „Palestinski tero-rizam i državna sigurnost DDR-a: Abu Nidal između Istočnog Berlina, Moskve i Wash-ingtona 1973. – 1989.” (str. 61–85), Tobias Wunschik istražuje odnos poznatog pale-stinskog terorista Abu Nidala i DDR-a putem istraživanja odnosa DDR-a, a posebno Stasija s palestinskim terorističkim skupinama. Prema riječima autora, polazište za ovu studiju slu-čaja predstavlja 1973. godina, kada je PLO-u dopušteno otvaranje diplomatskih misija u državama Istočnog bloka, ali su rezultati istraživanja ograničeni jer još uvijek uglavnom nedostaju pregledi i komparativne analize. Zaključuje se da je u usporedbi s potporom koju su palestinski teroristički akteri povre-meno dobivali iz Tripolija, Adena, Bagdada i Damaska, zaštita Istočnog Berlina bila manje značajna, ali svejedno nezanemariva.U petom poglavlju, „Poljska vojna obavje-štajna služba i njezin tajni odnos s Organiza-cijom Abu Nidal” (str. 85–107), Przemysław Gasztold piše o tome kako je krajem 1970-ih i 1980-ih poljska vojna obavještajna služba radi prodaje poljskog oružja u inozemstvu blisko surađivala s tvrtkama u vlasništvu Organizacije Abu Nidal (ANO) i teroristima pružila utočište u Poljskoj, a pranje novca nije predstavljalo problem tadašnjoj vlasti. Materijalna korist, a ne ideološka bliskost, u ovom je slučaju bila presudna za suradnju. U svakom slučaju, obostrani interes bio je više izražen nego u prethodnom primjeru suradnje DDR-a i Abu Nidala.Šesto poglavlje, „Carlos Šakal u Pragu: komunistička Čehoslovačka i međunarodni terorizam – studija slučaja” (str. 107–123), Pavela Žáčeka bavi se promjenjivom percep-cijom i odnosom čehoslovačkih obavještajnih službi prema međunarodnom ljevičarskom teroristu Carlosu „Šakalu”. Nesposobnost i preopterećenost čehoslovačkih obavještajaca rezultirala je poražavajućim odnosom prema opasnom teroristu kojeg su vlasti tek 1986. uspjele trajno protjerati iz države. U sedmom poglavlju, „Nacionalna sigur-nost i međunarodni terorizam u Mađarskoj 1980-ih” (str. 123–143), Balázs Orbán-Schwar-zkopf usredotočen je na pitanja jesu li ma-đarske obavještajne službe pružale aktivnu ili pasivnu potporu terorističkim organizacijama, kako i zašto se u samo desetak godina mali protuteroristički odjel razvio u veliki odjel i 75Prikazi i recenzijekako je tijekom 1980-ih Mađarska sve češće bila meta međunarodnih terorista. Sukladno političkim promjenama, nagore se mijenjao i stav terorista prema nekadašnjim dobro-namjernim domaćinima (mađarsko utočište) što je povećalo rizik od terorističkih napada na mađarskom tlu, a time naposljetku i pota-knulo razvoj protuterorističkog odjela. U osmom poglavlju, „Nacionalna sigurnost i međunarodni terorizam u Bugarskoj” (str. 143–167), Jordan Baev uz pomoć nedavno deklasificiranih dokumenata bugarske oba-vještajne službe nastoji odmaknuti percepciju odnosa terorista i bugarskog komunističkog režima od ideoloških predrasuda svojstvenih dalekosežnom utjecaju hladnoratovskog nasljeđa. Evolucija odnosa spomenutih strana varirala je od „podcjenjivanja i zane-marivanja”, preko „razmatranja potencijalne upotrebe nekoliko paravojnih terorističkih skupina protiv ‘glavnog imperijalističkog protivnika’” do „snažnije svijesti o stvarnoj prijetnji koju predstavlja međunarodna terori-stička aktivnost za njihove vlastite nacionalne sigurnosne interese” (str. 161). Muslimanske ekstremističke organizacije u Bugarskoj „kate-gorički” su smatrane opasnima i podvrgavane protuterorističkim mjerama. U devetom poglavlju, „Jugoslavija, Carlos ‘Šakal’ i međunarodni terorizam tijekom hladnog rata” (str. 167–185), osim iznimno korisnih uvodnih razmatranja o jugoslavenskoj vanjskoj politici i radu obavještajnih službi, autor Gordan Akrap iznosi niz arhivski ute-meljenih tvrdnji koje neovisno o fokusu na slučaju Carlosa „Šakala”, pokazuju neke često previđene aspekte jugoslavenskog socijalistič-kog režima. Prije svega, iako Jugoslavija nije služila kao “službena baza logističke podrške” niti je “izravno sudjelovala u procesu planira-nja i izvođenja terorističkih akata” neovisno o svom članstvu u pokretu nesvrstanih kojim se svrstavala na stranu protuimperijalističkih nacionalnih oslobodilačkih pokreta diljem svi-jeta, ističu se sljedeće činjenice (str. 177–178): nije spriječila djelovanje terorističkih skupina protiv zapadnih ciljeva u inozemstvu, strani teroristi u Jugoslaviji (u većini slučajeva) nisu uhićeni i izručeni zemljama koje su za njima raspisale Interpolove tjeralice, služila je tero-ristima kao sigurna tranzitna zemlja, mnogi su osumnjičeni teroristi slobodno boravili iu Jugoslaviji dok su jugoslavenski dužnosnici poricali takve optužbe, postavljala je uvjete za izručenje terorista uhićenih na svom teritoriju, zauzela je položaj blizak položaju zemlje koja tolerira aktivnosti međunarodnih terorističkih organizacija. U prilog izrečenom dovoljno je navesti da je jugoslavenski režim jedno vrije-me tolerirao Organizaciju Abu Nidal (ANO) i dopustio joj da upravlja tajnim stožerom u Beogradu (str. 67).Posljednje, deseto poglavlje, „Sjevernoko-rejski ‘terorizam’ i ‘protuterorizam’ potkraj 1980-ih” (str. 185–195), Bernda Schaefera bavi se „državnim terorizmom”, slabo po-znatim segmentom puno poznatije teme uključenosti Sjeverne Koreje u terorističke ak-tivnosti tijekom hladnog rata. Za sagledavanje obavještajnog konteksta 13. Međunarodnog svjetskog festivala mladih (WYF) u Pjongjangu (1. – 8. srpnja 1989.) korišteni su dosjei Stasija koji uključuju materijal s multilateralne obavje-štajne konferencije, održane u Pjongjangu u siječnju 1989., na kojoj je koordiniran rad na pripremi festivala. Osim dobrih veza Sjeverne Koreje i DDR-a, posebice manifestiranih u zajedničkom proturevizionističkom nastupu protiv Sovjetskog Saveza i Kine krajem 1980-ih, DDR je istaknut kao „mjesto susreta” i „tranzitna zemlja” za sjevernokorejske par-tijske kadrove, da bi u drugoj polovici 1989. veze između država zamrle uslijed razgradnje sovjetskog bloka. Unatoč njenoj nesumnjivo terorističkoj orijentaciji, autor naglašava da „nema informacija o potencijalnoj koordina-ciji Sjeverne Koreje s drugim međunarodnim čimbenicima ili uključenosti u takozvanu 76Polemos 25 (2022.) 1: 73-80, ISSN 1331-5595‘konfederaciju terorističkih država’, kako je američki predsjednik Ronald Reagan u srpnju 1985. nazvao Libiju, Iran, Kubu, Nikaragvu i Sjevernu Koreju” (str. 186). Bez obzira na to što nedostaju, primjerice, slučajevi iz Rumunjske i Albanije, dakle država s rigidnim komunističkim režimima, predstav-ljeni izbor znanstveno obrađenog arhivskog gradiva u zadovoljavajućoj mjeri oslikava pro-blematične i iznad svega promjenjive odnose, vokabularom Johna Dziaka rečeno, „protu-obavještajnih država” s jedne strane, te ra-znorodnih terorističkih organizacija i terorista s druge strane. Čitateljima iz Hrvatske i regije po svoj će se prilici najzanimljivijim pokazati poglavlje o Jugoslaviji u kojem su jednostavno, sažeto i utemeljeno obrađene kontroverzne i dosad nepoznate dimenzije vanjske politike države čiji je značaj na međunarodnoj sceni predugo otežavao trijeznu procjenu „mračne” strane njene vanjske politike. Zbog navedenih i nekih drugih razloga, ovaj zbornik – zasad samo na engleskom jeziku – ima potencijal zainteresirati relativno širok krug čitatelja i izvan akademske zajednice.Josip Pandžić 

TERORIZAM U HLADNOM RATU

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia