EFFICACY, SAFETY, AND TOLERABILITY OF MIRABEGRON IN PATIENTS AGED ≥65 YR WITH OVERACTIVE BLADDER WET: A PHASE IV, DOUBLE-BLIND, RANDOMISED, PLACEBOCONTROLLED STUDY (PILLAR)

Abstract

Pozadina: Većina bolesnika s prekomjerno aktivnim mokraćnim mjehurom (PAMM) starija je od 65 godina. Dosad nije bilo prospektivnih ispitivanja kojima bi se ocijenila djelotvornost liječenja agonistom β3-adrenoreceptora mirabegronom u ovoj specifi čnoj dobnoj skupini. Cilj: Ispitivanje faze IV u kojem se uspoređuju mirabegron u fl eksibilnoj dozi i placebo u starijih bolesnika s PAMM om i urgentnom inkontinencijom. Dizajn, uvjeti i sudionici: Bolesnici iz lokalne zajednice koji imaju ≥ 65 godina i PAMM u trajanju od ≥ 3 mjeseca. Intervencija: Nakon 2 tjednog uvodnog razdoblja tijekom kojeg se primjenjivao placebo bolesnici s jednom ili više epizoda inkontinencije, tri ili više epizoda urgencije i prosječno osam ili više mokrenja tijekom 24 h bili su randomizirani u omjeru 1:1 za dvostruko zaslijepljenu primjenu 25 mg mirabegrona ili odgovarajuće formulacije placeba na dan tijekom 12 tjedana. Nakon 4. ili 8. tjedna doza se prema odluci bolesnika i ispitivača mogla povećati na 50 mg mirabegrona/odgovarajuće formulacije placeba na dan. Mjere ishoda i statistička analiza: Primarne mjere ishoda: promjena srednjeg broja mokrenja tijekom 24 h i srednjeg broja epizoda inkontinencije tijekom 24 h od početka ispitivanja do završetka liječenja. Sekundarne mjere ishoda: promjena srednjeg izmokrenog volumena nakon mokrenja, srednjeg broja epizoda urgencije tijekom 24 h i srednjeg broja epizoda urgentne inkontinencije tijekom 24 h od početka ispitivanja do završetka liječenja. Za ocjenu srednjeg broja mokrenja tijekom 24 h, srednjeg izmokrenog volumena nakon mokrenju i srednjeg broja epizoda urgencije tijekom 24 h koristila se analiza kovarijance (ANCOVA). Za ocjenu srednjeg broja epizoda inkontinencije tijekom 24 h i srednjeg broja epizoda urgentne inkontinencije tijekom 24 h koristila se stratifi cirana rang ANCOVA. Rezultati i ograničenja: Uz mirabegron su opažena statistički značajna poboljšanja u odnosu na placebo s obzirom na promjenu srednjeg broja mokrenja tijekom 24 h, srednjeg broja epizoda inkontinencije tijekom 24 h, srednjeg izmokrenog volumena nakon mokrenja, srednjeg broja epizoda urgencije tijekom 24 h i srednjeg broja epizoda urgentne inkontinencije tijekom 24 h od početka ispitivanja do završetka liječenja. Sigurnost i podnošljivost odgovarale su poznatom sigurnosnom profi lu mirabegrona. Zaključci: Potvrđene su djelotvornost, sigurnost i podnošljivost mirabegrona tijekom 12 tjedana u bolesnika s PAMM om i inkontinencijom u dobi od ≥ 65 godina. Sažetak za bolesnike: Ispitivali smo učinak mirabegrona u usporedbi s placebom u osoba u dobi od 65 ili više godina s prekomjerno aktivnim mokraćnim mjehurom i inkontinencijom. Mirabegron je ublažio simptome prekomjerno aktivnog mokraćnog mjehura u usporedbi s placebom. Opažene nuspojave bile su slične poznatim nuspojavama mirabegrona.Background: The majority of patients with overactive bladder (OAB) are aged >65 yr. There has been no prospectively designed study assessing treatment effi cacy with the b3-adrenoreceptor agonist, mirabegron, specifi cally in this age group. Objective: A phase IV study comparing fl exibly dosed mirabegron versus placebo in elderly patients with OAB and urgency incontinence. Design, setting, and participants: Community-dwelling patients aged ≥65 yr with OAB for ≥3 mo. Intervention: Following a 2-wk placebo run in, patients with one or more incontinence episodes, three or more urgency episodes, and an average of eight or more micturitions/ 24 h were randomised 1:1 to double-blind 25 mg/d mirabegron or matched placebo, for 12 wk. After week 4 or 8, the dose could be increased to 50 mg/d mirabegron/matched placebo based on patient and investigator discretion. Outcome measurements and statistical analysis: Coprimary endpoints: change from baseline to end of treatment (EOT) in the mean numbers of micturitions/24 h and incontinence episodes/24 h. Secondary endpoints: change from baseline to EOT in the mean volume voided/micturition, mean number of urgency episodes/24 h, and mean number of urgency incontinence episodes/24 h. Analysis of covariance (ANCOVA) was used for the mean number of micturitions/24 h, mean volume voided/micturition, and mean number of urgency episodes/24 h. Stratifi ed rank ANCOVA was used for the mean numbers of incontinence episodes/24 h and urgency incontinence episodes/24 h. Results and limitations: Statistically signifi cant improvements were observed for mirabegron versus placebo in change from baseline to EOT in the mean number of micturitions/24 h, mean number of incontinence episodes/24 h, mean volume voided/micturition, mean number of urgency episodes/24 h, and mean number of urgency incontinence episodes/24 h. Safety and tolerability were consistent with the known mirabegron safety profi le. Conclusions: Mirabegron effi cacy, safety, and tolerability over 12 wk were confi rmed in patients aged ≥65 yr with OAB and incontinence