Madunić Barišić, Nives

Croatian

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

izlog časopisiNIVES MADUNIĆ BARIŠIĆ KAZALIŠTEU ČASOPISU“Kolo”, časopis za književnost, Matica hrvatskaČasopis Matice hrvatske “Kolo”, kojega od 1996. godine uređuje novi redakcijski kolegij: Vlaho Bogišić (glavni urednik), Jelena Hekman, Mladen Kuzmanović, Zvonko Maković i Hrvoje Ivanković, već od prvoga broja sustavno se bavi i kazalištem, odnosno kazališnim i teatrološkim temama.Uz redovite kronike kojima se nastoji pokriti sva relevantna hrvatska kazališna događanja, te ponajveće svjetske kazališne festivale (o čemu su pisali Jasen Boko, Dubravka Vrgoč i Hrvoje Ivanković), časopis nastoji sustavno predstavljati dramske tekstove domaćih i stranih autora. Tako je već u broju 1/1996. tiskana drama Mate Matišića Anđeli Babilona, potom su u broju 1/1998, a uz uvodnu studiju Branka Hećimovića tiskane i drame Eugenea lonesca Rupa i Djevojka za udaju, te njihova “nadopuna” Rupa za udaju Ivana Kušana. U broju 1/1999. tiskane su drame Svećenikova djeca Mate Matišića te Nevjesta od vje­tra Slobodana Šnajdera.U broju 2/1997. “Kolo” je tiskalo opširan temat o hrvatskoj drami druge polovice 80-ih i 90-ih godina. Na 250 stranica s tekstovima 16 autora (Dubravka Vrgoč, Nataša Govedić, Božidar Violić, Mira Muhoberac, Dalibor Foretić, Lađa Martinac, Dubravka Carić, Jasen Boko, Giga Gračan, Sanja Nikčević, Lada Čale-Feldman, Ela Agotić, Gordana Ostović, Anatolij Kudrjavcev i Darko Lukić), obrađeni su autori poput Mate Matišića, Lađe Kaštelan, Mire Gavrana, Slobodana Šnajdera, Asje Srnec Todorović, Ivana Vidić, Pave Marinkovića, Zvonimira Zoričića, Borislava Vujčića i dr. suvre­menih hrvatskih dramatičara.U broju 3/1997. “Kolo” donosi tekst Morane Čale Knežević “Begovićev dramski prvijenac i D' Annunzio”, te studiju Branimira Donata o drama­ma Nikole Šopa.U dva broja “Kolo” do sada bavilo tematiziran- jem povijesti hrvatskoga teatra.Tako je u broju 2/1996. tiskan tematski blok o ambijentalnom teatru s tekstovima Božidara Violića “Neuklapanje u prostor” (o teatru Dubrovačkog ljetnog festivala), Marina Carića “Iz redateljskog rakursa” (sjećanje na dvije splitske i jednu dubrovačku ambijentalnu predstavu), Anatolij a Kudrjavceva “Ambijentalni teatar Splitskoga ljeta” te Theodora Shanka “Osvajanje prostora” (o američkom ambijentalnom teatru).Drugi blok pod zajedničkim naslovom “Pedeset godina Igara” tiskanje u broju 2/1999. i u cijelosti je posvećen Dubrovačkim ljetnim igrama. Na više od 360 stranica 14 autora ispisalo je sugestivne stranice jedne impozantne kazališne povijesti.162 | KAZALIŠTE 1-2 2000jCjeloviti blok može se, međutim, podijeliti na nekoliko osnovnih dijelova s obzirom na kut pro­matranja problema o kojima autori pišu. Tako su problemsko-fenomenološki fokusirani tekstovi Dalibora Foretića (“Ambijent, prostor i vrijeme”), Hrvoja Ivankovića (“Tko je zazidao dubrovačku Taliju”) i Vlaha Bogišića (“Tri dubrovačka otvaran­ja”), a koji raspravljaju o važnim segmentima Ljetnih igara kao što su pitanja ambijentalnoga teatra, koncepcije dramskoga programa i sociopolitički kontekst Igara. Tekstovi Igora Mandića (“Pet glazbenokritičarskih sezona na Dubrovačkom ljetnom festivalu”) i Borisa B. Hrovata (“Dubrovački dani mladog teatra”) memo- arsko-analitički sažimaju pojedina festivalska raz­doblja i događanja kojima su osobno svjedočili perom iskusnih kritičara. Tekst Željke Turčinović (“Dodir Terpsihore”) problematizira povijest plesnoga teatra, a prisutnost stare glazbe u festi­valskim izvedbenim prostorima tekst Ennija Stipčevića (“O lijepim kulisama i dosadi”). Dubravka Vrgoč (“Dubrovačke kazališne vizije Ivice Kunčevića”) osvjetljava dubrovačke režije Ivice Kunčevića kao jednu od ključnih kvaliteta i prepoznatljivosti Igara. Zanimljivi su i tekstovi memoarskoga karaktera Izeta Hajdarhodžića (“Dubrovački memento”), Marije Crnobori (“Moja Ifigenija”) i dnevničke stranice Dubravka Detonija (“Ljetni listići 1966.”). Osobito osvježenje cijelome bloku (i očigledni odmak od stereotipno­ga prigodničarstva) donose tekstovi Mire Muhoberac (“Ljudi izvan reflektorskog središta Igara”) koja portretira niz samo naizgled marginal­nih suučesnika igara od scenografa do garderobi­jera, majstora tona i stalnih gledatelja te tako stvara drugu stranicu legitimne povijesti Igara.Davor Mojaš (“I(m)press-i ja”) prateći spise u uredu za novinstvo svjedoči o trenucima nakon danas kultnih predstava, o vremenu nastanka kritičkih zapisa, reakcijama i prvim novinskim izvještavanjima, a Vedran Benić (“Što mi pričaju pokretne slike”) stvorio je “paralelni sustav kroničarske pedanterije začinjene pikanterijama” pregledavajući filmske zapise o Igrama.“Kolo” za prvi broj u 2000. godini priprema i blok šekspiroloških studija teoretičara Manfreda Pfistera (čija je knjiga Drama. Teorija i analiza nedavno izašla u izdanju Biblioteke Mansioni, Hrvatskog centra ITI).1-2/2000 E KAZALIŠTE [ 163

Kazalište u časopisu ("Kolo", Matica hrvatska)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia