V starih slovenskih slovarjih in novejših hrvaških ter slovenskih narečnih virih se najde besedje, ki odkriva, da je v praslovanščini obstajal tudi ijevski samostalnik, ki je bil podstava za nastanek tematske variante *žь m, g *ǫž ‘kača’.Polazeći od slavenske građe, do sad se na praslavenskoj razini mogla rekonstruirati samo tematska imenica muškoga roda *(g/)-žь m, g *-ǫž ‘zmija’ naglasne paradigme b, npr. hrv. čak. uõš m, g uožȁ ‘vrsta crne zmije’ (Orbanići), r. úž, g užá ‘zmija’, iako vanjske usporednice lit. angìs f in lat. anguis m, f ukazuju na postojanje praindoeuropske imenice vrste i *H2engh-i- ‘zmija’. Podrobnija analiza slavenskih povijesnih rječnika od XVIII. stoljeća nadalje te novijih hrvatskih i slovenskih dijalektnih rječnika pokazuje imenicu i-vrste ženskoga roda *žь, g *ži naglasne paradigme c:
a) sln. voš f ‘zmija; guž’ (Janežič 1851), vóſh ‘zmija’ (Murko 1833), voſh ‘zmija’ (Gutsman 1789), vôsh, y ſh ‘(vodena) zmija’ (Pohlin 1781); ˈgọ:š f, g -žə ‘guž (zmija)’ (Weiss 1998); slepavåuš f, g -i ‘bjelouška’ (Mukič 2005);
b) hrv. slˈepa vˈouš f, g slˈepe vˈouš ‘sljepić’ (Blažeka i Rob 2014).
Odnos između imenice ženskoga roda i-vrste i tematskoga muškoga roda uz vanjske usporednice, kada se praindoeuropska imenica *H2engh-i-s ‘zmija’ pokazuje samo u ženskom rodu (lit. angìs), ili pak i u ženskom i u muškom rodu (lat. anguis) – dopušta nam da zaključimo da je praslavenska imenica i-vrste prvotno imala oba gramatička roda. Potiskivanje iz sustava danas već rijetkih neposredno potvrđenih imenica i-vrste muškoga roda, prije svega onih koje nisu označavale osobe muškoga spola, uzrokovalo je da se praslavenska osnova na -i prestrukturirala u tematsku, kao što se to dogodilo s imenicom za oganj *ognь → *ògn’ь: pide. *H2engh-i-s m, f > psl. *ǫžь m, f, g *ǫži → psl. *žь f, *ži np c → psl. *žь m, g *ǫž np b.
Južnoslavensko početno *g- je iz *- nastalo fonetskim razvojem preko međustupnja *g-, koji je za razvoj *- > *g- pretpostavio još Ramovš (1924). Osnovni polazni sem slavenskih odraza fonetskih varijanata *žь, *žь i *gžь jest ‘zmija’, što je u skladu s vanjskim usporednicama, jer i lit. angìs i lat. anguis ukazuju na jednak središnji sem. To dopušta da se za praslavenske *žь in *žь rekonstruira značenje ‘zmija’, a značenja u pojedinim slavenskim jezicima (bjelica ili Eskulapova zmija, Zamenis longissimus; bjelouška, Natrix natrix; sljepić, Anguis fragilis) zapravo su sekundarne značenjske specijalizacije.From the Slavic material, only the thematic masculine noun *(g/)-žь m., gen. *-ǫž ‘snake’ (AP b) can be reconstructed at the Proto-Slavic linguistic level – e.g., Čakavian Cro. uõš m., gen. uožȁ ‘a kind of black snake’ (Orbanići), Rus. úž, gen. užá ‘snake’ – although external comparative evidence in Lith. angìs f. and Lat. anguis m., f. points to the existence of the PIE i-stem noun *H2engh-i- ‘snake’. A more detailed analysis of Slovenian historical dictionaries from the eighteenth century onward and more recent Croatian and Slovene dialect sources indicate the feminine i-stem noun *žь, gen. *ži (AP c): a) Sln. voš f. ‘snake; Aesculapian snake’ (Janežič 1851), vóſh ‘snake’ (Murko 1833), voſh ‘snake’ (Gutsman 1789), vôsh f., gen. -y ‘(water) snake’ (Pohlin 1781); ˈgọ:š f., gen. -žə ‘Aesculapian snake’ (Weiss 1998); slepavåuš f., gen. -i ‘grass snake’ (Mukič 2005); b) Cro. slˈepa vˈouš f., gen. slˈepe vˈouš ‘blindworm’ (Blažeka & Rob 2014). Based on external evidence, whereby the PIE i-stem noun *H2engh-i-s ‘snake’ appears elsewhere only as feminine (Lith. angìs) or as feminine and masculine (Lat. anguis), the relationship between the i-stem feminine noun and the thematic masculine noun permits the conclusion that the Proto-Slavic i-stem noun was originally of both grammatical genders. The elimination from the system of the few masculine i-stem nouns still directly attested today, especially those that did not denote persons of natural male gender, caused the Proto-Slavic i-stem stem to be restructured into a thematic one, as happened with the noun for ‘fire’ *ognь → *ògn’ь: PIE *H2engh-i-s m., f. > PSl. *ǫžь m., f., gen. *ǫži → PSl. *žь f., *ži (AP c) → PSl. *žь m., gen. *ǫž (AP b). South Slavic initial *g- arose from *- through phonetic development via the intermediate stage*g-, which was already presumed by Ramovš (1924) in the development *- > *g-. The basic seme of the Slavic reflexes of the phonetic variants *žь, *žь, and *gžь is ‘snake’, which is consistent with external evidence because Lith. angìs and Lat. anguis show the same central seme. This allows the meaning ‘snake’ to be reconstructed for Proto-Slavic *žь and *žь, and the meanings in individual Slavic languages – ‘Aesculapian snake’ (Zamenis longissimus); grass snake (Natrix natrix); slow worm (Anguis fragilis) – are therefore secondary semantic specializations
