Misliti globalno i zvučati lokalno: slučaj kajkavskog repertoara u produkciji Edison Bell Penkale 1920-ih i 1930-ih

Abstract

This paper presents initial findings in the research on the status of Kajkavian repertoire primarily in the production of Edison Bell Penkala. From its beginning in 1927, this Zagreb based record company engaged local authors and performers. A significant part of this production consisted of repertoire in the Kajkavian dialect group of the Croatian language which, from the mid-nineteenth century, was an arena of debate on local versus ethno-national affiliations, related also to the issue of the standardization of language. Considering particularly the matter of locality which arose as a key concept for interpreting the underpinnings of the record industry of the time, I aim to delineate the status of Kajkavian repertoire within the company’s overall production, as well as its consequences for the formation of representative regional repertoire.Ovaj rad donosi početne nalaze istraživanja o statusu kajkavskog repertoara prije svega u produkciji Edison Bell Penkale, jugoslavenske diskografske kuće koja je djelovala u Zagrebu od 1927. do potkraj 1930-ih i koja označava početak domaće diskografske industrije u Hrvatskoj. U zadanim okvirima rad prikazuje problematiku detektiranja kajkavskog udjela u velikom obimu snimljenog repertoara te u tom smislu donosi preliminarne zaključke na relevantnim primjerima. Iako su prikupljeni podatci o proizvodnji i distribuciji ploča triju istraživanih diskografskih kuca – kao i o udjelu kajkavštine u ukupnom repertoaru – daleko od jednoznačnih i potpunih, vidljivo je da je kajkavština na pločama bila zastupljena u cijelom razdoblju koje se obuhvatilo ovim projektom. Ipak, uzimajući u obzir obim aktivnosti u takvom repertoaru, čini se da je prednjačio EBP. U radu se stoga nastoji pratiti diskografsko profiliranje kajkavskog repertoara u produkciji te kuće razmatranjem pitanja lokalnosti koje se pokazalo relevantnim okvirom za tumačenje glavnih uporišta onodobne diskografske industrije. Za razliku od globalizacije kao noseće značajke današnje diskografske i glazbene industrije, čini se da je njezino formativno razdoblje obilježila implementacija strategija lokalizacije na više razina: osim lokalizacije na razini same diskografske industrije prisutna je i lokalizacija diskografskog proizvoda. One se osobito očituju u poslovnom modelu EBP-a, koji je od samih početaka pristupio snimanju domaćih autora i izvođača. Značajan dio te produkcije zauzima repertoar na kajkavskom podijeljen u dvije krovne kategorije: glazbu i govor. Osim uvida u status dotičnog repertoara u cjelokupnoj produkciji tvrtke, u radu se ocrtavaju i njegove reperkusije u formiranju reprezentativnih regionalnih primjera, poput kajkavske popevke kao lokalno specifičnog žanra