The use of a letter to the patient as a method in the education of medical students

Abstract

Cilj. Procjena mogućnosti uporabe pisma pacijentu kao edukacijske metode tijekom izobrazbe studenata medicine završne (šeste) godine studija na predmetu Obiteljska medicina Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Ispitanici i postupci. Istraživanjem su obuhvaćeni svi studenti šeste godine Medicinskog fakulteta u Splitu akademskih godina 2010./11., 2011./12., 2012./13 (n=121). Uzorak su predstavljala pisma koja su ti studenti napisali pacijentima za vrijeme vježbi iz kolegija Obiteljska medicina (svaki student 4 pisma; n=484). Primijenjen je obrazac za ocjenu konzultacije i pisma; ocijenjene kategorije bile su: jasnoća opisa bolesti/stanja, znanje, kvaliteta/korisnost preporuke, pristojnost, umijeće usmenog/pismenog izražavanja, ocjene 1-5, raspon bodova od 1-25), instrument za mjerenje liječnikova suosjećanja (empatije) u konzultaciji (engl. Consultation and Relational Empathy, CARE) i instrument za mjerenje pacijentove osposobljenosti za nošenje s bolešću (engl. Patient enablement instrument, PEI). Odabranim pacijentima studenti su nakon konzultacije napisali pismo s opisom i objašnjenjem bolesti, liječenja i preporukama za nošenje s bolešću. Nakon što su sva pisma prikupljena, ocijenili su ih pacijenti (n=222), mentori (n=22) i nezavisni ocjenjivači (n=3). Pacijenti su u pismu podcrtali dijelove pisma koje nisu razumjeli, a ocjenjivači dijelove za koje su procijenili da ih pacijenti neće razumjeti. Pisma smo analizirali kao jedinice i grupirana prema studentima - autorima („klasteri“). Uz standardne metode, postojanje klastera uvaženo je korištenjem višestruke linearne regresije (klasteri kao 'dummy' varijabla). Rezultati. Analiza pisama kao pojedinačnih, nezavisnih jedinica i kao »klastera« dala je slične rezultate, pa je prikazana analiza pisama kao nezavisnih jedinica. Postojala je slaba korelacija između kvalitete napisanih pisama (ocjene mentora) i zadovoljstva pacijenata (ocjene pacijenata) (r=0,184; P=0,007). Iako im je konzultacija sama po sebi bila razumljivija od pisma (62,3% vs. 37,7%), pacijenti (n=194) su nešto bolje razumjeli terapiju i preporuke za liječenje nakon što su im studenti napisali pismo [pacijentova ocjena (M,95%-tni raspon pouzdanosti): 4,45 (4,36-4,56), mentorova ocjena: 4,10 (3,98-4,22)]. Pacijenti su ocijenili pisma ocjenom: 23.7 (23.5-24.0), slično kao i mentori: 22.3 (21.8-22.6), dok su nezavisni ocjenjivači bili nešto stroži: 20.2 (20.0-20.5). Postojala je pozitivna povezanost između ocjena konzultacija i pisama kako pacijenata (r=0,620; P<0,001) tako i mentora (r=0,530; P<0,001). I pacijenti i mentori su dali neznatno više ukupne ocjene pismima nego konzultacijama: ocjene pacijenata, pismo vs konzultacija [(23,7 (23,5-24,0) vs 23,1 (22,7-23,4)] i ocjene mentora [(22,2 (21,9-22,6) vs 21,6 (21,2-21,9)]. Značajno više mentora (60.3%) nego pacijenata (45.7%) smatralo je da se u pismu dobije više informacija (P<0,001), da se bolje može ocijeniti znanje studenata (56,1% vs. 45,9%; P=0,003), te da je pisana preporuka korisnija od usmene (63,8% vs. 53,1%; P<0,001). U analizi sadržaja pisama pacijenti i ocjenjivači su se preklapali u 27 podcrtanih izraza, od kojih se 20 odnosilo na stručne izraze. Između kvalitete pisama i uspješnosti na ispitu provjerene standardnim pisanim testom nije bilo značajne povezanosti u generacija studenata koje su pisale pismo (2010./11. r=0,016; P=0,909; 2011./12. r=0,069; P=0,596). Međutim, prosječna ocjena na pisanom ispitu generacija s pismom [(11./12. 4,67 (4,52 – 4,81)] u odnosu na generacije bez pisma [(08./09. 3,65 (3,45-3,85) i 09./10. 3,81 (3,59-4,82) bila je značajno viša (P<0,001)]. Zaključak. Pisma studenata pacijentima o njihovoj bolesti pokazala su se kao kvalitetna dopuna konzultaciji, kao sredstvo za unaprjeđivanje komuniciranja (ocjena pacijenata) i kao edukacijski instrument (ocjena mentora). Najčešći razlog poteškoća i nerazumijevanja u komunikaciji između pacijenata i studenata (liječnika) je stručna terminologija. Dokazi za povezanost između studentskog pisma pacijentima i uspjeha na pisanom testu nisu uvjerljivi, te na osnovu njih ne možemo stvoriti jasan zaključak.Aim. Assessment of the possibility of using students’ letters to patients as educational method in training final (sixth) year students at the Department of Family Medicine, Faculty of Medicine, University of Split. Examinees and methods. The study included all 6th year students of the Medical Faculty in academic year 2010-11., 2011./12., 2012./13. attending their rounds in Family Medicine (FM), structured into two 10-day cycles (n=121). Students were represented by the letters they have written to patients during the rounds in FM (each student has written 4 letters; n=484). The letters were evaluated by patients (n=222), mentors (n=22) and independent evaluators (n=3) who used a grading instrument (consisted of five rated categories: 1) adequacy and clarity of description of patients’ disease/state, 2) knowledge, 3) adequacy of recommendations, 4) courtesy and respect and 5) language and style; score 1-5, the range of points from 1-25), questionnaires Consultation and Relational Empathy (CARE) and Patient enablement instrument (PEI). Patients and evaluators were also asked to underline phrases they thought would be difficult to understand; the underlined text was subjected to content analysis. Letters were analyzed as a unit and grouped by students - authors (" clusters "). In addition to standard methods, the existence of clusters has endorsed the use of multiple linear regression (clusters as a ' dummy ' variable). Results. Analysis of letters as single, independent units and as a "cluster " gave similar results, so an analysis of letters as independent units was presented. There was a low correlation between the quality of written letters (mentors’ score) and patient satisfaction (patients’ score) (r = 0.184, P = 0.007). Although consultation was easier to understand (62.3 % vs . 37.7 %), patients (n = 194), understood slightly better their therapy and treatment recommendations after they have read letter [patient's score (M, 95% confidence interval): 4.5 (4.4 to 4.6), mentor’s score: 4.1 ( 4.0 to 4.2). Patients evaluated letters with a score: 23.7 (23.5 to 24.0), similar to the mentors: 22.3 (21.8 to 22.6), while independent evaluators were somewhat stricter: 20.2 (20.0 to 20.5). There was a positive correlation between the score of consultations and letters in patients (r=0.620, P<0.001) and in mentors (r=0.530, P<0.001). Patients and mentors gave slightly higher total scores to the letters than consultations: patients’ score, letter vs. consultation [(23.7 (23.5 to 24.0) vs. 23.1 (22.7 to 23.4)] and mentors’ score [(22.2 (21.9 to 22.6 ) vs. 21.6 (21.2 to 21.9)]. Significantly more mentors (60.3 %) compared to patients (45.7 %) considered to get more information from the letter (P<0.001), to improve the assessment of the students' knowledge (56.1 % vs. 45.9 %, P=0.003), and to strengthen the nature of information (63.8 % vs. 53.1 %, P<0.001). In analyzing the content of the letters, patients and evaluators overlapped in 27 underlined expressions, 20 of which were related to technical terms. Between the quality and efficiency of letters on a standard written examination verified test there was no significant correlation in the generation of students who wrote the letter (2010./11. R=0.016, P=0.909; 2011./12. R=0.069, P=0.596). However, the average score on the written test, generation with letters [(11./12. 4.67 (4.52 to 4.81)] in relation to generation without letters [(08./09. 3.65( 3.45 -3.85) and 09./10. 3.81(3.59 to 4.82)] was significantly higher (P < 0.001). Conclusion. The letter is a good quality supplement to the consultation process, as a communication means (patients’ score) and as an educational tool (mentors’ score). The most common reason for difficulties and misunderstandings in communication between the patient and the student (doctor) is the professional jargon (terminology). Evidences for the interconnection between the student letters to patients and the efficacy of the written test are not conclusive, and based on them, we can not create a clear conclusion