Pojmovi vezani uz dijagnostiku uglavnom su povezani s područjem biomedicine i
zdravstva, ali često ih možemo susresti i u drugim područjima čovjekovog djelovanja
(Škorić i Bartoluci, 2011). Sportska dijagnostika je dio kineziologije koja je
zahvaljujući brzom napretku tehnologije, postala neizostavni dio trenažnog procesa.
Dijagnostika u sportu provodi se terenskim testovima i/ili testovima u laboratorijskim
uvjetima. U sportsku rekreaciju uključene su različite sportske aktivnosti čiji su programi
prilagođeni dobnim skupinama i potrebama pojedinca, te imaju pozitivan učinak na
ljudski organizam. Planiranje i programiranje trenažnog procesa odvija se na temelju
rezultata dobivenih dijagnostičkim procedurama. Proces započinje inicijalnim
testiranjem i služi kao početna točka. Daljnji tranzitivni dijagnostički postupci važni su
za praćenje napretka provedenog programa.Terms related to diagnostics and diagnosis are mainly associated with the field of
medicine and health care, but they can frequently be found in other areas of human
activity (Škorić and Bartoluci, 2011). Sports diagnostics is a part of kinesiology which,
due the rapid progress of technology, has become an indispensable part of a training
process. Diagnostics in sports is performed by means of field and/or laboratory tests.
Sports recreation includes various sports activities whose programs are tailored to suit
age groups and individual needs, thus having a positive effect on the human body.
Planning and programming of the training process is based on the results obtained by
diagnostic procedures. The process begins with initial testing and serves as a starting
point. Further transitive diagnostic procedures are important for monitoring the progress
of the implemented program