Phylogenetic relationships among genera of subtribe Lysiphlebina and taxonomic status of Adialytus (Foerster) species (Hymenoptera, Braconidae, Aphindiinae)
Rod Adialytus predstavlja jedan od tri roda subtribusa Lysiphlebina. Pored ovog,
ovde spadaju rodovi Lysiphlebus i Lysiphlebia. Ukupno je opisano sedam vrsta roda
Adialytus, koje su rasprostranjene širom Palearktika. Adialytus je dugo bio razmatran
kao podrod u okviru roda Lysiphlebus, sa kojim deli mnoge morfološke karaktere. Pored
nerazjašnjenog statusa ovog roda, postoje velike poteškoće pri identifikaciji vrsta u
okviru samog roda Adialytus. U ovom radu su analizirane tri najčešće evropske vrste:
Adialytus ambiguus, A. salicaphis i A. thelaxis. Ukupno je analizirano 228 jedinki, pri
čemu analiza obuhvata isključivo ženke. Korišćene su tri metode za morfološku i
genetičku karakterizaciju vrsta roda Adialytus. Metodom „tradicionalne“ morfometrije su
analizirani meristički i kontinuirani karakteri, pri čemu su kontinuirani karakteri
predstavljeni kao dužinski odnosi. Metoda gemetrijske morfometrije je korišćena za
ispitivanje obrasca varijabilnosti oblika prednjih krila. Molekularne analize su
sprovedene korišćenjem mitohondrijalnog gena za citohrom oksidazu 1 (mtCOI) i gena
za veliku ribozomalnu subjedinicu 28S (28S rRNK). Upotrebom „tradicionalne“
morfometrije utvrđena je statistički značajna varijabilnost između tri analizirane vrste
roda Adialytus. Najveću varijabilnost su pokazali karakteri kao što je broj mirisnih brazdi
na prvom, drugom i petom flagelarnom članku antena. Takođe, značajne razlike su
uočene i u samim proporcijama analiziranih flagelarnih članaka. Geometrijskom
morfometrijom detektovane su izvesne razlike u obliku prednjih krila. Distalni deo krila
ima znatno veću varijabilnost u odnosu na proksimalni. Jedinke A. ambiguus imaju
relativno uska krila i dugačak metakarpus, za razliku od A. salicaphis i A. thelaxis.
Molekularnom analizom na osnovu mtCOI gena potvrđeno je da je A. thelaxis „dobra“
vrsta. Genetičke razlike između A. ambiguus i A. salicaphis su relativno male i na
graničnim vrednostima za specijsko razdvajanje...The genus Adialytus is a member of the subtribe Lysiphlebina. Beside this genus
the subtribe encompasses two more genera: Lysiphlebus and Lysiphlebia. So far, seven
valid Adialytus species have been recognized which can be found throughout the
Palaearctic. The genus Adialytus was previously considered as a subgenus within the
genus Lysiphlebus, which it resembles to. Beside the unclear status of this genus, there
are many difficulties concerning identification of Adialytus species. In this work, three
most common European species were analyzed: Adialytus ambiguus, A. salicaphis and
A. thelaxis. In total, 228 specimens were included into analysis, all being females. Three
methods were involved into morphological and genetic characterization of the Adialytus
species. Traditional morphometrics is used for the analysis of meristic and continuous
characters. However, continuous characters were represented as a relation of lengths
and widths. Geometric morphometrics is used in forewing shape analysis. For the
molecular analysis on the species level, the mitochondrial gene for cytochrome oxidase
1 is used (mtCOI) , while for the relation among the genera of the subtribe Lysiphlebina,
the ribosomal gene 28S (28SrRNK) is used. According to the traditional morphometrics
a statistically significant variability is detected among the all three Adialytus species.
The greatest variability is detected in the number of olfactory grooves (rhinaria) on the
first, second and fifth flagellar segment of antenna. Furthermore, significant differences
are detected in the proportions of the very segments. The differences in the forewing
shape are detected by the geometric morphometrics method. The distal part of the
forewing is much more variable than proximal. The species A. ambiguus has relatively
narrow forewings and long metacarpus in contrast to A. salicaphis and A. thelaxis..
