Analysis of status of H-RAS gene and expression of survivin and p21ras in keratocystic odontogenic tumors before and after decompression

Abstract

Keratocistični odontogeni tumori (KCOT) su benigne intrakoštane lezije, lokalizovane u donjoj i gornjoj vilici. Ovi tumori su ranije definisani kao ciste vilica zbog svog makroskopskog izgleda. Međutim, njihova agresivna priroda i sklonost ka recidivima, kao i uloga genskih mehanizama u njihovom nastanku, doveli su do toga da se ove lezije svrstaju u tumore glave i vrata. Danas se smatra da su za njihov nastanak ključne mutacije PTCH gena, koje su odgovorne i za nastanak drugih tipova tumora, a detektovane su i u ovim lezijama, bez obzira da li su u pitanju sporadični ili KCOT udruženi sa Nevoid Basal Cell Carcinoma (NBCC) sindromom. Jedan od protoonkogena koji ima uticaj na razvoj brojnih tumora čoveka, a između ostalog i oralnih karcinoma, je H-RAS gen. Ovaj gen ima ulogu u ćelijskoj proliferaciji i diferencijaciji. Mutacije H-RAS gena najčešće su detektovane na poziciji 12. i 13. kodona. Pored mutacija i polimorfizam ovog gena na 81. kodonu (81T/C) se smatra faktorom rizika za nastanak brojnih tumora. Do sada prisustvo mutacija i polimorfizama H-RAS gena nije ispitivano u KCOT. Takođe, predmet dosadašnjih istraživanja nije bilo ni prisustvo i lokalizacija p21hras proteina u ovim lezijama. Uloga ovog proteina, produkta H-RAS gena, ogleda se u prenosu ćelijskog signala od membrane do unutrašnjosti ćelije u cilju kontrole proliferacije i diferencijacije ćelija. Prekomerna ekspresija ovog proteina je konstatovana u različitim humanim tumorima, ali i u normalnim tkivima kao što su i zubni zameci. Važnost povećanog prisustva ovog proteina leži u činjenici da se time može delimično objasniti povećana proliferacija epitela, a tako i agresivno ponašanje KCOT. Lečenje KCOT najčešće podrazumeva dvofaznu proceduru koja obuhvata dekompresiju i, u drugom hirurškom aktu, enukleaciju preostale lezije kombinovanu sa primenom Karnojevog rastvora. S obzirom da dekompresija dovodi do promena u veličini lezije, zadebljanja njenog zida, kao i hiperplazije epitela, interesantno je povezati ove efekte sa promenama na molekularnom nivou. U tom smislu, interesantno je analizirati uticaj dekompresije KCOT na ekspresiju proteina koji su odgovorni za regulaciju ćelijskog ciklusa i apoptoze, kao što su survivin, ciklin D1 i p21hras, što do sada nije ispitivano..

    Similar works