Glavni predmet ove doktorske disertacije je pojava i razvoj kritike kapitala u
savremenoj postmedijskoj umjetnosti kojom se nastoji pružiti otpor savremenom kapitalizmu
zbog paradoksa, društvenih kriza i konflikata, nejednakosti i prekarnosti koje on, tokom
svojih globalističkih i eksploatacijskih tendencija, proizvodi. Time se nastoji ukazati na
neophodno rješavanje dileme o tome da li naš svijet treba da predvodi moć kapitala ili znanje,
pri čemu se kapital i ekonomija ne posmatraju sa stanovišta ekonomske teorije već iz
diskursa teorije savremene umjetnosti. Osnovni ciljevi ogledaju se u izučavanju diskursa
savremenosti, diskurzivnom proučavanju kritičkog umjetničkog otpora prema represivnim
metodama politike i ekonomije, ukazivanju na značaj teorijskog i istraživačkog postupka u
savremenoj postmedijskoj umjetnosti, analizi istorijskih okolnosti i društveno-kulturalne i
geopolitičke stvarnosti kao preduslova za nastanak kritičke umjetnosti koja ne negira svoj
politički i društveni angažman u nastojanju stvaranja i održavanja inkluzivnijeg i
ravnopravnijeg društva.
Uvodni dio prikazuje metodološki aspekt disertacije koji stavlja naglasak na
komparativnu analizu i dedukciju koja iz nje proizilazi, kao i predlog hipoteza koje se ovom
disertacijom razvijaju. Prvo poglavlje bavi se prikazom i komparacijom teorija savremenog
kapitala i kapitalizma. Drugo poglavlje obrazlaže pojavu kritike kapitala u teoriji umjetnosti.
Treće poglavlje prikazuje domete i karakter kritike kapitala u savremenoj umjetnosti. Četvrto
poglavlje tumači fenomen boje u novoj i smjeloj ulozi kritike kapitala. Peto poglavlje
analizira pojam forme u umjetnosti koji se može posmatrati i sa kritičkog aspekta. Šesto
poglavlje posmatra kritiku kapitala iz diskursa kritike modernosti i antropocena. Zaključak
objedinjuje ponuđene hipoteze o aktivnom kritičkom odnosu savremene umjetnosti prema
globalnom kapitalizmu, o umjetnosti kao socijalnoj strategiji odgovornoj prema društvu, i o
umjetnosti kao jeziku otpora prema dominantnim oblicima moći putem diskurzivnog i
epistemološkog istraživanja, i upućuje na njegovu istorijsku, društvenu i naučnu opravdanost
i primjenljivost po pitanju daljeg razvoja i uloge umjetnosti u svijetu
