Универзитет у Београду, Технолошко-металуршки факултет
Abstract
The main aim of this study is the development of two controlled drug delivery systems based on ordered mesoporous silica and erythrocyte membranes (in further text - ghosts) for two widely used drugs: fenofibrate and sodium diclofenac.
In the first part of the study, in vitro and in vivo performance of ordered mesoporous silica (OMS) as a carrier for the poorly water soluble compound fenofibrate was evaluated. Fenofibrate was loaded into OMS via incipient wetness impregnation to obtain a 29% drug load and formulated into capsules. Two capsule dosage forms (containing 33.5 mg and 16.75 mg fenofibrate) were compared to the commercially available forms - Lipanthyl® (fenofibrate microcrystals) and Tricor® (fenofibrate nanocrystals). In vitro dissolution tests showed that the amount of fenofibrate released from Lipanthyl® and Tricor® was approximately 30%, whereas ca. 66 and 60% of the drug was released from OMS capsules containing 33.5 and 16.75 mg of fenofibrate, respectively. The in vivo study in dogs confirmed satisfying level of safety and tolerability of fenofibrate-OMS formulation (eq. 33.5 mg) with the potential to improve the absorption of fenofibrate. Though some variability in the data, this formulation was promising to be further investigated in a clinical trial setting. Subsequent clinical trial was conducted to assess the bioavailability-enhancing potential of ordered mesoporous silica in man. In this open-label, randomized, two-way cross-over study, 12 overnight fasted healthy volunteers received a single dose of fenofibrate formulated with ordered mesoporous silica or a marketed product based on micronized fenofibrate. Plasma concentrations of fenofibric acid, the pharmacologically active metabolite of fenofibrate, were monitored up to 96 hours post-dose. The rate (Cmax/dose increased by 77%; tmax reduced by 0.75 h) and extent of absorption (AUC0-24h/dose increased by 54%) of fenofibrate were significantly enhanced following administration of the ordered mesoporous silica based formulation.
In the second part of the study controlled drug delivery system based on erythrocyte ghosts for amphiphilic compound sodium diclofenac was developed considering the differences between erythrocytes derived from two readily available materials - porcine slaughterhouse and outdated transfusion human blood. Starting erythrocytes, empty erythrocyte ghosts and diclofenac loaded ghosts were compared in terms of the encapsulation efficiency, drug releasing profiles, size
distribution, surface charge, conductivity, surface roughness and morphology. The encapsulation of sodium diclofenac was performed by an osmosis based process - gradual hemolysis. During this process sodium diclofenac exerted mild and delayed antihemolytic effect and increased potassium efflux in porcine but not in outdated human erythrocytes. FTIR spectra revealed lack of any membrane lipid disorder and chemical reaction with sodium diclofenac in encapsulated ghosts. Localization in the suspension and spatial distribution (i. e. mapping) of residual hemoglobin in erythrocyte ghosts has been resolved by two photon excitation fluorescence microscopy. Outdated human erythrocyte ghosts with detected nanoscale damages and reduced ability to shrink had encapsulation efficiency of only 8%. On the other hand, porcine erythrocyte ghosts had encapsulation efficiency of 37% and relatively slow drug release rate. More preserved structure and functional properties of porcine erythrocytes related to their superior encapsulation and release performances, define them as more appropriate for the usage in sodium diclofenac encapsulation process.Glavni cilj ovog rada je razvoj dva sistema sa kontrolisanim otpuštanjem lekova zasnovanih na uređenoj mezoporoznoj silici i eritrocitnim membranama (u daljem tekstu duhovima) za dva leka u širokoj upotrebi: fenofibrat i natrijum diklofenak.
U prvom delu ove studije ispitivane su in vitro i in vivo performase uređene mezoporozne silike kao nosača za slabo rastvorni lek fenofibrat. Mezoporozna silika je punjena fenofibratom metodom vlažne impregnacije incipijenta dok sadržaj leka ne dostigne 29%, a potom finalno formulisana kao kapusla. Dve vrste kapsula (koje sadrže 33.5 mg i 16.75 mg fenofibrata) poređene su sa komercijalno dostupnim oblicima - Lipantil® (fenofibrat mikrokristali) i Trikor® (fenofibrat nanokristali). In vitro testovi rastvorljivosti pokazali su da je količina fenofibrata oslobođenog iz Lipantila® i Trikora® aproksimativno iznosila 30% dok je oko 66 i 60% leka oslobođeno iz kapsula sa mezoporoznom silikom koje su sadržale 33.5 i 16.75 mg fenofibrata, respektivno. In vivo studija na psima potvrdila je zadovoljavajući nivo bezbednosti i tolerantnosti formulacija sa mezoporoznom silikom i fenofibratom (33.5 mg) kao i potencijal za poboljšanje apsorpcije fenofibrata. Uprkos variabilnosti dobijenih podataka, ova formulacija je bila obećavajuća za buduća klinička ispitivanja. Sledstvena klinička studija izvedena je sa ciljem da se proceni potencijal uređene mezoporozne silike da poboljša bioraspoloživost fenofibrata kod čoveka. U ovoj otvorenoj, randomizovanoj, dvostruko ukrštenoj studiji, 12 zdravih volontera je primilo pojedinačnu dozu fenofibrata formulisanog sa uređenom mezoporoznom silikom kao i komercijalni proizvod baziran na mikroniziranom fenofibratu. Plazma koncentracije fenofibrinske kiseline, farmakološki aktivnog metabolita fenofibrata bile su praćene 96 sati nakon uzete doze. Stepen (odnos Cmax/doza bio je povećan 77%, a tmax redukovano za 0,75 h) i obim apsorpcije (PIK0-24 h je bila uvećana za 54%) fenofibrata su bili značajno povećani nakon administracije formulacije zasnovane na uređenoj mezoporoznoj silici.
U drugom delu studije razvijen je sistem sa kontrolisanim otpuštanjem za amfifilni lek natrijum diklofenak uz razmatranje razlika između eritrocita izolovanih iz dva lako dostupna materijala – svinjske otpadne klanične i prestarele humane krvi. Polazni eritrociti, prazni eritrocitni duhovi kao i inkapsulirani duhovi bili su poređeni u smislu efikasnosti inkapsulacije, profila oslobađanja leka, raspodele veličine, površinskog naelektrisanja, provodljivosti, hrapavosti površine i morfologije.
Inkapsulacija natrijum diklofena izvedena je procesom zasnovanim na osmozi – gradualnom hemolizom. Tokom ovog procesa natrijum diklofenak ispoljio je blag i odložen antihemolitički efekat kao i povećan efluks kalijuma kod svinjskih ali ne i kod prestarelih humanih eritrocita. FTIR spektri su otkrili odsustvo narušavanja strukture membranskih lipida kao i hemijske reakcije između natrijum diklofena i inkapsuliranih duhova. Lokalizacija rezidualnog hemoglobina u suspenziji eritrocitinih duhova i njegova prostorna distribucija određeni su primenom dvofotonske fluorescentne mikroskopije. Prestareli humani eritrocitni duhovi sa detektovanim oštećenjma na površini i smanjenom sposobnošću da se skupljaju imali su efikasnost inkapsulacije od samo 8%. Sa druge strane, svinjski eritrocitni duhovi su imali efikasnost inkapsulacije od 37% i relativno nisku brzinu oslobađanja leka. Viši stepen očuvanosti strukture i funkcije svinjskih eritrocita posmatran kroz superiornije performanse inkapsulacije i oslobađanja leka, definiše ih kao pogodniji materijal za inkapsulaciju natrijum diklofena
