The choice of appropriate premedication and anesthetic technique may contribute to better postoperative analgesia. Intensity, frequency of occurrence, quality and duration of pain differ regarding the type of surgery: extent, site and duration of surgical procedure. They also depend on the patient\u27s psychological profile, his perioperative psychological and physiological adaptation and the quality of postoperative procedures. Pain after mastectomy and evacuation of axillary lymph nodes is classified as moderate in nearly half of the patients, however, 10-30% of them may experience severe pain. In the management of postoperative pain, opioid and nonopiod analgesics are used. Poorly treated pain after surgery may be considered a significant factor for increased morbidity and mortality resulting in a protracted hospital stay and, subsequently, increased treatment costs. The intensity of chronic pain, that might occur in a form of phatnom pain in the chest, shoulder and upper arm region following breast surgery, greatly depends on good surgical technique, successful management of acute postoperative pain, and well-performed radiotherapy, chemotherapy and physical therapy. Prolonged pain with adverse effects on the respiratory, cardiocirculatory and neuroendocrine function, may lead to psychological disorders, i.e. depression, and produce long-term effects in the central and peripheral nervous system. Pain therapy should therefore be included in a so-called multimodal concept of postoperative rehabilitation.Anesteziolog izborom premedikacije i anesteziološke tehnike može pridonijeti boljoj poslijeoperacijskoj analgeziji. Intenzitet, učestalost, kvaliteta i trajanje boli razlikuju se s obzirom na vrstu kirurškog zahvata: opseg, mjesto i trajanje operacije. Ovise također i o psihološkom profilu bolesnika, perioperacijskoj psihološkoj i fiziološkoj pripremi bolesnika, te o kvaliteti poslijeoperacijskih postupaka. Bol nakon mastektomije i evakuacije pazušnih limfnih čvorova u otprilike polovine bolesnika po jačini se ubraja u umjerenu bol, međutim, 10–30% bolesnika je doživljava kao jaku bol. U liječenju poslijeoperacijske boli upotrebljavaju se opioidni i neopioidni analgetici. Loše liječena poslijeoperacijska bol može se smatrati znakovitim čimbenikom povećanog morbiditeta i mortaliteta, koji rezultira produženim boravkom u bolnici i posljedično povećanim troškovima liječenja. Intenzitet kronične boli, koja se može pojaviti i u obliku fantomske boli u području prsnog koša, ramena i nadlaktice nakon operacije dojke ovisi o dobroj operacijskoj tehnici, uspjehu liječenja akutne poslijeoperacijske boli, dobro provedenoj radioterapiji, kemoterapiji i fizikalnoj terapiji. Prolongirana bol ima štetne posljedice na respiratornu, kardiocirkulatornu i neuroendokrinu funkciju, može dovesti do psihičkih poremećaje u smislu depresije, te izazvati dugotrajne posljedice u središnjem i perifernom živčanom sustavu. Terapija boli mora biti ugrađena u tzv.multimodalni koncept poslijeoperacijske rehabilitacije
