Populizam i migrantska kriza u Evropi – političke implikacije

Abstract

Migrantska kriza 2015. godine pokazala je da su države članice Evropske unije prvenstveno vodile računa o sopstvenim interesima suočavajući se sa masovnim i snažnim prilivom migranata. Na jednoj strani države članice EU su se suočavale sa unutrašnjim političkim izazovima populizma, dok su na drugoj strani izostale brze, usklađene i sinhronizovane mere kojima bi se rešavali problemi. Na političkom planu još uvek su dinamične rasprave o narušavanju etničkih slika pojedinih država. Te rasprave vrlo brzo su potisnule u drugi plan debate o razvojnim potencijalima „svežeg“ ljudskog kapitala, odnosno integracije migranata u društveno-ekonomske sisteme država članica EU. Može se reći da je uporedna analiza izborne podrške populističkim strankama i pokretima u Evropi posle migrantske krize dovela do zaključka o tome da postoji direktna korelacija između porasta podrške populistima i velike migrantske krize. Upravo je veliki migrantski talas u dobroj meri doprineo stvaranju velikog populističkog talasa koji je zahvatio gotovo celu Evropu. Promene unutar Evropske unije nisu išle u pravcu jačanja integrativnih procesa povodom migrantske krize, dok su na unutrašnjem planu država članica jasna pomeranja u pravcu snaženja političkih opcija koje se zalažu za jačanje nacionalnih država. EU bi morala da sprovede institucionalne reforme koje bi ojačale integrativne procese, vrednosni sistem i demokratsku političku kulturu kako bi uticala i na države članice i države kandidatkinje u obuzdavanju populističkih trendova i gušenja liberalnih elemenata u predstavničkoj demokratiji, a u krajnjem, i pluralizma samog

    Similar works