Filozofija antifilozofije u islamu

Abstract

In this article, I will examine Aristotle’s protreptic argument for the necessity of philosophy as it was deployed by Al-Kindi. I will show how a Muslim critic of philosophy, primarily one who is aligned with the theological outlook of Ibn Hanbal, can reasonably reject the protreptic argument as Al-Kindi presents it. The argument can, however, be reworked in a way to circumvent common criticisms of it presented by Hanbalī-style opponents of philosophy. Indeed, I will argue that, once the argument is properly clarified with reference to what constitutes ‘philosophy’, its soundness is incontrovertible. In closing, I will briefly discuss why Muslim critics of philosophy need not see the protreptic argument as threatening, as the inevitability of philosophy does not necessitate a commitment to all sorts of philosophical positions, however problematic these may be for Islamic doctrine.U ovom ću članku razmotriti Aristotelov protreptički argument za nužnost filozofije kako ga je postavio Al-Kindi. Pokazat ću kako muslimanski kritičar filozofije, prvenstveno onaj koji je usklađen s teološkim stajalištima Ibn Hanbala, može s razlogom odbaciti protreptički argument kako ga predstavlja Al-Kindi. Međutim, argument se može preraditi na način da se zaobiđu uobičajene kritike koje iznose protivnici filozofije u stilu Hanbalīja. Dapače, tvrdit ću da je njegova ispravnost neupitna jednom kad se argument pravilno razjasni s obzirom na to kako se treba shvatiti \u27filozofiju\u27. Na kraju ću ukratko raspravljati o tome zašto muslimanski kritičari filozofije ne moraju smatrati protreptički argument problematičnim, budući da neizbježnost filozofije ne zahtijeva privrženost svim vrstama filozofskih pozicija, koliko god one bile problematične za islamsku doktrinu