Frano Radić

Croatian

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

77 Ostanci staro-rimskog prostog kupališta u luci Banji kod grada Korčule. Na sjevernoj obali otoka, ciglu jednu pomorsku milju ua zapad grada Korčule, a báš ispod prvijeh kuéa sela Zrnová, je liepa na-ravska, i ako ne odveć prostrana luka Banja. Ulaz joj je po srijedi к sjeveru okrenut, a ona se poput latinskog T raširuje k istoku i zapadu, te pruža svakijem vjetrom sjegurno utočište pomanjim bro­dovima, a na istočnoj strani do potrebe, i velikijem jedrenjačama i parobrodima. Istočna strana dijeli se na dva rukava: jedan к sje-vero-istoku dublji i kraći, a drugi к jugo-iztoku dulji i plitčiji, sa toliko strmijem obalama, da bi se posve lako mogao da pretvori u dock za gragjenje i popravljanje brodova. Na južnoj strani luke, uprav prama ulazu, ima na jednom zavijutku obale, poširji rt, koji zaklanja s istočne strane malu dragu, pri kojoj pristaju lagjice, koje dolaze za trgovačke i prometne potrebe sela Zrnová. Na is­točnoj strani drage su dvije, tri li kućice sad zapuštene i upotreb-ljene samo kao skladišta za gradivo. Na sredini spomenutoga rta oko 2 m. nad morskijem površjem vide se oko 2 m. nad zemljom starinske staro-zidine zgragje u obliku četvorine, koja je pravilno horizontovana prama glavnijem stranama svijeta. Duga je 8 50 m. a toliko i široka. Preko srijede, od istoka do zapada, dijeli ju na dvije prostorije zid debeo oko 90 cm. Platna su debela neka 90 cm. neka 75 cm. Sjeverno je platno uzdržano u cijeloj visini, a tako i predijelni zid. Manje su sačuvani zapadno platno i svi zidovi južne prostorije, koji su malo ne do razizemlje srušeni. U nutarnjosti obiju prostorija ima očitijeh tragova, a na sjevernom platnu sačuvanijeh ostanaka bačvastijeh ćemera, kojima su bile pokrivene obe prostorije. Ne može se odlučno kazati, da li i kolika su bila vrata na zapadnom platnu, koje je okrenuto k moru u malašnoj draži, jer su sredine njegove u jednoj i drugoj prostoriji posve do zemlje razvaljene, ali je sva prilika, da su tamo bila vrata5 premda su mogla biti i na južnoj strani. U predijelnom zidu, na visini svodova vide se na jednakijem daljinama razrušeni tragovi triju okruglijeh otvora za općenje megju obijem prostorijama, sa premjerom od 90 cm. Zidovi su većijem dijelom razkopani i poru­šeni. Sjeverna prostorija, u kojoj ima dosta sačuvane visine zidova, jma po tlima još dosta nagomilane klačarde i kamenja, koje bi se 78 ne velikijem troškom dalo raskopati i pretražiti. Izmedju tijeh ru­ševina našao sam osiem dragijeh crijepova od opeka i žljebova, dvft ulomka cijevi od ruso-žnte i rumenkaste dobro pečene guste zemlje. Debele su po 1 5 cm., imaju lijepo zavračen i udebljan rub pri jednom kraju, a pripadali su cijevima sa šupljim premjerom od 10'5'cm. Svi zidovi, pa i sami početci debelijeh svodova na njima, gragjeni SH ne kao što se obično zid gradi na ruke manje ili više pravilno tesana kamenja, nego su skroz tako postali, kao da se je od ma-lijeh komada nepravilnog kršja mjestnog običnog gustog vapnjenjaka, u komadima koji su malo veći i večijem dijelom manji od ljudske šake, od klačadine, cementa i pržine napravila smjesa, te zalila u kalupe, onako kao što su stari Rimljani ispunjivali samo stanovite praznine u nutrnjosti zidova gragjenijeh načinom, koji se zvaše opus incertum (ili grčki XoyáSs? Xídot). Taj način gragjenja, koji se veoma dolikuje nepromočnijem prostorijama široke zemljane cijevi, okrugla ona tri otvora u pre-dijelnom zidu, krasan položaj ove zgragje pri obali morskoj i ljepota cijele okolice prikladne za gimnastičke igre i za kupanje a zasagjene vinogradima i maslinjacima, te zarubJjene zelenijem Inzitna, pa i samo ime1 ove luke vode k nagagjanju, da su te ruševine ostanci staro-rimskog ili zar i staro-grčkog morskog kupališta za potrebe naseljenika. Nakon tolike objelodanjene gragje za dokaz, da je otok Korčula u predhistoričko, ilirsko, grčko, a najpače u rimsko doba naseljen bio nije se više potreba baviti tijem dokazivanjem. Malo dalje к zapadu od Banje u Kneži blizu sela Račišča ne daleko od mora nahodi se pačetvorna prostorija, kojoj je otkriveno tlo, pota-racano prostijem mozajikom, i nagjeno je u njezinoj blizini mnoštvo hribina, opeka, megju kojima i debelijeh u obliku kotača, te komad tanke pločice od zelenog mramora (verde antico), pa i drugijeh 1 Naš hrvački i srpski narod zove kupališta u opće banjami. Tako nahodim i u Parčićevom riječniku banja prevedeno sa tal. riecju bagno. Mnoga se mjestna imena náhode u našijem krajevima, kojima je korijen banj od banja, kao Banjaluka, manastijer Banja n Boki kod Risna, Ba-njani, Banjevci itđ., jer se u tom mjeetu sad náhode kakve kupelji, ili zato što se zna po predaji, da su u starije doba opstojale. Tomu ima evo dokaza i po narodnom mišljenju u srednjem vijeku. U Daničićevom riječniku iz knjiž. starina srp. (I. str. 25.) nahodi se izvod iz neke isprave kralja srpskoga Milutina, gdje govoreć о riježi Banskoj dodaje: Б&МСК& M'ECTS пмг.ноушоу РЛДН текоуфшхь топдКхь водь. 79 ostänaka, koji nagoviještajn na rimsko doba. Sva je dakle okolica ne daleko od grada Korčule bila naseljena Rimljanima, koji su tuda zar imali svoje villae rusticae. Kako stari spisatelji spominju, bio je na otoku i grad, ali svakako nemôže bit bio nego mali provincijalni gradić, jer Ы nam inače bilo о njemu sačuvano obilnijih vijesti u ondašnjoj povijesti. Zaludu bi dakle tražili na otoku ostanke veli-čanstvenijeh terma, kao što su zar Titove, Caracalla-ove ili Diokle­cijanove u Rimu ili poput kupališta u Solinu; premda moramo sebi ipak predstaviti, da su i Rimljani na selu imali jednake potrebe i običaje kao i oni u gradovima, te da su jim i zadovoljavali, samo skromnijim načinom kao što to svegjer biva. U Banji su dakle ostanci prostijeh PxXaveía, koji su još po svoj prilici bar s nutrnje strane mogli biti inkrustirani plemenitijim gradivom, koje se je vjekovima razjagmilo. U Korčuli, dne 7. lipnja 1892. Frano Radić. Gotička vrata sa figurálnom plohorezbom u franovačkoj crkvi BI. Gospe od Milosrgja na otoku (Bađia) kod Korčule. Na otočiću Otoku kod grada Korčule imaju Franovci države Sv. Jerolima udoban samostan i prilično prostranu crkvu šćemerenu i posvećena BI. Gospi od Milosrgja'. S južne strane crkve, megju crkvom i samostanom, je pačetvorno dvorište opkoljeno hodnikom. Ovaj je pokriven unakrsnijem svodovljem, koje s nutrnje strane po­čiva na vitke stupčiće sa lijepijem listnatijem natstupinama, koje su vezane gotičkijem lukovima. Kuti megju lukovima ispunjeni su velikijem marljivo nklesanijem i naravski zamišljenijem trokrpnijem akautusovijem listovima sa mnogobrojnijem žilicama. Nad svodovljem je malo nagnut popločan zatavnjak, na visini tavana, koji u ka­menit žlieb iskopan u kviru, koji milovidno okrunjuje dvorište sa arkadama, izlijeva vodu za bunar na sred dvorišta. Ovakav bunar u našijem samostanskijem dvorištima živo nam napominje impluvium 1 Vidi rkp. „Istoria ecclesiaetieo-profana di Corzola del Dr. Antonio Paulini cittadino Corzolano Cap. XXII.", te članak V. V. Vukasovida ,Крст иа Отоку Вадима код града Корчуле у Старинару год. III. бр. 4. 

Ostanci staro-rimskog prostog kupališta u luci Banji kod grada Korčule

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia