Umijeće dobrog pisanja na engleskome jeziku u današnje je vrijeme u kontekstu akademskog i znanstvenog diskursa osobito važno. Pisanjem i publiciranjem u visoko rangiranim časopisima, autori sudjeluju u već postojećem znanstvenom dijalogu s drugim kolegama u njihovu području i tako doprinose širenju stručnih i znanstvenih spoznaja, ali i vlastitoj afirmaciji kao stručnjaka u akademskoj zajednici. Budući da se engleski jezik etablirao kao lingua franca znanstvenog i akademskog diskursa, sve je veći broj neanglofonih autora koji stvaraju, pišu i objavljuju na jeziku koji im nije materinski. Članak prikazuje kako su za uspješno uključivanje u akademski razgovor i svladavanje izazova koje predstavlja objavljivanje u uglednim i recenziranim međunarodnim časopisima, neanglofonim autorima nužne specifične i svrhovite jezične vještine, ali i poznavanje i vladanje konvencijama akademskoga pisanja specifičnog za pojedinu disciplinu na engleskom jeziku. Međutim, dihotomija između anglofonih i neanglofonih autora ne upućuje samo na jezične poteškoće, već i na postojanje razlika u kulturološkim očekivanjima koje su neanglofonim autorima još i teže i koje uključuju različita poimanja retoričkih i argumentativnih stilova. Posljedica toga jest nedostatna preciznost i tečnost u pisanju, slaba argumentacija i snaga uvjeravanja, manjkav akademski vokabular i nedovoljna svijest o usmjerenosti čitalačkoj publici. Akademsko pisanje na engleskome jeziku pretpostavlja vještine koje se mogu naučiti i koje se usavršavaju samim pisanjem.The art of good writing in the English language is nowadays of particular importance within the context of academic and scientific discourse. Since the English language positioned itself as the lingua franca of scientific and academic discourse, the number of non-anglophone authors creating, writing and publishing in a language other than their mother tongue is increasing. By writing and publishing in highly ranked journals, authors participate in already existing scientific dialogue with other colleagues in their area. In this way, they contribute to spreading professional and scientific knowledge and their affirmation as experts within the academic community. To successfully join the scholarly conversation and master the challenges of publishing in renowned, peer-reviewed international journals, non-anglophone authors, as the paper highlights, require specific and functional language skills, but also the knowledge and mastering of academic writing conventions specific to a particular discipline in the English language.
The dichotomy between anglophone and non-anglophone authors not only implies language challenges but also points to differences regarding cultural expectations, including diverse notions of rhetoric and argumentative styles non-anglophone authors find even more challenging to overcome. Consequently, the papers of non-anglophone authors lack precision and fluency in writing. They are characterised by poor argumentation and power of persuasion, deficient academic vocabulary and scarce awareness of reader-focused writing. Nevertheless, academic and scientific writing in the English language presupposes skills that can be learned and enhanced by the mere process of writing
