Prikaz knjige / Book review, Josip Lisac: Hrvatska dijalektologija 1., Hrvatski dijalekti i govori štokavskog narječja i hrvatski govori torlačkog narječj

Željko Jozić

Jozić, Željko

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 30 (2004), str. 253–304268na ili uljudnosti. Ona daje detaljne navo-de različitih diskursnih okružja u kojima se provode istraživanja jezičnoga bontona i uljudnosti poput sudnice, psihoterapije, propovijedi, obiteljskih večera, telefon-skih razgovora, poslovne korespondenci-je i mnoga druga. Time nas ponovno vra-ća na nepobitnost društvenoga konteksta u sociolingvističkim istraživanjima koje-ga god naziva i oblika.Ovaj je priručnik izvorište najsuvre-menijih ključnih sociolingvističkih intere-snih sfera kojima se bave vodeći svjetski sociolingvisti, proučavajući jezik u njego-vome društvenom okružju. Njegove su sa-držajnice odgovor na misao vodilju koja se proteže cijelom knjigom, i koju je ure-dnik Coulmas imao na pameti okupivši suradnike diljem svijeta da svojim prilozi-ma zorno prikažu svijet sociolingvistike; istu tu misao u svojem istraživanju i ra-dovima slijede i poznati sociolingvisti po-put Labova, DeCampa, Trudgilla, Milro-yjevih i Romaine, a ona je: “Kako bi tre-bao izgledati jezični sustav ako bismo že-ljeli potpuno opisati i obrazložiti sve kon-tekstualne čimbenike zbog kojih taj sustav nešto znači svojim korisnicima?”.Hrvoja HefferPrva monografija o štokavskome narječju na hrvatskome jezikuJosip Lisac: Hrvatska dijalektologija 1., Hrvatski dijalekti i govori štokavskog narječja i hrvatski govori torlačkog narje-čja, Golden marketing – Tehnička knjiga, Zagreb, 2003., 168 str.Gotovo stoljeće nakon Rešetarove stu-dije Der štokavische Dialekt (Wien, 1907) i gotovo pola stoljeća nakon Ivićeve mo-nografije Die serbokroatischen Dialekte, I. Allgemeines und die štokavische Dia-lektgrupe (Hague, 1958) napokon je obja-vljena prva sintetska monografija o što-kavskome narječju na hrvatskome jeziku Hrvatska dijalektologija 1., Hrvatski dija-lekti i govori štokavskog narječja i hrvat-ski govori torlačkog narječja, autora Josi-pa Lisca, redovnoga profesora na studiju kroatistike Sveučilišta u Zadru. Josip Lisac jedan je od vodećih i naj-plodnijih hrvatskih dijalektologa, autor više od stotinu članaka i nekoliko knjiga o hrvatskim dijalektima, jezičnoj povijesti, hrvatskim filolozima i piscima. Najnovije je Liščevo djelo, kako sam kaže, prvi dio trilogije o hrvatskim narje-čjima nakon koje slijede knjige o čakav-skom i kajkavskom narječju. Knjiga je “namijenjena studentima kroatistike, ali i svima drugima koji se zanimaju za dijalek-tološka pitanja”.Prema Liscu, sedam je dijalekata što-kavskoga narječja, a svima njima u većoj ili manjoj mjeri govore Hrvati: slavonski, zapadni, istočnobosanski, istočnoherce-govačko-krajiški, zetsko-južnosandžački, Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 30 (2004), str. 253–304269šumadijsko-vojvođanski, kosovsko-resav-ski, zatim vlahijska oaza te naposljetku torlačko narječje. Prvim četirima dijalek-tima govore uglavnom Hrvati u Hrvat-skoj, a ostalima govore Hrvati (u manjini) izvan Hrvatske.Autor s pravom mnogo više prosto-ra posvećuje onim štokavskim dijalekti-ma kojima se govori u Hrvatskoj, s relativ-no dobrom zastupljenošću hrvatskih go-vornika. Stoga su opširnije prikazani sla-vonski (kojim se govori u Slavoniji, Bara-nji i Bačkoj, bosanskoj Posavini te u ne-koliko hrvatskih mjesta u Mađarskoj), za-padni (cijela štokavska obala od Opuzena do Zadra i dalje do Gorskog kotara, dije-lom Slavonija, zapadna Hercegovina i ju- žna sjeverozapadna Bosna), istočnobo-sanski (okolica Virovitice i Hrvatske Ko-stajnice, zatim cijeli pojas ispod Orašja do doline Fojnice u BiH te neka mjesta u juž-noj Mađarskoj) i naposljetku istočnoher-cegovačko-krajiški dijalekt (velik dio Sla-vonije, Banija, Kordun, novigradsko zale-đe i sjeverozapadna Bosna i istočna Her-cegovina). Ostalim trima dijalektima, zetsko-ju-žnosandžačkim, šumadijsko-vojvođanskim i kosovsko-resavskim, uz dodatak vlahij-ske oaze u južnom Gradišću u Austriji, te torlačkom narječju Lisac je pristupio ma-nje opsežno zbog činjenice da se tim go-vorima govori isključivo izvan Hrvatske te da su Hrvati kao govornici tih dijaleka-ta u manjini. Nazivi pojedinih dijalekata u Liščevu su djelu ponešto izmijenjeni u odnosu na klasificiranja njegovih prethodnika, a oni se uvelike baziraju na najnovijim dijalek-tološkim istraživanjima i spoznajama, te su u skladu s postavljenim klasifikacij-skim kriterijima. Tako primjerice smede-revsko-vršačke govore određuje kao pod-dijalekt kosovsko-resavskog dijalekta, govore s nezamijenjenim jatom ne izdva-ja kao posebne, a karaševsko-svinjičku je-dinicu u Rumunjskoj klasificira kao torlač-ku oazu hrvatskoga jezika.   Lisac je rad koncipirao tako da je na-kon prikaza prostiranja donio osnovne značajke štokavskoga narječja – vokali-zam, konsonantizam, prozodiju, morfolo-giju, sintaksu i leksik – a zatim je, klasifi-ciravši dijalekte štokavskoga narječja pre-ma tri osnovna kriterija: stupanj razvoja akcentuacije, refleksi jata, šćakavizam ili štakavizam, vodeći, dakle, računa o stru-kturalnim i genetskim kriterijima, prika-zao svaki pojedini dijalekt dodavši svako-me od njih i potpoglavlje o genezi i raščla-njenosti, ogledima govora i vrlo obuhvat-nu literaturu. Posebna su vrijednost ove monografije dijalektološke karte, koje ilustriraju odnos šć/št u slavonskome dijalektu, rasprostira-nje leksemâ pijetao, pijevac i oroz u govo-rima BiH, predmigracijski raspored ikav-skih štokavskih dijalekata između Cetine i Neretve, karta predmigracijskoga raspo-reda srednjojužnoslavenskih narječja. Tu je zatim Dijalektološka karta štokavsko-ga narječja iz Ivić-Brozovićeve studije iz 1988. godine te Liščeva karta s istaknutim dosad istraženim punktovima štokavsko-ga i torlačkoga narječja. Vrlo jasni kriteriji u određivanju poje-dinih dijalekata, čvrsta i ujednačena struk-tura teksta koju slijedi Lisac primjer je konciznosti obrade tako složene tematike kao što je vrlo rasprostranjeno i neujedna-čeno te u literaturi na razne načine prika-zivano dijalektološko pitanje štokavsko-ga narječja. Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 30 (2004), str. 253–304270Lisac piše vrlo temeljito, udžbenički jasno, ne ostavljajući prostora za dodat-ne fusnote i pojašnjenja, ne zanemaruju-ći pritom niti najsitnije iznimke, diskur-som kakvim se mogu pohvaliti samo najis-kusniji dijalektolozi. Liščeva pak upuće-nost u stručnu i znanstvenu literaturu do-ista je besprijekorna i, slobodno se može reći, sveobuhvatna, što je za cjelovit pri-kaz, o kakvom je ovdje riječ, condicio sine qua non.Budući da je ovo prva knjiga u trodi-jelnoj “Hrvatskoj dijalektologiji”, koja će osim štokavskoga obuhvatiti i ostala dva hrvatska narječja, nadamo se da nećemo dugo  čekati na preostala dva dijela, a oda-bir pisanja prvo o štokavskome narječju sasvim je opravdan budući da su mono-grafije o čakavskome (Moguš) i kajkav-skome (Lončarić) objelodanjene 1977., odnosno 1996. godine.   Vrijednost je Liščeve monografije, uz ostalo, u tome što je to prva sinteza što-kavskoga narječja na hrvatskome jeziku, ali još više u činjenici da je pisana iz per-spektive štokavskoga narječja kao narje-čja kojim govore Hrvati i kojim se govori u Hrvatskoj, te narječja kojim govore Hr-vati izvan domovine, što je više nego do-voljno da u vrijeme čestih propitivanja hr-vatskih idioma potakne i manje obavije-štenog čitatelja da za njom posegne. Željko JozićVrijedan prinos proučavanju gacke čakavštine(Milan Kranjčević: Rîčnik gȁcke čakãvšćine, Kõnpoljski divân, Katedra ča-kavskog sabora pokrajine Gacke, Otočac, 2003., 1190 str.)Većina hrvatskih građana (obrazova-nih i manje obrazovanih) vjerojatno ne dovodi područje Like u vezu s čakav-skim narječjem. Liku se obično poistovje-ćuje sa štokavskim dijalektom, bilo onim ikavskim ili onim ijekavskim, no na njezi-nu području postoji mala oaza čakavskog narječja koja je najjužnija njegova točka u unutrašnjosti Hrvatske. Tu oazu čini ne-koliko mjesta i sela smještenih na obali rijeke Gacke i u njezinoj okolini. To su: Kompolje, Švica, Otočac, Prozor, Sinac, Čoviće, Ramljani, Lešće i Lipovlje. Pro-šle godine u izdanju Katedre čakavskog sabora pokrajine Gacke Milan Kranjčević objavio je prvi rječnik toga kraja – Rîčnik gȁcke čakãvšćine, Kõnpoljski divân. Ovaj rječnik obuhvaća, kako mu i podnaslov kaže, samo govor Kompolja. Selo Kom-polje, koje ima 450 stanovnika, nalazi se na jugozapadnom rubu pokrajine Gacke, a nekad se zvalo i Katoličko ili Herwat-sko Kompolje da bi se razlikovalo od Vla-škog Kompolja (danas Hrvatskog Polja). Oba su sela naseljena potkraj 17. stoljeća, a mještani se razlikuju kako po vjeri tako i po jeziku. Prvi su katolici i jezično pripa-daju čakavskom narječju, a drugi pravo-slavci sa štokavskim ijekavskim jezičnim značajkama, s nekim elementima ikavšti-ne kod manjeg dijela žitelja potomaka Bu-njevaca. Kompoljčani su se slabo miješali s okolnim stanovnicima, što je zasigurno 

Prva monografija o štokavskome narječju na hrvatskome jeziku

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia