The study of the mental lexicon has been fostered by the analysis of the way complex
words are mentally represented and processed. This paper concerns the syntagmatic extension of multiple affixation; specifically, the processing of complex words that contain four
suffixes that operate in word–formation patterns of Portuguese. Although the individual
addition of suffixes obeys structural constraints, the multiple combination results in complex words with low frequency and low expectedness by the speaker, which contribute to
the lack of semantic transparency and of affixal salience of the combination. Our study
demonstrates a relation between these factors and the experience of the speaker with
the affixal combination, which determines the pattern character of the combination. We
suggest that a suffix exerts the prediction of other suffixes as long as the combination is
expected. Non–frequent heterocategorial complex words with a combination of four suffixes
are contrasted with non–frequent words containing pleonastic affixation. In the latter type
of words, the redundancy of semantic structures increases the semantic transparency of
the word, which suggests a prediction effect operating on the semantic level of the affixal
combination. Processing of complex words is dependent on the level of expectedness of
the speaker towards the affix combination, which constrains the level of word acceptance
by speakers.Istraživanja o mentalnom leksikonu podržana su analizama o tome na koji su način
složene riječi mentalno reprezentirane i procesirane. U ovome radu analizira se proširivanje
višestruke afiksacije na sintagmatskoj razini; preciznije, analizira se procesiranje složenih riječi
koje sadržavaju četiri sufiksa koja nalazimo u obrascima tvorbe riječi u portugalskom jeziku.
Premda je pojedinačno dodavanje sufiksa u skladu sa strukturnim ograničenjima, kombinacija
više sufiksa rezultira složenim riječima niske čestotnosti i niskog očekivanja kod govornika,
što pridonosi smanjenoj semantičkoj transparentnosti i istaknutosti afikasa u kombinaciji. Ova
analiza pokazuje povezanost između navedenih čimbenika i iskustva govornika s pojedinom
afiksalnom kombinacijom, što određuje činjenica da su kombinacije građene na principu obrazaca.
U radu predlažemo da jedan sufiks priziva ostale sufikse dokle god je kombinacija sufikasa
očekivana. Rjeđe heterokategorijske složene riječi s kombinacijom četiriju sufiksa kontrastiraju se
s rjeđim riječima koje sadržavaju pleonastičku afiksaciju. U potonjem tipu riječi redundantnost
značenjskih struktura povećava značenjsku transparentnost riječi, što upućuje na predvidivost
koja se odvija na značenjskoj razini afiksalne kombinacije. Procesiranje složenih riječi ovisi o
razini govornikova očekivanja prema kombinaciji afikasa, što ograničava razinu prihvaćanja riječi
kod govornika
