Marina Marko

Marko, Marina

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

168reCenzije  RECENSIONS  RECENSIONESPojavljivanje cjelovitog prijevoda u izdanju Hrvatskoga biblijskog druš-tva svakako je značajan pothvat u ot-krivanju hrvatske kulturne biblijsko-prevoditeljske i jezične baštine. Ured-nicima Ivanu Jurčeviću, preminulome Marku Tomiću i Karlu Višatickom, kao i izdavaču Hrvatskome biblijskom druš-tvu, treba čestitati na ovome vrijednom djelu, vrijednom za povijest prevođenja Biblije na hrvatski jezik, kao i važnom kulturološkom pothvatu.Božo LujićPaul A. HARTOG (ur.), Orthodoxy and Heresy in Early Christian Contexts: Reconsidering The Bauer Thesis, Pickwick Publications, Pickwick, 2015., 276 str. Knjiga urednika Paula A. Harto-ga predstavlja zbirku radova različitih autora u pokušaju odgovora na knjigu Waltera Bauera objavljenu prvi put 1934. godine pod naslovom Rechtgläubigkeit und Ketzerei im ältesten Christentum. Ta je knjiga svjetsku popularnost doživje-la godine 1971. kada je prvi put prevede-na na engleski jezik pod naslovom Ort­hodoxy and Heresy in Earliest Christianity (Pravovjerje i hereze u ranom kršćanstvu). Zbirka radova urednika Paula A. Har-toga pisana je znanstvenim stilom, ali je uložen poseban trud u pokušaju da se kompleksna tema približi široj publi-ci. Unatoč trudu, mora se priznati kako je na nekim mjestima knjiga teže pro-hodna ako je riječ o čitatelju koji se prvi put susreće s tom temom. Struktura sa-me knjige kvalitetno je posložena i nudi određenu preglednost ako je čitatelj za-interesiran primjerice samo za neki as-pekt Bauerove teze.Između Uvoda i Zaključka, koje potpisuje urednik, stoji osam odabranih poglavlja različitih autora s ciljem detalj-nije analize Bauerove teze. Prvo je po-glavlje namijenjeno kratkom objašnjenju onoga što predstavlja Bau erovu tezu, a potpisuje ga Rodney Decker. U temelji-ma te teze stoji ideja kako je od pet glav-nih centara ranog kršćanstva (Egipat, Edesa, Mala Azija, Antiohija i Rim) njih četiri bilo u samim početcima obilježeno dominacijom onih grupacija koje će ka-snije biti obilježene etiketom »heretika«. Tako se primjerice objašnjava (str. 11) Ba-uerovo viđenje ranog kršćanstva u Egip-tu prema kojem je dominantna struja bi-la ona gnostička, sve do polovice II. sto-ljeća. Za Bauera je Rim bastion pravovjer-ja (str. 13), koji je svojom snagom namet-nuo jednu viziju kršćanstva na drugim područjima Carstvu. Drugo poglavlje nosi naslov Wal­ter Bauer and the Apostolic Fathers (Walter Bauer i apostolski oci) i fokusirano je na područje Male Azije, koja je od početa-ka prema Baueru ukazivala na opasnost od akutne hereze. Međutim, detaljnijom analizom Ignacijevih poslanica Hartog ukazuje kako je kod Bauera u zaklju-1. korektura • 15. 5. 2017. 1. korektura • 15. 5. 2017.Bogoslovska smotra, 87 (2017.) 1, 161–172169čivanju prisutno nekoliko grešaka. Ta-ko se primjerice tvrdi kako izostanak spominjanja biskupa (str. 39) u Polikar-povoj poslanici Filipljanima potvrđu-je njegov nedostatak, odnosno postoja-nje gnostičkog biskupa na tom području početkom II. stoljeća. Međutim, zaklju-čak ne slijedi iz pretpostavke, a različite eksplanatorne teorije mogu pružiti za-dovoljavajući odgovor na pitanje nedo-statka spominjanja biskupa. Primjerice, možda je u tom trenutku mjesto bisku-pa bilo prazno ili je možda kod Polikar-pa termin »starješine« ekvivalent termi-nu »biskup« (str. 39). Osim toga, ono što Hartog propušta spomenuti jest i činje-nica da ne postoji nigdje zapis koji bi nas upućivao na to da su gnostici kao pokret uopće imali položaj biskupa. Usto, ovo se poglavlje bavi i Bauerovom interpre-tacijom Prve poslanice Klementa zajed-nici u Korintu prema kojoj se pokušava suzbiti gnosticizam. Međutim, Hartog dobro primjećuje da se poslanica bavi nestabilnostima u strukturalnom smi-slu, bez jasnog referiranja na bilo koju herezu (str. 50). Treće poglavlje usmjereno je ana-lizi temeljne hereze Bauerova rada – gnosticizma. Upravo ovdje, tvrdi Carl. B. Smith, Bauer jako griješi. Prije svega, Smith ističe kako je Bauer pred sobom kao izvore uglavnom imao ranokršćan-ske pisce i nešto malo gnostičkih doku-menata jer je najveća količina tih doku-menata otkrivena nekoliko desetaka go-dina nakon objavljivanja Bauerove studi-je. Kroz cijelo poglavlje Smith vodi čita-telja u svijet gnostika i pokazuje na koji je način Bauer krivo interpretirao ono što gnosticizam označava. Tako primjerice Bauer na temelju doketizma u Barnabi-noj poslanici (str. 61) zaključuje da je ri-ječ o gnostičkom tekstu. Netom prije to-ga (str. 60) Smith objašnjava koje to ka-rakteristike pokret treba imati da bi se zvao gnosticizmom, pri čemu postoja-nje doketizma nije jedna od njih. Nada-lje, ovo je poglavlje obilježeno i temom društvene povijesti gnostika i gnosticiz-ma pri čemu se daje naglasak na Bazili-da i Valentina te njihove slijedbe. Sve u svemu, čini se da je Smith uspio na argu-mentiran način prije svega pojasniti ši-rem čitateljstvu što je gnosticizam, a on-da i u kojoj mjeri Bauerova imaginacija gnosticizma zaostaje za suvremenim tu-mačenjima. Iza priče o gnosticizmu slijedi po-glavlje Williama Warnera o židovskim kršćanima i odnosima između Žido-va i kršćana tijekom prvih triju stolje-ća. Ta tema nije nešto čime se Bau er ek-splicitno bavio u svojoj studiji te stoga predstavlja odlazak u istraživačke vo-de izvan okvira onih koje je zadao sam Bauer. Glavna Warnerova teza može se svesti na sljedeće: odnosi kršćana i Žido-va u prvim trima stoljećima kršćanstva bili su puno kompleksniji od jednostav-ne slike kakvu su davali prijašnji istraži-vači. Prije svega se valja okrenuti novi-jim interpretacijama koje jasno ukazuju da je i nakon II. stoljeća postojala židov-ska struja kršćanstva koja odbija napu-stiti židovske obredne zakone.1. korektura • 15. 5. 2017. 1. korektura • 15. 5. 2017.170reCenzije  RECENSIONS  RECENSIONESPeto poglavlje je po našem sudu najzanimljiviji dio knjige. Naslovljeno je Orthodoxy, Heresy and Complexity: Mon­tanism as a Case Study (Pravovjerje, here­za i kompleksnost: montanizam kao primjer). Rex. D. Butler, prije svega, pojašnjava po-jam »pravovjerje« (str. 116). Da bi poka-zao svu simplificiranost Bauerove teze, Butler kao primjer kompleksnosti ranog kršćanstva uzima montanizam. Ističe da je riječ o pokretu koji je u Maloj Aziji proglašen čistom herezom (str. 119). Na-kon toga spominje karakteristike monta-nizma koje su bile problematične pravo-vjernoj struji, pri čemu se ističe ekstrava-gantno proroštvo te proročka aktivnost sumnjive provencijencije i povrh sve-ga optužba da uvode nove ceremonije i religijske obrede koji bude sumnju (str. 122). No, sudbina montanizma u Sjever-noj Africi bila je posve drukčija. Butler ističe da je riječ o pokretu koji je ondje stigao početkom III. stoljeća (str. 133) i koji je privukao veliku pažnju mnogih, pa čak i Tertulijana koji je jedan dio ži-vota bio član te zajednice. U konačnici taj se pokret u Sjevernoj Africi nikada nije službeno odbacio kao heretičan, što ukazuje ponajviše na postojanost kom-pleksnosti u odnosu pravovjerja i here-za tijekom ranog kršćanstva (str. 137). Ti-me Butler ruši Bauerovu tezu o tomu ka-ko je pravovjerje nametnuto samo iz jed-nog centra (Rim), s obzirom da vidimo crkvene zajednice u Maloj Aziji koje eti-ketiraju montanizam kao herezu, dok je isti taj pokret sasvim uredno funkcioni-rao u zajednicama Sjeverne Afrike.Šesto se poglavlje bavi onim što se naziva Regula fidei (Pravilo vjere) i nači-nom na koji je to pravilo uspjelo očuva-ti pravovjernu zajednicu kršćana od sa-mih početaka. Autor poglavlja Bryan M. Liftin apostolsku tradiciju i spomenuto Pravilo vjere stavlja u kontrast s Bauero-vim tezama o ranom kršćanstvu. Dru-gim riječima, autor polazi od sljedećeg istraživačkog pitanja: Možemo li u I. sto-ljeću pronaći koherentno vjerovanje oko kojeg se formira određena religijska za-jednica? S obzirom da je sam Bauer od-bacio novozavjetne dokumente pa time i neku detaljniju analizu I. stoljeća, to se poglavlje knjige nameće kao izvrstan korektor još jedne greške u nizu Baue-rovih argumentacija. Liftin na temelju suvremene literature i primarnih izvo-ra zaključuje da se Pravilo vjere oblikuje vrlo brzo nakon smrti Isusa iz Nazare-ta te da se lociranje toga vjerovanja tre-ba potražiti u Jeruzalemu. Starozavjet-ni Bog kao stvoritelj, Isus kao onaj ko-ji djeluje u njegovo ime i kao onaj ko-ji je uskrsnuo, kao ispunjenje izraelskih mesijanskih nadanja – sve su to temelji vjerovanja koje je poslužilo kao veziv-no tkivo jedne zajednice (str. 146–147). Posebno se čini zanimljivim Liftinova analiza Jamesa Dunna i njegove knjige o različitosti unutar kršćanstva I. stoljeća. Unatoč tome što Dunn načelno prihva-ća Bauerovu tezu, Liftin ističe (str. 166) kako Dunn i dalje drži da oni temeljni elementi vjere u samom početku kasni-je postaju i izvor za pravovjernu struju. Drugim riječima, Pravilo vjere se razvi-1. korektura • 15. 5. 2017. 1. korektura • 15. 5. 2017.Bogoslovska smotra, 87 (2017.) 1, 161–172171ja već u začetku kršćanstva i onda dalje evoluira u pravovjernu struju.David C. Alexander i Edward L. Smither autori su sedmog poglavlja na-slovljenog Bauer’s Forgotten Region: North African Christianity (Bauerova zaboravlje­na regija: Kršćanstvo u Sjevernoj Africi). U njemu autori prije svega ističu kako je potreban nov pristup pro učavanju ra-nog kršćanstva u Sjevernoj Africi, koji će se prije svega temeljiti na interpreta-ciji Tertulijanovih tekstova (str. 167). Ba-uer je, s iznimkom Egipta, zanemario pitanje kršćanstva u Sjevernoj Africi, a upravo ono pokazuje specifične karak-teristike (primjerice snažan naglasak na važnost mučeništva) koje demonstrira-ju kompleksnost ranokršćanskog druš-tva. Primjerice, nasuprot Bauerovoj te-zi o nametanju pravovjerja iz Rima pre-ma drugim centrima Carstva stoji sam Tertulijan koji u jednom od svojih dje-la retorički napada rimskog biskupa op-tužujući ga za heretičke stavove (Kali-sto). Također, što je zanimljivo, u istom radu Tertulijan formira lingivistički okvir konceptu Trojstva, koji će kasni-je i postati temelj pravovjerne struje (str. 176–177). Drugim riječima, Aleksander i Smither u spomenutom poglavlju argu-mentirano dovode u pitanju metodološ-ki okvir i same postavke Baurove teze služeći se regijom koju je taj autor goto-vo u potpunosti zanemario. Brian Shelton zaslužan je za osmo poglavlje koje se bavi evaluacijom crkve-nih autora kada su posrijedi njihova svje-dočanstva o različitim herezama. Ned-vojbeno su, piše Shelton, pojedini izvje-štaji Ireneja, Epifanija ili Hipolita bili tek retoričke strategije s ciljem ocrnjivanja heretičkih sljedbi (str. 196–197). Među-tim, metodološki okvir kakav postavlja Bauer, a to je odbacivanje svih crkvenih izvora zbog svoje pristranosti nije okvir kakav zaslužuje ozbiljna povijesna zna-nost. U tome se moramo složiti sa Shelto-nom, koji u zaključku poglavlja kaže ka-ko je upravo zadaća istraživača, povjesni-čara ili teologa u tome da pokuša odvo-jiti neutemeljene diskreditacije od stvar-nih i pouzdanih informacija (str. 211). To je poglavlje u principu usmjereno na kri-tiku Bauerove metodologije. Ostali su se autori u knjizi ponajviše bavili njegovim argumentima i načinom interpretacije izvora. Shelton odlazi ipak korak una-zad i ukazuje na fundamentalne proble-me koji stoje u samom temelju Bauero-va rada. Mislim da je to poglavlje, iako na trenutke teško prohodno, itekako po-trebno pri svakoj analizi Bauerovih ar-gumenata. Posljednje poglavlje prije samog zaključka pripalo je Glenu L. Thomp-sonu a naslovljeno je Bauer’s Early Chri­stian Rome and the Development of Ortho­doxy (Bauerov ranokršćanski Rim i razvi­tak pravovjerja). Kao što i sam naslov su-gerira, autor se fokusira na jedino mje-sto koje je prema Baueru simboliziralo utvrdu pravovjerne Crkve u začetku kr-šćanstva. Analizom koju Thompson nu-di, dolazimo do zaključka da je Crkva u Rimu od samih početaka imala navi-ku pomagati druge kršćanske zajedni-1. korektura • 15. 5. 2017. 1. korektura • 15. 5. 2017.172reCenzije  RECENSIONS  RECENSIONESce diljem Carstva, ali nemamo naprosto izvora koji bi nam nedvojbeno ukazali na autoritarno nametanje određene te-ološke ideje drugim Crkvama (str. 223). Što je još zanimljivije, Thompson nudi obrnute primjere gdje pojedini crkveni autoriteti iz drugih krajeva Carstva ek-skomuniciraju prezbitere iz Rima (str. 227). U konačnici, rimska je zajednica kršćana bila mješavina različitih druš-tvenih struktura i slika je tog vremena, tvrdi Thompson, bila suviše komplek-sna za tako jednostavne zaključke ka-kve nudi Bauer. Knjiga urednika Paula A. Harto-ga predstavlja suvremeni izazov Baue-ru i sljedbenicima njegova pogleda koji pretendiraju stvarati sasvim nove para-digme u razumijevanju povijesti ranog kršćanstva i velik je nedostatak što ova knjiga nije prevedena na hrvatski jezik. Marko Marina1. korektura • 15. 5. 2017.

Paul A. Hartog (ur.), Orthodoxy and Heresy in Early Christian Contexts: Reconsidering The Bauer Thesis, Pickwick Publications, Pickwick, 2015., 276 str.

Paul A. Hartog (ur.), Orthodoxy and Heresy in Early Christian Contexts: Reconsidering The Bauer Thesis, Pickwick Publications, Pickwick, 2015., 276 str.

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia