Marija Paštar

Paštar, Marija

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Prvi dio knjige nosi naslov »Teorijski vidici: epohalna revolucija proizvodnih snaga i koreniti preobražaj svih strana društvenoga života ljudi«, a drugi dio — »Splet društvenih protivrečnosti na pra­gu naučno-tehničke revolucije«. Autor po­lazi od teze da postoji čvrsta povezanost između znanstveno-tehničke revolucije, njezinih društvenih posljedica i revolucio ­narne akcije radničke klase. Postojeće tendencije u razvijenim društvima i »ra­nom socijalizmu« ukazuju na zaključak o stihijnom a ne svjesnom ponašanju rad­ničke klase u povijesnom razvoju. Rad­nička klasa mora biti reovolucionarni su­bjekt koji treba iskoristiti sve prednosti tehničkoga razvoja. Ona danas proživlja­va posljedice znanstveno-tehničke revolu­cije, a ne koristi ih kao svoju taktiku i strategiju. Autorovo je mišljenje da je bez osmišljenih rješenja i revolucionarne pra­kse nemoguće ostvariti perspektive znan- stveno-tehnološkoga razvoja.U jugoslavenskoj je praksi drukčije, smatra autor. Jugoslavenski istraživači su svjedoci drukčijeg odnosa nego u zapad­nom društvu. Samoupravni procesi omo­gućuju da centar zbivanja postane proiz­vođač; da čovjek bude aktivni činilac, a ne potčinjen »stihiji« tehnologije.Danas su još uvijek neistraženi mnogi problemi i dileme koje se odnose na bu­dućnost društva i čovjeka. Vidakovićeva knjiga tretira upravo te aktuelne teme. Njegova je osnovna preokupacija pitanje kako znanstveno-tehnološka revolucija ut­ječe na novo humanističko društvo.I. C.BRIAN M. BARRYSOCIOLOGISTS, ECONOMISTS AND DEMOCRACY THEMES AND ISSUES IN MODERN SOCIOLOGYGeneral Editions Jean Floud and John GolthorpeCollier-Mcmillan Limited, 1970.Knjiga Briana M. Barrya »Sociologists, Economists and Democracy« (Sociolozi, ekonomisti i demokracija) analizira i is­todobno uspoređuje dvije vrste suvremene političke teorije. Knjiga ne daje analizu političke teorije same, nego i teme i pro­bleme moderne sociologije.Već u prvoj glavi, koja je i uvodna, raspravlja se o porijeklu, pretpostavkama iizgledima dvaju pristupa, ekonomističkog i sociološkog. Pristupi su sistematski ana­lizirani u poglavljima — »Ideološko pori­jeklo: ekonomistički pristup«, te »Ideološ­ko porijeklo: sociološki pristup«. Distink­cija se javlja u broju načina objašnjava­nja. Ekonomistički je pristup aksiomatski, mehanički, matematički, a sociološki dis­kurzivan, organski, literaran. Osim toga, pristupi se razlikuju u pitanju koje posta­vljaju i u odgovoru koji na postavljeno pitanje daju. Sociologa zanima kakav će biti odgovor na pitanje što postaje tema dana i problem suvremenoga svijeta, pre­mda je samo po sebi »centralno, staro i konzervativno«: »Kako je moguće održa­ti društveni poredak (sistem)?«. Na pi­tanje: »Kako. . .« odgovor bi prema Bria- nu trebala dati politička sociologija, »nov predmet, koji je nikao, kada je sociologi­ja došla do svoje pune afirmacije, pred­met koji predstavlja osovinu vodećih teo­rijskih koncepcija ranijih razdoblja, no­vih formi i utemeljenja s novim imenima i novim remek-djelima, koja su gotovo toliko impresivna koliko je- impresivan i kompleks djela Hegela.« (Brian M. Barry: Sociologists, Economists and Democracy«, p. 9.) U drugoj glavi — »Politička parti­cipacija kao racionalna akcija« naglaše­ne su neke konstrukcije teorije o politici (Dowson) i istaknute neke tendencije. Za­nimljiva je tendencija koja vodi do popu­lističke participacije. Populistička parti­cipacija vodi do apsolutizma koji postaje »teorija masovnog društva«, »karakteristi­ka nacionalnog« koja se javlja u svjetlu »političke kulture«. Na pitanja: Zašto .se ljudi uključuju u političku aktivnost? — objašnjavanje participacije unutar kolek­tivne akcije, daje odgovor. Promatra se uloga lidera i traži korelacija između za­visnoga i nezavisnoga. Ispituju se stanja ekonomske racionalnosti, traži se logički smisao »političke participacije kao kolek­tivne akcije«.Treći je dio knjige autor nazvao »Vri­jednosti i stabilnost demokracije: tri teo­rije«. Analiziraju se tri teorije demokra­cije zastupljene u djelima Almonda i Ver- bae (The Civic Culture, Political Attitu­des and Democracy in Five Nations), Eks- teina (Division and Cohesion in Democra­cy: A Study of Norway), te Lipseta (Poli­tical Man).U četvrtom su dijelu pod naslovom »Vrijednosti i demokratska stabilnost: ok­vir i problemi« izložena neka gledišta Parsonsa na »Hobbesians Problem«, Par- sonsova objašnjenja normi i vrijednosti- vrijednosti i društveni poredak, značenje vrijednosti u društvu i za društvo, prob­70lem kauzalnog izvođenja. Što utječe na demokratsku stabilnost, kako i na koji način, objašnjeno je shematski; shematsk: je prikazan utjecaj kompetencije, korisna stanja, te utjecaj socijalizacije i propagan­de na izvođenje demokratskog sistema; objašnjene su korisne vrijednosti demo­kratskog sistema, podrška demokratskom sistemu i održanje demokratskog sistema.Poglavlje »Ekonomska teorija i demo­kracija« daje opsežan pregled demokraci­je u dvopartijskim i višepartijskim siste­mima, a osnovne su koncepcije Dowsona.»Testiranje teorije o demokraciji« iz­loženo je u šestoj i sedmoj glavi Barryje- ve knjige. Dajući navedene dijelove u poglavljima, intencija je autora bila dati verifikaciju prije iznesenih mišljenja, de­finicija i teorije u cjelini. Iznoseći cilje­ve političkih partija, efekte partijske kom­petencije, dajući neka sociološka objaš­njenja dok traži opravdanja za demokra­ciju Brian M. Barry ispituje i provjera­va.U posljednjoj glavi u »Zaključku«, iz­ložene su koncepcije »teorije«, koja je i bila predmetom raspravlajnja, ali i kon­cepcije »sistema« i »ekvilibriuma«. Pos­ljednje poglavlje ove glave rezervirano je za ukazivanje na postojanje nekih, ipak, osnovnih veza između dva pristupa, koja su izložena u uvodnoj glavi knjige »So­ciolozi, ekonomisti i demokracija«.Zaključci koje Brian navodi vrlo su uopćeni, ali analize i popularan stil izla­ganja čine knjigu vrlo privlačnom. Knji­ga je zanimljiva promatra li se s aspekta bilo sociološkog, bilo ekonomskog, a isto tako politološkog, a kako tretira proble­me moderne sociologije bila bi dobar pri­ručnik svakom sociologu.Marija PaštarINDUSTRIJSKA SOCIOLOGIJA Naše teme 1971, ZagrebDanašnja sociološka literatura u Ju­goslaviji ne može se pohvaliti velikim brojem domaćih djela iz područja socio­logije rada. Upravo zato je ova knjiga či­taocima socioloških djela dobro došla.Djelo u stvari predstavlja zbornik pet­naest radova koji nisu posve nepoznati či­talačkoj publici. Skupina autora: Josip Županov, Veljko Rus, Janez Jerovšek, Stane Možina, Josip Obradović i Zivan Tanić, uglavnom na temelju istraživanjai empirijskih podataka, na vrlo zanimljiv način obrađuje najvažnije teme industrij­ske sociologije, između kojih dominiraju one o distribuciji vlasti, moći i utjecaja u okviru radne organizacije našeg samoup­ravnog socijalističkog društva. Posebna vrijednost i zanimljivost ove knjige je u komparaciji s podacima i literaturom ino­zemnih autora, prvenstveno američkih. Na žalost autori nisu bili u mogućnosti kori­stiti iskustva drugih socijalističkih zema­lja iz razloga što njih ni nema, tako da postoji opravdanje što koriste gotovo po­sve isključivo iskustva jedne od najraz­vijenijih socioloških škola iz područja in­dustrijske sociologije.Josip Županov pojavljuje se sa 4 na­pisa od kojih je možda najzanimljiviji tekst u kojem autor tretira fenomen sa­moupravljanja i društvene moći u radnoj organizaciji. U tom napisu autor (uglav­nom na temelju empirijskih podataka) po­kazuje da su institucionalizirana i stvar­na struktura moći u našim radnim orga­nizacijama u disproporciji, da se one u priličnoj mjeri razlikuju.Janez Jerovšek javlja se sa 3 samos­talna napisa u kojima izlaže; o fenomenu strukture utjecaja i odgovornosti u rad­noj organizaciji; o konfliktima u radnoj organizaciji, te o utjecaju okoline na strukturu radne organizacije. Napis o strukturi utjecaja i odgovornosti u rad­noj organizaciji predstavlja dio istraži­vanja, što su ga preveli S. Možina i autor pod naslovom »Determinante koje utječu na djelotvornost rukovodstva u radnoj organizaciji«. U tom napisu autor konsta­tira da naše radne organizacije imaju du­alističku strukturu (hijerarhijsku i sa­moupravnu) te postavlja pitanje kako radna organizacija sa dvije strukture dje­luje u praksi. U svom daljnjem izlaganju daje vrlo interesantne podatke o tom fe­nomenu.U napisu o konfliktima autor počinje od analize izvora konflikta u radnoj or­ganizaciji, prelazeći na prilično podrobnu analizu konflikata između radnika i ruko­vodioca te stručnjaka i rukovodioca.U tekstu kojim izlaže temu o utjeca­ju elemenata okoline na strukturu radne organizacije, autor polazi od određenja vanjskih činilaca tj. tehnologije, tržišta, pravno-političkog sistema i ekonomske po­litike vlade i njihova različitog utjecaja na različite radne organizacije. Autor smatra da sposobnost za adaptaciju na vanjske činioce, od kojih najviše ovise, jest jedan od uvjeta opstanka radnih or­ganizacija. U koautorstvu sa S. Možinom, J. Jerovšek bavi se također i samoupra-71

Brian M. Barry, Sociologists, Economists and Democracy Themes and Issues in Modern Sociology

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia