Snježana Gregurović

Gregurović, Snježana

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

OSVRTI I PRIKAZIHumanitarne organizacije nastavljaju debatu oko toga da li upotrebljavati riječ “žene” ili “rod”. To nisu zamjenske riječi, upozorava autorica. I u ovoj knjizi se insistira na riječi “rod” u namjeri da se uputi na različite ulo­ge koje muškarci i žene imaju u društvu, pa tako i na njihove različite potrebe i interese. Osim toga, riječ “rod” uključuje i muškarce i žene. Sedmi trend govori o napetostima iz­među agencijskih politika i operativnim sme­tnjama. Agencijske politike koje se odnose na rod sastavni su dio realnosti na terenu. Često se politike humanitarnih organizacija sukobljavaju s poduzetim akcijama. Prepo­ručuje se uključivanje lokanih žena u po­dručne urede te dodjeljivanje odgovornih pozicija. Rastuće aktivnosti posredovanja karakteristika su osmog trenda. Humanitar­ne organizacije sve se više uključuju u posre­dovanje o problemima roda.Žene se organiziraju kao nikada prije toga u brizi za sve aspekte života. I ženska i muška iskustva čine integralnu dimenziju u kreiranju humanitarne politike i programa. Neke organizacije počinju učiti iz svojih po­grešaka te razvijati oruđa za postavljanje programa koji se tiču roda. Agencije postaju svjesne potreba lokalne populacije, te poči­nju uključivati lokalne žene i muškarce u kreiranje projekata. Jedna od najvažnijih promjena, pokazala je analiza, bila je senzi- bilizacija grupa za pomoć u perspektivi roda. Takva perspektiva uzima u obzir način na koji različite uloge, mogućnosti i stremljenja muškaraca i žena utječu na njihove potrebe tijekom humanitarnih kriza.Odbijajući ulogu žrtve, žene potpomo­gnute međunarodnim humanitarnim pravima i međunarodnim posredničkim mrežama or­ganiziraju se za preživljavanje tijekom rata i za mirnodopsku rekonstrukciju. Kada god žene imaju utjecaj na humanitarne aktivnosti, uspostavljena mreža rezultira promjenom od­nosa moći između muškaraca i žena te uspo­stavljanjem jednakosti u kratkom periodu. Promjene odnosa nerijetko vode i do institu­cionalnih promjena, zaključuje autorica.Jelena Zlatković WinterJadranka Čačić-Kumpes (ur.)KULTURA, ETNIČNOST, IDENTITETInstitut za migracije i narodnosti, Naklada Jesenski i Turk, Hrvatsko sociološko društvo, Zagreb, 1999, 318 str.Knjiga Kultura, etničnost, identitet što ju je priredila Jadranka Čačić-Kumpes nastala je povodom drugoga okruglog stola Etnički razvitak europskih nacija: Hrvatska - Europa koji je održan u Zagrebu 20. ožujka 1999. u organizaciji skupine istraživača Instituta za migracije i narodnosti. Njome su obuhvaćeni radovi vezani uz prve dvije podteme skupa (etničnost i kultura, etničnost i obrazovanje).Nakon uvoda J. Čačić-Kumpes knjigu je podijelila u četiri cjeline: Plutajući mozaik na obzoru: naznake o pojmovima; Kultura, et­ničnost, razvoj: izazovi rekonstrukcije identite­ta; Kultura, mit i etničnost; Razmeđa etnično­sti, kulture i identiteta. Na kraju knjige nalaze se bilješke o autorima, sažetak na engleskom i francuskom jeziku te kazalo.Tematski okvir knjige čine pojmovi kul­ture, etničnosti i identiteta. Ono što je u njoj posebno naglašeno jest odnos kulture i et­ničnosti u hrvatskome, ali i širem europskom kontekstu. Postavlja se i pitanje odnosa et­ničkoga i nacionalnoga, a također se interdi­sciplinarno problematiziraju odrednice raz­ličitih identiteta u pluralnom kontekstu da­našnjih društava. Kako se identiteti kreiraju, diferenciraju, što ih izgrađuje i koje instituci­je u tome pomažu, samo su neka od važnih pitanja na koja se u tekstovima pokušava od­govoriti.Prva cjelina započinje tekstom Znako­vita zbrka oko etničkog Srđana Vrcana koji je podijeljen u sedam poglavlja. Prvo koje go­vori o zaokretu u sociologijskom diskursu na tragu je A. Touraineove vizije zaokreta od politike interesa k politici identiteta. Drugi dio temelji se na A. D. Smithovom shvaćanju etnije. Da su identiteti u kasnom modernom dobu sve više fragmentirani i razlomljeni au­223OSVRTI I PRIKAZItor govori u poglavlju o “zbrci oko identite­ta”. Vrcan posebno naglašava opasnost od nehajnog tipa govora u kojem se zanemaruju razlike između etničnosti i nacije.Nikola Skledar odmah na početku član­ka Etničnost i kultura iznosi svoje shvaćanjeo naslovnim pojmovima koji su , iako imaju svaki napose svoju vlastitost, međusobno is­prepleteni i komplementarni. Posebnu pa­žnju u proučavanju kulture autor pridaje je­ziku, kao simbolu kojim gotovo svaka etnija i nacionalna kultura naglašava svoju poseb­nost i koji ponekad može biti sredstvo u oču­vanju ugroženog kulturnog i nacionalnog identiteta.Dok Skledar u korelat s kulturom stav­lja etničnost, Esad Ćimić to čini s nacijom. U tekstu Nacija i kultura on polazi od određen­ja nacije u čijem je središtu politička osvi- ještenost određenog naroda. Autor govori i0 tradicionalizmu za koji kaže da ga valja promišljati imajući u vidu pozitivnu stranu žive tradicije i negativnu stranu konzervacije1 zatvaranja, a također se dotiče i učinaka koje proces globalizacije može imati u suvre­menom svijetu.Pojmovima kulture i etničnosti koje smo susretali u tekstovima prethodnih auto­ra Josip Kumpes dodaje i pojam religija. Kumpes želi naznačiti opći okvir za istraži­vanje međuodnosa religije, kulture i etnično­sti kao i pojasniti suodnos pojmova: religija i kultura, religija i politika te religija i identi­tet. Nadovezujući se na Marca Martiniella autor sugerira tri skupine problema s kojima se susreću teoretičari religije i etničnosti ka­da nastoje predložiti jednu opću teoriju od­nosa etničnosti i religije.Već elaboriranim pojmovima kultura i etničnost Laura Šakaja dodala je i pojam kulturni pejzaž. U tekstu Kultura, kulturni pejzaž, etničnost autorica je problem kulture i etničnosti pokušala sagledati s područja kulturne geografije. Ona također napominje kako je došlo i do promjene geografskog shvaćanja samog pojma kulture pri čemu se kultura u novije vrijeme shvaća kao intersub- jektivna realnost koja nastaje i mijenja se ti­jekom procesa socijalne interakcije.Iako nam se pojmovi multikulturalizam, interkulturalizam, transkulturalizam, pluri- kulturalizam na prvi pogled mogu činiti su- protstavljenima, oni su po mišljenju autora Sanjina Dragojevića komplementarni i nado- punjujući budući da se svaki od njih odnosi na posebno područje kulturne različitosti. Dragojević navodi četiri ključna pristupa ve­zana uz područje upravljanja kulturnom raz­ličitošću i daje kratak pregled društvene pa­radigme koja je uzrokovala njihov nastanak te pokušava rasvijetliti osnovno i dodatno značenje pojmova kojima su definirani.Prvi u sklopu druge cjeline Kultura, et­ničnost, razvoj: izazovi rekonstrukcije identite­ta, tekst Vjerana Katunarića Kultura, nacija, razvoj: stvaralački projekt i retorika reakcije započinje tvrdnjom kako za elitnu kulturu u zemljama tranzicije više ne postoji politički interes. Autor ističe kako u tranzicijskim zemljama postoji podijeljenost kulturne elite na “tradicionaliste” (“folkloriste”) i “moder­niste” (“prozapadnjake”), a dijelovi moder­ne visoke kulture (umjetnost, znanost, viso­ko obrazovanje) međusobno su slabo pove­zani. Valja svratiti pozornost i na vrijednost koju posjeduje stvaralačka kultura, a koja se sve više počinje razumijevati kao razvojni potencijal društva. U tom kontekstu Katuna- rić ističe primjer Hrvatske kao manje razvi­jene zemlje koja bi mogla imati koristi od kulture koja se shvaća kao sociokulturni ka­pital.Zašto dokazivati da Hrvatska jest Eu­ropa pita se Silva Mežnarić na početku član­ka koji nosi naziv Europa i Hrvatska u njoj: kultura adaptacije. Autorica je mišljenja kako Hrvatska svoj kulturni identitet treba graditi na strategijama adaptacije na Europu, a ni­pošto stalno dokazivati svoje pripadanje eu­ropskom prostoru strategijama “prikraćeno- sti” ili statusu “predziđa”. Da bi se Hrvatska sa svojom “perifernom kulturom” priključila Europi, trebala bi se više zauzeti za sime- tričnost razvoja i za više središta razvoja. Pri­tom se treba držati, zaključuje S. Mežnarić, triju osnovnih načela kulturnih politika: 1. otvorenosti, 2. dijaloga i 3. neregresivnosti.Nacionalni san, tranzicija i globalizacija glavne su odrednice preko kojih Ivo Paić po­224OSVRTI I PRIKAZIkušava proučiti konstruiranje identiteta koje je prožeto iskustvom nacionalnog sna i nje­govim konačnim ispunjenjem. Na pitanje “Što nam sada određuje život?”, s kojim ujedno započinje prvo poglavlje, autor odgo­vara navodeći dva procesa: jedan je tranzici­ja, a drugi globalizacija. Autor uspoređuje ostvarenje hrvatskoga i njemačkoga nacio­nalnog sna koji su dva udaljena, ali u dijelo­vima strukture bliska primjera.Članak Jadranke Čačić-Kumpes Kultu­ra, etničnost i obrazovanje: naznake o interak­ciji i perspektivi podsjeća nas da su kultura, etničnost i obrazovanje u stalnoj međusob­noj interakciji te da se njihova obilježja stal­no mijenjaju kao i obilježja njihova među­sobnog odnosa. U članku se pozornost skre­će i na specifičnosti razvoja i perspektive hrvatskog školstva uvjetovanog društvenim i povijesnim okolnostima. Na pragu 21. st. no­va koncepcija obrazovanja, ističe J. Čačić- -Kumpes, treba se prilagoditi vremenu novih integracija u kojem se ne želi umanjiti važnost povezanosti s vlastitom tradicijom, ali od kojeg se očekuje osposobljenost za di­namičan i sve brži protok znanja i ljudi, koji je zahtjevniji od pokretljivosti unutar nacio­nalne zajednice.Člankom Udžbenici povijesti i nacional­ni identitet mladih Branislava Baranović želi skrenuti pažnju na značenje koje ima povi­jest kad je riječ o nacijama, narodima i et­ničkim grupama. Izgradnja etničkog identi­teta u Hrvatskoj odrazila se i na nastavu po­vijesti. Godine 1991. u elaboratu novog pro­grama nastave povijesti povijest se eksplicite veže uz sferu politike. Rezultati istraživanja koje navodi B. Baranović pokazuju da su no­vi udžbenici povijesti i u kvantitativnom i sa­držajnom pogledu fokusirani na nacionalnu povijest, a njihovi su sadržaji ujedno etno- centrični, ksenofobični i monoperspektivni.Treća cjelina Kultura, mit i etničnost za­počinje tekstom Josipa Županova Etničnost i kultura: politička mobilizacija i opstanak. Žu­panov na početku teksta primjećuje kako je u zadnja dva desetljeća XX. stoljeća revitali­zacija brojnih etničkih zajednica prisutna ne samo u Istočnoj i Jugoistočnoj Europi, već i u etabliranim nacionalnim državama Zapad­ne Europe. I on se oslanja na teoriju nacije A. D. Smitha kojem suprotstavlja Rogersa Brubakera i njegov stav da nacija ne može biti “realna društvena grupa”, već “institu­cionalni okvir”. Autor nadalje smatra da je Brubakerov pristup uspješan u objašnjenju rasapa SSSR-a dok je Smithov pak (prven­stveno zbog mita o izabranom narodu) po­godniji za objašnjenje raspada SFRJ.Kod nas, kako navodi Dunja Rihtman- -Auguštin u članku Narodna kultura i hrvatski etnomit, još uvijek dominiraju primordijalne teorije shvaćanja etničnosti. Slično Župano­vu i D. Rihtman-Auguštin oslanja se na A.D. Smitha te posebnu važnost u okviru nje­gove teorije pridaje mitsko-simboličkom kom­pleksu (mythomoteuri), pri čemu smatra ka­ko je potrebno razmotriti ulogu hrvatske na­rodne kulture u spomenutom kompleksu. Hrvatska narodna baština koju sačinjavaju narodna kultura i narodna umjetnost inte­lektualne su konstrukcije koje su poslužile kao sredstvo za nacionalnu identifikaciju u regionalno šarolikoj Hrvatskoj.Tekst Ive Žaniča Kosovski mit i jugosla­venska mentalna sukcesija kao predmet pro­učavanja uzima boj na Kosovu 1389. god. kao središnji događaj srpske nacionalne po­vijesti. On je prema mišljenju autora prožeo ne samo srpsku kulturu, političku misao, već i javni život u cijelosti. Mit, kako kaže Žanić, uvijek nosi neku poruku koja je čovjeku bli­ska, estetski lijepa, koja mu u trenucima kri­ze pomaže da osmisli nevolju i na taj način pronađe perspektivu. Ako znamo da mitovi udovoljavaju socijalnim, psihološkim i emo­cionalnim potrebama, onda nam je jasno za­što se održavaju i zašto uvijek jednako funk­cioniraju.Zadnje poglavlje Razmeđa etničnosti, kulture i identiteta započinje tekstom Pretpo­stavke kreiranja etničnosti. Na tragu EugeenaE. Roosensa Saša Božić pokušava povezati etničnost s procesom kreiranja. Etnički akte­ri posežu za kreativnim djelovanjem kada nemaju dovoljno znanja da riješe određeni problem te stoga svoje racionalno i norma­tivno orijentirano djelovanje trebaju nado­puniti kreativnošću. Kreativno djelovanje ta­kođer dolazi do izražaja i preko reprezenta­225OSVRTI I PRIKAZIcije etničkih obilježja. Autotelični aspekt kreativnosti, kada akter zaboravi na sebe, vrijeme i prostor te doživljaj ispunjenja i smisla koji kreativno djelovanje pruža naj­važniji su razlozi po mišljenju autora za kre­ativnost etničkih aktera.U tekstu Dalibora Brozovića Etničnost kao jedna od podloga nacionalne kulture sam naslov sugerira kako je etničnost tek jedan od faktora koji utječu na nacionalnu kulturu. Samu nacionalnu zajednicu označavaju broj­ni čimbenici koji u bitnome utječu na njezi­nu kulturu, a Brozović ih svrstava u sedam rubrika. Svrha ovoga članka jest odrediti pravo mjesto etničnosti među čimbenicima koji određuju kulturu tj. ne precijeniti ulogu etničnosti, no jednako tako njezinu ulogu ne valja ni podcijeniti.Tekst Radovana Ivančevića Ruralna i urbana komponenta kulturnog identiteta saže­to interpretira šesnaest teza koje smatra ključnima za rješavanje složene problemati­ke uloge etničke komponente za pojam kul­turnog identiteta. Ivančević se dotiče i zna­čenja etničkog mita, a tekst završava mišlju kako hrvatska kultura nije etnički pojam ni sada niti je to ikada bila niti to ikada može biti, a hrvatski identitet nije etnički pojam, nego kulturni jer su u njegovu stvaranju sud­jelovale mnoge etničnosti.Jasna Capo Zmegač autorica je teksta “Mi smo veći Hrvati od njih!” Percepcija i management kulturnih razlika unutar nacio­nalne zajednice, u kojem polazi od teze da se etničnost ne podudara s jezičnim, kulturnim, političkim i inim granicama skupina. U član­ku su izneseni rezultati istraživanja interkul- turne komunikacije i integracije Hrvata koji su se preselili iz vojvođanskog dijela Srijema u Hrvatsku 90-ih godina. Uslijed pučke defi­nicije pripadnosti percipirana kulturna raz­nolikost postaje temeljem za hijerarhiziranje dviju skupina kao “boljih” i “lošijih”, “pra­vih” i “nepravih” Hrvata.Zadatak članka Jezici i etnije na prosto­ru bivše Jugoslavije, kaže autor Ivo Pranjko- vić, jest promotriti situaciju u bivšoj Jugosla­viji i skrenuti pažnju na eventualne uzroke brojnim međunacionalnim sporovima koji se mogu dovesti u vezu s jezičnim, posebice so-ciolingvističkim i jezičnopolitičkim činitelji­ma. Pranjković zaključuje da nema potpune nacije bez vlastite države i vlastitoga jezika. Iz toga slijedi i definicija nacije kao naroda s vlastitom državom i vlastitim jezikom.Pretposljednji tekst Jezične skupine bez vlastitih institucija i pitanja kulture i izobrazbe na njihovu jeziku napisao je August Kovačec, a bavi se nehrvatskim jezičnim grupama koje žive na hrvatskom teritoriju, a pritom nisu povezane s nekom matičnom nacionalnom ili jezičnom zajednicom. Autor se dotiče je­zičnih skupina Bajaša u Međimurju i Podra­vini koji govore jednim starinskim dijalektal­nim oblikom rumunjskog, Arbanasa u Zadru i Istriota (Istroromana) koji govore poseb­nim romanskim idiomom te male skupine stanovnika koji govore starinskim oblikom rumunjskog jezika (Istrorumunji), a žive južno od Učke. I Istrorumunji i Arbanasi i Istrioti (Istroromani) i Bajaši, zaključuje au­tor, svaki su na svoj način dio ukupnoga identiteta Hrvatske.Na kraju knjige nalazi se članak Ružice Cičak-Chand Religija kao izraz etničkog i kul­turnog identiteta: islam i muslimani u Zapad­noj Europi. Na primjeru suvremene musli­manske populacije u Zapadnoj Europi auto­rica je željela prikazati kako religija kao bit­na odrednica etničnosti može u određenim okolnostima preuzeti “etnički” profil. Os­vrće se i na kulturne nepodudarnosti između muslimanskih imigranata i većine zapadnoe­uropske populacije. Hoće li u Europi novog tisućljeća prevladati zamisao etničke i kul­turne homogenosti ili će prevladati prepoz­navanje važnosti različitosti kao sastavnog dijela same jezgre suvremenog poimanja građanstva, pitanje je koje ostaje otvorenim.Knjigu Kultura, etničnost, identitet mo­žemo shvatiti i kao svojevrsni doprinos što ga društvena znanost može ponuditi za no­vonastale probleme suvremenoga hrvatskog društva. Tematika koja je ovdje obrađena in­terdisciplinarno bit će korisna kako studenti­ma tako i nastavnicima i istraživačima, ali i široj javnosti.Snježana Gregurović226

Jadranka Čačić-Kumpes (ur), Kultura, etničnost, identitet

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia