Nowadays teaching process is more and more student-centred. Teachers, however, are well aware that a classroom is not a homogeneous unit of individuals. In fact, it is composed of students who differ in their foreknowledge, expectations, learning styles and learning tempo. Moreover, they have different cognitive capacities, different motivation and different social background with higher or lower degree of encouragement. Nevertheless, they all strive toward a common learning and educational goal, with precisely determined learning standards, the achievement of which is evaluated on the national level. The article presents strategies which may be applied when attempting a more individualized approach in a versatile teaching environment, with the aim of addressing each learner and their specific needs. Advantages and disadvantages of the existing, legally determined forms of individualization are outlined, with special emphasis on both extremities of the varied schooling population, that is children with special needs and learning difficulties on the lower end of the scale and talented students with above-average learning capacities on the upper end. The article suggests some of the possible methods of detecting students\u27 strong areas of knowledge and their specific interests by means of which teachers can better devise lesson plans with the aim of increasing the effectiveness of teaching, creating stimulating learning environment and responding to students\u27 various needs, bearing in mind at the same time, however, the fulfillment of learning goals and the achievement of learning standards set in the curriculum.Suvremena škola izrazito postavlja učenika u prvi plan nastavnog procesa. Učitelji su svjesni da razred nije homogena skupina pojedinaca. Čine ga učenici koji se razlikuju po svom predznanju, očekivanjima, stilu učenja i tempu razumijevanja nastavnog gradiva, koji imaju različite kognitivne sposobnosti, drukčije motivacije te dolaze iz različitih socijalnih okružja u kojima imaju veći ili manji poticaj. A svi su usmjereni prema jedinstvenom odgojno-obrazovnom cilju koji je normiran s precizno određenim standardima znanja čije se postizanje provjerava na jedinstven način na državnoj razini. U članku su predstavljene strategije za diferencijaciju poučavanja sa svrhom da učenje približimo svim učenicima, uzimajući u obzir njihovu raznolikost. Predstavljene su prednosti i slabosti zakonski predviđenih oblika individualizacije i diferencijacije, s naglaskom na dvije krajnje skupine šarolike učeničke populacije – s jedne su strane djeca s posebnim potrebama i poteškoćama u učenju, a s druge daroviti, edukacijski natprosječno sposobni učenici. U članku su predloženi neki načini kako prepoznati učenikova jača područja i specifične sklonosti pomoću kojih učitelj nastavu može planirati tako da poboljša učinkovitost nastavnog procesa, kreira poticajnu okolinu, odazove se na učenikove raznolike potrebe te istovremeno ostvaruje ciljeve i postiže standarde znanja koji proizlaze iz nastavnih planova
