Petar Rogulja

Rogulja, Petar

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

RAD ANTUNA BARAČA NA HRVATSKOJ RETROSPEKTIVNOJ BIBLIOGRAFIJI P e t a r R o g u l j a Antun Barač (1869—1906), pisac, prevodilac i bibliograf, danas je malo po­znat širim krugovima hrvatske kulture, posebno hrvatskim bibliografima. Po rođenju je Splićanin; teologiju studira u Zadru i Đakovu; službuje kao kapelan u Punitovcima, Trnavi, Županji, Sremskoj Mitrovici i Bošnjacima; vjeroučitelj je u Slavonskom Brodu; umire u Dubrovniku. Surađuje ponajčešće pod pseudonimom Ante Split u brojnim našim časopi­sima i novinama: u Vjencu, Vrhbosni, Narodnom listu, Pučkom listu, Obzoru i dr. Godine 1895. objavljuje djelo Hrvatski naslov u našoj starijoj književ­nosti, knjigu o hrvatstvu Dalmacije na temelju citata iz starije književnosti, 0 hrvatskom imenu u starim latiničkim, glagoljskim i ćirilskim knjigama. Njegova sklonost bibliografiji naslućuje se u većini prinosa s područja knji­ževnosti. To su radovi o hrvatskim misalima, o Andriij Kačiću Miošiću, osvrti na stare hrvatske knjige. Tim svojim bibliografskim prilozima pri­vukao je pažnju javnosti, ali je ubrzo ostao zaboravljen.1 Rad na hrvatskoj retrospektivnoj bibliografiji za nas je bibliografe najza­nimljiviji. U ostavštini koja se čuva u splitskoj Naučnoj biblioteci,2 nalazi se Baračev rukopis (autorovom rukom), pokušaj izradbe hrvatske retro-spektivne bibliografije. Baračeva namjera bila je da nadopuni i nastavi Kukuljevićevu Hrvatsku bibliografiju. Rukopis se sastoji od uvodnog dijela (Pokusni uvod u hrvatsku bibliografiju) i korpusa bibliografskih jedinica — slova A—P. U uvodu govori o značenju bibliografije uopće,3 potom ističe manjkavosti Kukuljevi-ćeve Bibliografije, do tada jedine hrvatske bibliografije. Kao poseban nedo­statak Bibliografije navodi da nije uređena po strukama i da nema krono­loški redoslijed.4 (Ovdje mogu napomenuti da i Baračeva rukopisna biblio­grafija ima abecedni raspored, kao i Kukuljevićeva, dakle ne kronološki, i da nema stručnog kazala.) Barač je mnogo više cijenio Srpsku bibliografiju Stojana Novakovića; želio je Kukuljevića nadopuniti i nastaviti po njezinu primjeru, »po strukama i godinama«.5 # 1 Hrvoje Morović. Sa stranica starih hnjiga, Split, 1968, str. 24. 2 Naučna biblioteka, Split M-91. 3 »U današnjem prosvjetnom vieku podpunim pravom polaže se osobita pažnja na statistiku, jer njezine neumoljive brojke točno i sigurno pokazuju stanje i položaj pojedinih pojava, te njihove uzroke i posljedice, i pružaju nam po tom sredstva, kako da se u najrazličitijim slučajevima ravnamo. I književnost ima svoju statistiku, a to je dobra bibliografija, u kojoj ćeš, hoćeš, nećeš, naći pravu bilancu književnog stanja naroda«. (Antun Barač, Pokusni uvod u hrvatsku bibliografiju, str. 1.) 4 »Mi Hrvati imademo dosada jedino hrvatsku bibliografiju Kukuljevićevu, dio I. od g. 1860, zatim dodatak k istoj od g. 1863. U toj dosta mršavoj bibliografiji nema razredbe po strukama, nit je moguće vidjeti postupni razvoj književnosti iz godi­ne u godinu, što je inače od neizmjerne koristi za kritičko i historičko razmatranje književnog života. Pokojni Kukuljević htio je izdati podpunu bibliografiju jugosla-vnsku, t j . osim hrvatske, još srbsku, slovensku i bugarsku, što nije — kako znamo — dospio. On je nakon izdanja sveukupne ove bibliografije odgodio razdjelbom knjiga po znanostima, no pošto te tri potonje grane nije izradio, i ta razdjelba tako nije dosad izvedena.« (Isto, str. 1.). s »Mnogo je bolja srpska bibliografija (1741—1867) od Stojana Novakovića u Beogra­du 1869, kojom je ovako zgodno razdielio: a) po kronologiji, b) po strukama knji­ževnosti i c) alfabetičko po imenima pisaca. Pošto me osobito zanimaju bibliograf­ske studije, dosta sam se tim bavio, te sam, u koliko su mi okolnosti dopustile, prikupio mnogo bilježaka, kako bi na osnovi Kukul je viceve izdao novu hrvatsku bibliografiju... od prilike na način Novakovićeve srpske bibliografije.« (Isto, str. 1-2.) 282 U svom Pokusnom uvodu Barač je dao i jedan kratki ogled bibliografije hrvatskih knjiga napisanih glagoljicom, ćirilicom i bosančicom. Bosančica: Psaltir solinski ili Theodoirov ili popa Nikole Rabljanina. God. 1634. dobio je Ra&el Levaković od Ivana Tomka Marna vica glagolski Psaltir, koji je prepisao god. 1222. pop Nikola Rabljanin iz rukopisa što je priređen po zapoviesti posljednjeg solinskoga arhiepiskopa Theodora (880—890) (v. Fari. Illyr. Sacr. III. 80). Taj Psaltir kojemu se poslie svaki trag zameo, bio bi najstarija naša knjiga, sastavljena još za života sv. Metodija: i ako ne najstarija, a ono jamačno jedan od najstarijih prepisa Psaltira, kako ga je preveo na jezik stari slovenski sv. Ćiril (Broz, I. Crtice. II. Sv. 62—63. str.) Svoje zamisli Barač nije ostvario, ponajviše zbog toga što nije uspio više ljudi uključiti u ovaj rad, iako mu je to bila namjera.6 Na kraju uvodnog dijela autor moli zainteresirane da iznesu svoj sud o njegovu radu; spreman je čak da ustupi svoje bilješke onome koji bi htio taj posao preuzeti.7 U drugom dijelu koji predstavlja nadopunu i nastavak, ali nekad i gotovo ponavljanje Kukuljevićeve Bibliografije nižu se bibliografske jedinice od slova A do P do godine 1878. Hrvoje Morović, jedan od rijetkih bibliografa koji se posebno bavio radom Antuna Barača, navodi na više mjesta 500 jedinica.8 To je zaista broj jedinica koje se nižu mehanički jedna iza druge; jedinice nisu numerirane. Barač nije vodio računa o tome da li je knjiga izašla u više svezaka i u više izdanja. Pokušao sam pobrojiti sve jedinice primjenjujući bibliografsko pravilo o tome da je svako izdanje, svaki sve­zak jedna bibliografska jedinica. Vodio sam također računa i o periodici, koju Barač (po uzoru na Kukuljevića) unosi u svoj bibliografski popis. Pe­riodika je dana na razne načine, ponekad zajedno, ponekad pojedina godišta ili brojevi odvojeno. Na taj sam način došao do znatno većeg broja — čak do 2175 glavnih bibliografskih jedinica i 60 uputnica (koje H. Morović i ne spominje). Baračev bibliografski opis sličan je Kukuljevićevom. Odrednica glavne bi­bliografske jedinice jest autorska: Alagović Aleksandar, bisk. zagrebački. Čtejenja i Evangeliumi za vse nedelje i svetke celoga leta za potrebu van je slavno biskupije zagrebačke. Vu Zagr. pri Fr. Suppan. 1831.9 ili stvarna: # 6 Pošto ovakav posao otimlje mnogo i mnogo vremeia, pomišljao sam i na to, kako bi više osoba moglo taj posao oko hrvatske bibliografije preuzeti. Ja bih na pri­mjer obradio bogoslovnu struku, drugi drugu itd. te cienim da bi ovaj način bio mnogo uspješniji. Pokazali bi domaćem i tuđem svietu šta je sve naš narod na književnom polju u svim strukama znanosti proizveo.« (Isto, str. 2.) 7 »Po uspjehu ovoga pokusa ravnat ću se, hoću li il neću latiti se daljnjega posla u tom smjeru. U negativnom slučaju spreman sam drage volje ustupiti svoje bilješke svakomu koji bi taj posao htio preuzeti. Molim na koncu zanimanike da mi javno kažu svoje mnenje, ma kakovo ono bilo.« (Isto, str. 2.) 8 Hrvoje Morović, Sa stranica starih knjiga, str. 25; H. Morović: Barač Antun, Hrvat-tski biografski leksikon, 1, str. 436. 9 Ovu je bibliografsku jedinicu, kao i dobar dio drugih, Barač uvrstio u svoju biblio­grafiju, iako se nalaze u Kukuljevićevoj Bibliografiji. Neznatno se po opisu razliku­ju od Kukuljevićevih. 283 Abecedar za potrebu narodnih učionica u Hrvatskoj i Slavoniji, a napose za vojničku krajinu. U zgr. Kod Franje Župana 1855, 8 na str. 104. Barač gotovo uvijek daje podatke o autoru, naslovu djela, impresumu, veli­čini i broju stranica. Ponekad donosi i podatak o jeziku: ABC. Knjižica za narodnih škol hasen. Budim 1790. (hrv. i mag.) Zbog usporedbe donosim bibliografski opis iste knjige kod Kukuljevića, Ba-rača i u Gradi za hrvatsku retrospektivnu bibliografiji knjiga 1835—1940, knj. 1, 1982. Kukuljević: Barač: 97. Au g u s t i n o v i ć G j u r o. Dr. Misli o ilirskom pravopisu. U Beču kod Smida 1846. 8. 32. Augustinović Gjuro. Misli o ilirskom pravopisu u Beču kod Šmida 1846. 8na 32. Evo što o tome piše »Kolo«« V sv. 89 str: tko hoće istoriju pravopisa naših da piše, neka nabavi ovu knjižicu. Mi razvikani Zagrebčani nismo baš vrazi reforma, nu opet mrzimo na prenagle i nevremene. Kao takvu smatramo i reformu g. Dra Augustinovića. Nu opet valja priznati, da je knjiga G. pisca puna razbora i dostojanstva, zato nije ni uzbunila vruću krv našu, krv slavjansku. Građa: 1139. AUGUSTINOVIĆ Đuro Dra Gj. Augustinovića Misli o ilirskom pravopisu. S tablicom gla­golski i ćirilski slovah. — U Beču, U Šmidovoj štamparii, 1846. 16° 31 + (1) str. ±o lo l .o Primjeri Baračeve sporedne bibliografske jedinice (uputnice): Agić Štipan. Kanonik pečuvski. Vidi: Mandikuć ili: Kunić, Filip. Narodne pjesme bosanske i hercegovačke. Gl. Jukić. Antun Barač se prihvatio velikog zadatka koji nije mogao sam obaviti. Nje­gov bibliografski pokušaj ne bismo smjeli ignorirati sastavljajući potpunu hrvatsku retrospektivnu bibliografiju. 284 

Rad Antuna Barača na hrvatskoj retrospektivnoj bibliografiji

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia