Dilema o azbestu: II. zabrana

Abstract

This article reviews the history of legal steps which led to conflicting regulatory approaches to the use of asbestos between the EU, the US and the rest of the world. Particular attention is paid to the EU ruling out the use of all types of asbestos. The author criticises how the Scientific Committee on Toxicity, Ecotoxicity and the Environment of the European Commission altered their own opinion within as short a time as seven months, and points out the weaknesses of the scientific justification for the EU ban. With equal criticism the author addresses the weak scientific rationale on which Collegium Ramazzini founds its call for an immediate and total international ban of the mining and use of all types of asbestos.Opisani su zakonski postupci koji su doveli do suprotstavljenih odluka u Europskoj uniji (EU), SAD–u i drugim zemljama svijeta u vezi sa zabranom uporabe azbesta. Naglašena je razlika između sadašnje situacije u SAD–u u usporedbi s potpunom zabranom uporabe azbesta u zemljama članicama EU do godine 2005. Američka agencija za zaštitu okoliša (EPA) donijela je 1989. odluku o zabrani proizvodnje i uporabe svih vrsta azbesta. Jedan od apelacijskih sudova SAD–a poništio je 1991. tu odluku s obzirom na to što EPA nije analizirala druge mogućnosti da postigne prihvatljivu razinu rizika, a posebno što nije ocijenila rizike koji bi nastali uvođenjem predloženih zamjenskih materijala od kojih su neki karcinogeni. To se posebno odnosilo na predloženu zabranu azbestnocementnih cijevi za opskrbu vodom i na materijale za automobilske kočnice i spojke. Autor se posebno osvrće na odluku EU o potpunoj zabrani proizvodnje i uporabe azbesta u zemljama–članicama EU. Upozorava na neobične razlike između dviju ocjena Znanstvenog komiteta EU za toksičnost, ekotoksičnost i okoliš (SCTEE) iz početka i kraja 1998. godine o sadašnjoj situaciji u vezi s rizikom od azbesta, na temelju kojih je donesena odluka o zabrani. Autor upozorava na kontradiktorne navode i interpretacije između prve i druge evaluacije i na slabosti “Znanstvene opravdanosti nove direktive EU”. U radu je kritički analiziran prijedlog Kolegija Ramazzini da se uvede potpuna zabrana uporabe azbesta koja bi vrijedila za sve zemlje svijeta. Iako autor prihvaća opravdanost takve inicijative, kritizira je u sadašnjoj fazi, dok još nema dovoljno podataka o toksičnosti materijala koji se predlažu kao zamjene za azbest