Autor uvodnog teksta je sadašnji senjsko-modruški biskup Msgr. Mile
Bogović, crkveni povjesničar po svojem obrazovanj

Mile Bogović

Autor uvodnog teksta je sadašnji senjsko-modruški biskup Msgr. Mile

Bogović, crkveni povjesničar po svojem obrazovanj

Bogović, Mile

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

UvodUvodNakon krize oko protestantske reformacije, Katolička je crkva Trident-skim saborom i radom posaborskih papa stekla čvrsto organizacijsko jedin-stvo na čelu s papom. Biskupi su trebali održavati biskupijske sinode, vizitiratisvoje biskupije i o svemu tomu izvješćivati središnju crkvenu upravu i osobnoposjećivati pragove (fimina) apostolskih prvaka Petra i Pavla u Rimu.' Sinodenisu postale stalna praksa, ali obveza da se posjećuju bazilike apostolskih pr-vaka i pritom podastre izvješće o stanju biskupije, ostala je do danas obvezomsvakog rezidencijalnog biskupa. Ovisno o udaljenosti biskupija od Rima, ta seobveza trebala ispuniti u svakih tri do deset godina. Naše primorske biskupijebile su obvezatne na posjet i izvješće svake treće godine, a biskupije u unu-trašnjosti svake četvrte godine. Senjska je biskupija u vrijeme uključenosti uSplitsku metropoliju imala trogodišnju obvezu, a kad je došla pod kaločkogodnosno ostrogonskog te poslije pod zagrebačkog metropolita, obveza je bilačetverogodišnja.2 Od 1911. za sve biskupije vrijedi razmak od 5 godina. Izvje-šća je primala Kongregacija Koncila i o njima izvješćivala Sv. Oca. Ona je ta-kođer odgovarala biskupu na podneseno izvješće. U tom dopisu bili suodgovori na eventualna postavljena pitanja, ali i razne primjedbe na način pi-sanja i sadržaj izvješća. Izvješća su ispočetka slagana kronološki kako su stiza-la, i tim redom stavljana u fascikle ili kutije, a poslije (od konca 18. stoljeća)slagana su prema biskupijama. Tako je u Tajnom vatikanskom arhivu nastao1 "Limina" znači pragovi. U kršćanskom shvaćanju života najvažniji je onaj čas kad i čovjek prekoračiprag koji dijeli zemaljski od vječnoga života. Ta mjesta bila su posebno slavna ako je netko taj iskorak uvječnost učinio kao mučenik. Na mjestu gdje su bili ti "pragovi" kršćani su poslije izgradili oltare(žrtvenike) i crkve. Dakako da su najslavniji oni "pragovi" u Rimu koje su prekoračili ušavši u vječnostapostolski prvaci sv. Petar i sv. Pavao. Na mjestu njihove mučeničke smrti izgrađene su poslijeveličansrvene bazilike. K njima su hodočastili vjernici sa svih strana kršćanskog svijeta. Potridentinskipape biskupima su naložili obvezu da u određeno vrjeme posjete te pragove (!Jim/la) i da tom prigodompodnesu vrhovnoj crkvenoj upravi izvješće o stanju biskupije. Postoji, dakle, dvostruka obveza: posjetitipragove apostola (visI/are !Jimna aposiolomIlI) i podastrijeti izvješće o stanju biskupije, odnosno mjesneCrkve (Idalio de slalu Ecclesiae)., V. Slavko KOVAČIĆ, Najslanji Itqe!la;i o slanjil Makarske biskupije u Ta;ilOlIIVallkanskolll arhivu, Izvori zapovijest Splitsko-makarske biskupije, br. 1, Split 1975, str. 9-23.13Scnjsko-moe!ruška ili Krbavska biskupijafond "Relationes ad limina".' U njemu svaka biskupija ima svoju kutiju, a ne-ke i više kutija. Senjska i Modruška biskupija imaju dvije kutije. Prva kutijaima br. 734 i u njoj su izvješća do uključivo Maurovićeva izvješća iz 1900, adruga kutija pod br. 799 ima za sada samo Vučićevo i Marušićevo izvješće.Ovdje ćemo objaviti i izvješća Petra Marianija (1654) i Martina Brajkovića(oko 1700), koja se ne nalaze u tom fondu. Izvješća su, dakle, poslali ovi bi-skupi: 1. Markantun de Dominis (1602), 2. Vincentius Martena (1615), 3. Pe-tar Mariani (1654) 4. Hijacint Dimitri (1684), 5. Sebastijan Glavinić (1695), 6.Martin Brajković (oko 1700), 7. Benedikt Bedeković (1708), 8. Nikola Po-hmajević (1728), 9. Ivan I\nton Benzoni (1741), 10.-12. Juraj Vuk Čo]jć(1748,1753. i 1757), 13. Pijo Manzador (1773), 14.-19. Ivan Krstitelj Ježić(1795,1802,1814,1819,1822,1826),20.-21. Juraj Posilović (1885. i 1890),22. Antun Maurović (1900),23. Roko Vučić (1913) i 24. Josip Marušić (1919).Ukupno, dakle, ima 24 izvješća. Vidimo da se uvijek nije poštovalo ni tro-godišnje ni četverogodišnje razdoblje. Naime, da su podnašana trogodišnja iz-vješća trebalo bi ih do 1919. biti 112, ili da su pak izvješća podnošenačetverogodišnje, bila bi 84 izvješća. U našem slučaju prosječno postoji izvje-šće iz svakih 15 godina. Nije tako bilo samo sa senjsko-modruškim biskupi-ma. Naime, iako je naredba o slanju izvješća i posjetu bazilika bila stroga,mogao se dobiti oprost. Obično se dobivala odgoda na 6 mjeseci. Takvihmolbi i odgoda imamo u spisima veoma mnogo. Ali za neke senjsko-mo-druške biskupe nemamo ni odgoda ni izvješća. Moguće je da je izvješće odlo-ženo u neki drugi fond ili se izgubilo, a moguće je da je biskup i zanemarioobvezu.Najstarije sačuvano izv)esce jest ono Markantuna de Dominisa. Imamopodatak da je njegov stric Anton u lipnju-srpnju 1593. bio osobno u Rimu daposjeti "]jmina".' Nije jasno je li on tada podnio pismeno izvješće o stanju bi-skupije. Naime, treba odvojeno promatrati posjet (vZ:rt'tatt'o) i izvješće (re/att'o).Redovito se to poldapalo, ali bit će i poslije slučajeva da biskup posjeti /t'mt'na,osobno ili preko zastupnika, ali ne donese izvješće. Ako je ovaj put izvješćedoneseno, ono se nije sačuvalo u fondu Re/atlones ad /t'mina.U spomenutom fondu najveća je praznina između Martene i Dimitrija(1615-1684) i između J ežića i Posilovića (1826-1885). Za razdoblje prve pra-J Izvješća su sc nalazila LI arhivu spomenute Kongregacije. Danas sc nalaze LI Archivio Scgrcto Vaticano(Tajni vatikanski arhiv) i to poe! natpisom: J COIW: COI/ClIt. (Stclj - Re/al. l/istl. arl/til/lna. U spisima su,naime, ne samo relacije nego i potvrde o posjetima bazilika apostolskih prvaka.• U I.ib. VJ!. e!ccretorum Congrcgationis Concilii, p. 128. piše: "Den tur lirrerae visitationis 2. rricnnii ae!cpiscopum Scgnicnscm, gui per scipslIt11 constitutloni obtcmpcravitJ eum absoJutionc etc."14Uvodznine veća je vjerojatnost da je neko izvješće izgubljeno, odnosno da je posla-no na uvid drugim nadleštvima, npr. Kongregaciji za širenje vjere (Propagandl).Tako u Propagandinom arhivu imamo podatak da je 1632. biskup Agatić po-slao Ivana Tverdiolovića u Loreto i "ad limina"s, ali nisu nađeni ni relacija nipotvrda o posjetu bazilikama. Farlati je objavio jedno izvješće Petra Marianija(1642-1665) iz 1654." Ono se ne nalazi u ovom fondu, ali nam se čini da ga uširem smislu možemo shvatiti kao izvješće "ad limina", tim više što je u nje-mu riječ o važnom pitanju: odnosu biskupa prema glagoljašima. Zato ga iz-dvojeno objavljujemo u Prilogu. U navedenom fondu nemamo takođerizvješća Martina Brajkovića, ali nalazimo ga u Povijesnom arhivu Kongregaci-je za širenje vjere (Propagande). Izvješće nema kJasični raspored izvješća "ad li-mina", a nije ni napisano da se zadovolji odredba o takvim relacijama.Vjerojatno Brajković nije smatrao da treba posebno izvješćivati Svetu Stolicu,jer ju je u više navrata izvješćivao u povodu raznih slučajeva koje je trebalo ri-ješiti.7 I to izvješće objavljujemo u Prilogu. Malo je čudna praznina u drugomrazdoblju. Naime, od 1833. do 1869. bio je senjsko-modruški biskup poznatiMirko Ožegović. Od njega nemamo nijedno izvješće. Moguće je da je izvje-šće slano preko Bečke nuncijature, pa onda smješteno na neko drugo mjesto.To ipak nije jako vjerojatno, jer bi ostao bar neki trag u arhivu te nuncijature,a taj se arhiv također nalazi u Tajnom vatikanskom arhivu. Biskup Maurovićse 11. travnja 1904. ispričava Kongregaciji što će zakasniti s izvješćem, ali ša-lje ga već 30. istog mjeseca. Dnc 13. svibnja Kongregacija potvrđuje da je iz-vješće za 80. četverogodište primila,' ali ipak to izvješće nije nađeno u kutiji734, gdje bi se trebalo nalaziti.Nedvojbena je vrijednost tih izvješća, pa su ih povjesničari mnogo koristi-li. Ona veoma zorno otkrivaju pedagogiju potridentske Crkve. Biskup je du-žan upoznati sebi povjereni narod redovnim posjetima župa. Potom trebaprema određenom ldjuču sastaviti izvješće za središnju upravu Crkve. Iz Ri-ma nakon toga dobiva upute koje treba proslijediti do istoga puka. Uzme li seu obzir da je time cjelokupno iskustvo Crkve - jer su u Rim sličnim putovimastizala izvješća sa svih strana svijeta - bilo posredovano svakoj biskupiji i pre-SOCG, vol. 401, f. 415v.,. Parlati, 144., Izvješće se nalazi u Arhivu Propagande, Smllu," CongmSl; Ungheria, TrallSt!vania, vol. 2, ff. 403r-405r.Objavio ga je Parlati (str. 152-155) i Sladović u svom prijevodu na hrvatski (str. 46-52). OstalaBrajkovićeva izvješća nalaze sc kod Parlatija na str. 149-152, 156-157, a kod Sladovića na Str. 42-45.• V. BAS, Spisi 1904. br. 624 i 726. Kongregacija je odgovorila pod br. 1829/4. U potpisu je prefekt kard.Vannutelli i tajnik De Lai. Na zadnoj stranici preklopa u dnu stOji: N 936. Acql/Islapace.15Senjsko-modruška ili Krbavska biskupijako nje svakom kršćaninu, možemo zamisliti koja je to blagodat. Tako sustav-na pedagogija na tako širokom prostoru zacijelo nije postojala nigdje drugdje.Sustavnom objavljivanju izvješća naših biskupija prvi je pristupio mađar-ski povjesničar Tihamer Aladar Vanyo. Godine 1933. objavio je izvješća bi-skupija koje su pripadale kruni sv. Stjepana." Tu nisu biskupije Splitske iZadarske metropolije. Prva tri izvješća objavljena su u cijelosti i u original-nom jeziku, a za ostala do uključivo 1826. godine objavljen je samo sadržaj namađarskom jeziku. Izvješća senjskih biskupa tu su na str. 353-402.Izvješćima senjsko-modruškim bavio se i dr. Josip Burić, ali o tome nijeništa objavio.lO Do sada su ona najviše korištena u radu o senjskoj katedrali."Iz drugih naših biskupija imamo objavljeno iz fonda "Relationes ad limi-na" više izvješća. Slavko Kovačić objavio je 1975. izvješća iz Makarskebiskupijel2. Tu je ne samo 8 cjelovitih izvješća makarskih biskupa od 1626.do 1658, nego i popis svih izvješća od 1588. do 1782. o biskupijama neka-danjih metropolija sa sjedištem u Zadru i Splitu, a koja se nalaze u Vatikan-skom arhivu. Kovačić je naznačio i koja su izvješća objavljena. Neka izvješćaiz Makarske biskupije objavio je i Bazilije Pandžić. u Osim Kovačićal4 i Pa n-džića, izvješća su cjelovito ili u sažecima objavili Atanazije MatanićlS, MetodRe/alione.r ad l,ilJlila ep'JCOpOI71!tlde slalll dtimeJti"" dd corona!tl S .\iep!Jdnipet1tilen/iil!n 1600·1850. MonumentaHungariae Italica, II., Pannonhalma 1933.'" Zahvalan sam pokojnom dr. Josipu Buriću na pomoći u pripremi ovog rada. On je, naime, fotokopiraoizvješća do 1822, uvezao ih i dao mi na korištenje. Nekoliko je izvješća i ispisao, pa mi je to pomoglo priodčitavanja težih mjesta. U BAS našao sam (u ostavštini mons. Vladimira Kraljića) forokopije izvješćado uključivo Manzadora iz 1773. godine. Za isto razdoblje našao sam ru i miktofilm. O životu i djeluJosipa Burića v. CCP XX1., br. 40 (1997), str. 190-194." Mjle BOGOVIĆ, Senjska katedrala u biskupskim izvjcšćima za Rim i u postupcima za biskupskaimenovanja, SZ, x.,'([1. (1995), str. 81-94" S. KOVAČIĆ, n. dj.u U Nova el oetem, 30 (Sarajevo, 1980), str. 139-192. Pandžić je to ponovio u posebnoj knjizi" BosnaArgeniina: Jiudten zur Gesc!Jic!Jledes Fmn'?}:rkanemrdens in Bosmen IInd fli'rzl:goIJJtita" (QueJlcn und Beitrage zurkroatischen Kulrurgeschichte, 6), Ki:iln-Weimar-Wien-Bi:ihlau, str. 267-320." Valja napomenuti da je Kovačić poslije objavio članak: Crkva na skradinsko-kninskom području uXV! I. stoljeću prema izvještajima skradinskih biskupa Svetoj Stolici, cep, I. (1977), I, str. 24-33. Tu susažcci izvješća." Apostolska vizitacija Dubrovačke nadbiskupije god. 1574/4. prema spisima sačuvanim u Tajnomvatikanskom arhivu, u Mandiievu zbrtrtltkll (Radovi Hrvarskog povijesnog insututa u Rimu, 1.-11.), Rim1965, str. 193-209; Isu, Izvještaji dubrovačkih nadbiskupa i biskupa u Vatikanskom arhivu (1591-1900),Radovi llnJat.rkogpoVljeslJog insitlula II Rtinll, Jll.-IV., Rim 1971, str. 159-178; Isti, Izvještaji zagrebačkihbiskupa i nadbiskupa sačuvanih u vatikanskom arhivu, BS, XLV. (1975.), br. 1, srr. 117-126; Isti,Izvjcštaji kotorskjh biskupa o Kotorskoj biskupiji sačuvani u Tajnom vatikanskom arhivu (1592-1894),u zborniku U slUŽbi ČOVJeka,Zbornik nadbiskupa-merropolite dr. Frane Franića, izd. "Crkve u svijetu",Split 1987, str. 421-444.UvodHrg1(', Antun Dević i Ilija Martinović". Izvješća istarskih biskupa objavio jeIvan Grah'8.Postoji pokušaj da se iz svih izvješća južnoslavenskih katoličkih biskupijaizdvoji ono što se odnosi na "istoriju srpskog naroda". Taj pokušaj učinio jeMarko Jačov.19 On je donio dijelove izvješća Martene (str. 29-30), Dimitrija(str. 99, gdje se govori o shizmaticima u Brlogu), Glavinića (163-164), Bede-kovića (186), Benzonija (282-283) i Čolića iz 1760. (304). To zapravo nije iz-vješće, nego Čolićevo opravdanje što nije mogao obići biskupiju i poslatiizvješće o stanju. Jačov izvlači samo dijelove - i to ne sve - u kojima je riječ oshizmaticima, jer on pretpostavlja da su to Srbi.20Niz Refatlones ad firmila želi dati što cjelovitiju sliku svih naših biskupija isvake posebno, zato se na početku daje dulji osvrt o povijesti biskupije i saže-ti pregled izvora i literature i kronotaksa biskupa. Ovdje je dana kronotaksabiskupa Senjske, Krbavske ili Modruške i Otočke biskupije, a biskupi koji suposlali izvješće o stanju tih biskupija obrađeni su u posebnom poglavlju. Uzsvako izvješće donosi se najprije opis i sadržaj izvješća. Tada slijedi cjelovititekst izvješća. Na koncu je, ako je pronađen, odgovor Kongregacije na izvje-šće. U životopisima se ukratko iznose i prilike u biskupijama, da bi se olakšalorazumijevanje izvješća, te da se prikaže i povijest biskupija. Zbog toga smo uPrilogu donijeli još dva izvješća, Petra Marianija i Martina Brajkovića, iako ustrogom smislu nisu refatlonesad flinina. Ona su uključena zbog važnosti za vri-jeme u kojem su ti biskupi djelovali.Smatrali smo potrebnim dati što preciznije podatke o stanju izvornog tek-sta, što je izneseno u opisu izvješća. Bilo je prijedloga da se donesu paralelno" O izvješćima đakovačkih i zagrebačkih biskupa i nadbiskupa u Vatikanskom arhivu, CCP, br. 2. (1978),str. 64-74 ; Izvještaj biskupa jurja Haulika Svetoj Stolici o stanju Zagrebačke biskupije iz god. 1841,CCP, br. .> (1979), str. 93-108." Đakovačka i Srijemska biskupija. Biskupijski procesi i izvještaji. Monumema Croatica Vaticana -Posebna izdanja 2, Croatica christiana - Fontes 15, Zagreb 1999, str. 355-496. U toj knjizi objavljena suizvješća od 1600. do 1875." U časopisu CCP Grah je objavio detaljan sadržaj svakog izvješća o pojedinim istarskim biskupijama:Pićanskoj (1589-1780), CCP br. 6 (1980), Str. 1-25; Porečkoj, CCP br. 12 (1983), Str. 1-47; Pulskoj(1592-1802), CCP br. 20 (1987), str. 26-68; br. 21 (1988), str. 63-106; Novigradskoj (1588-1808), CCPbr. 16 (1985), str. 63-93; br. 17 (1986), 113-147; i posebno: Pazinski kraj u izvještajima pićanskih iporečkih biskupa, Vjesnik ffis/onjskog arIJiva /I Rlj,ci iPaZliIII, XXV1. (Rijeka-Pazin, 1983), str. 201-218;Prve sačuvane relacije istarskih biskupa Svetoj stolici, 15to, vol. x..'Cc\(. (1988), 79-89.'" Marko jAČOV, Spisi Ta;ilOgva/lkamkog ad)iva XVT -XVT!I ve/w. Srpska akademija nauka, Zborruk zaistoriju, jezik i književnost srpskoga naroda, II. odcljenje, knjiga 22, Beograd 1983.>, O radu Marka jačova v. Pogovor uz drugo izdanje moje knjige: Ka/olička crkva ipravos/avlje /I [Ja/IJ/aciji;Kršćanska sadašnjost - Školska knjiga, Zagreb 1992.17Scnjsko-modruška ili Krbavska biskupijatekst u originalu i u hrvatskom prijevodu. Od toga se odustalo, ne samo zbogtoga što bi izdanje bilo preopširno, nego i zato da se izbjegnu ponavljanja.Pojedini biskupi ponavljaju već rečeno ili opširno tumače nešto što nema po-sebne važnosti. Zato nam se učinilo najprimjerenije da se dade takav sažetakna hrvatskom jeziku u kojemu nije ništa bitno ispušteno. Osim toga, s pra-vom se pretpostavlja da svi koji se profesionalno bave našom daljom prošlo-šću mogu bar s razumijevanjem čitati latinske tekstove. Za ostale je dovoljnoono u sažetku. Za svako izvješće nije pronađen odgovor Kongregacije ni uASV ni u BAS.Transkripcija tekstova obavljena je prema općenitim normama za izdava-nje tekstova, tj. vjerno se slijedi original. Izmjene su pravopisne naravi: veljkai mala slova, interpunkcije i sl. U tome se slijedi suvremeni način pisanja. Slo-va u i v transkribirana su prema današnjem izgovoru. U ono vrijeme uobičaje-ne kratice ovdje se redovito razrješuju, jer bi današnjim povjesničarima moglepraviti teškoće. U bilješkama kratice se razrješavaju samo kad je to nužno zarazumijevanje. Vlastita imena ostavljaju se uvijek točno prema originalu. Veli-kim početrum slovom pisaru su također pridjevsJci oblici gradova, naroda i dr-žava. Kad je pretpostavljeno da je oblik iskrivljen ili manje poznat, navedenoje suvremeno ime u bilješci. Ne pravi se razlika među slovima ii}; osim u ne-lcim imeruma osoba i mjesta, gdje je uobičajeno pisanje j O esus, justinus, ja-dera ete.), jnače je ovdje uvijek upotrijebljeno slovo i (ejus = eius, officij =officii). Na veće tekstualne pogreške upozoreno je u bilješkama. Manje i očitepogreške ispravljene su bez naznake. Budući da je relativno malo bilješlci kojese odnose na čitanje teksta, rusmo ih posebno vodili, nego su i one uključenemeđu bilješke vezane uz sadržaj.U ovom radu dosta sam se koristio savjetima i radovima dr. josipa Burića.Planirao sam da će ovo biti prva knjiga u dugom nizu biskupijslcih izvješća,vizitacija i druge neobjavljene građe iz Vatikanskih arhiva, kako je rečeno ugornjem tekstu, napisanom prije više godina. Trudio sam se da se osnuje nelciinstitut za istraživanje i objavljivanje te građe. Početne nade nisu izdržale is-kušenja. Da ipak nisu bile bez ikakva pokrića, pokazuje i ovaj rad. Pripremaosam ga djelomično u okviru projekta Hrvatskoga instituta za povijest: Izvoriza povijest Kraljevine Hrvatske u Vatikanslcim arhivima, dok je projekt pos-tojao. U to vrijeme Zrinka Blažević i Boris Nikšić kolacionirali su moj ispis soriginalom. Hvala na pruženoj pomoći osoblju Tajnoga vatikanskoga arhivate Enveru Ljuboviću iz Senja. Kad sam zbog drugih poslova gotovo zabora-vio na ovaj rad, pobrinuo se dr. josip Kolanović, ravnatelj Hrvatskoga držav-nog arhiva, da dugogodišnji rad ne ostane u rukopisu. Inače, trebalo jenapraviti još samo kazala osoba, mjesta i pojmova. Tu zadaću preuzeo je dugo-godišnji suradnik Darko Nelcić i uspješno ga priveo kraju.

Uvod

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia