Celestin Sardelić

Sardelić, Celestin

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

K. Marx—F. EngelsO HISTORIJSKOM MATERIJALIZMU IZBOR TEKSTOVABiblioteka »Suvremena misao«, školska knjiga, Zagreb 1914, 232 straniceIzbor Marxovih i Engelsovih tekstova0 »Historijskom materijalizmu« prire­dili su Rade Kalanj, Vjekoslav Mikecin1 Ivan Salečić s ciljem da »čitatelji pu­tem ovih tekstova shvate u čemu je aktualnost pa i nadmoćnost historij­skog materijalizma danas u usporedbi s brojnim drugim teorijama i filozofi­jama« (str. 5), kako je u uvodnom tek­stu pod naslovom »0 historijskom ma­terijalizmu danas« rekao Vjekoslav Mi­kecin, jedan od sastavljača »Izbora«. On, nadalje, skreće pažnju čitateljima na »neka pitanja koja se nameću u po­vodu izdanja ovog izbora tekstova o hi­storijskom materijalizmu« (str. 6): ak­tualnost historijskog materijalizma, nje­gov metodologijsko-teorijski značaj, poi­manje čovjeka i historije te duhovne proizvodnje uopće.Sam izbor tekstova sačinjen je prema našim izdanjima Marxovih i Engelsovih djela a struktuiran u devet tematskih cjelina: materijalističko shvaćanje hi­storije: načini proizvodnje i društveni odnosi; podjela rada, privatno vlasniš­tvo i otuđenje; klasna diferencijacija društva; država i društvo; duhovna pro­izvodnja i oblici društvene svijesti; hi- storijsko-materijalističko shvaćanje um­jetnosti; od klasnog društva prema bes­klasnoj društvenoj zajednici, te čovjek, društvo i povijest. Na prvi je pogled uočljivo da su sastavljači »Izbora« po­kušali ukazati na multidimenzionalnost historijskog materijalizma ili te Marxo- ve i Engelsove misli. No, uza sve što­vanje prema njihovom, mora se reći, delikatnom zadatku, čini nam se neiz­bježnim primjedba da bi u ovakvu iz­boru tekstova ili bar strukturaciji te­matskih cjelina moralo biti mjesta Mar- xovom poimanju praxisa — kategoriji koja je za samog Marxa nazivnik (pod­vukao S. B.) svog društvenog života.Osnovna vrijednost ovog izbora tek­stova Marxa i Engelsa jest ponajprije i ponajviše informativne prirode. Na­mijenjen je širokom krugu čitalaca koji se istodobno upućuju na integralne tek stove Marxa i Engelsa. čini nam se da je usitnjenost tekstova, svedena poneg­dje i do razine citata, upravo rezultat nastojanja sastavljača da se otvori što110više prolaza u grandiozno zdanje Mar- xova i Engelsova učenja. Za takvo na­stojanje sastavljačima sve pohvale. Po­sebno za bogat i prikladan tumač poj­mova koji ovoj ediciji daje i izvjesnu enciklopedijsku notu.Konačno, može se reći da izbor Mar­xovih i Engelsovih tekstova »O histo­rijskom materijalizmu« uz hvale vrijed­ne napore sastavljača, može i treba da odigra baš onu ulogu koju su mu oni u uvodu i namijenili: »da svim zainte­resiranim čitateljima omogući relativno cjelovit uvid u učenje osnivača historij­skog materijalizma« (str. 14).Sava BogdanovićBunge, Cimuta, Di Siena i dr.MARKSIZAM I PRIRODNE ZNANOSTI IZBOR TEKSTOVABiblioteka »Suvremena misao«, Školska knjiga, Zagreb 1974, priređivači: Vjeko­slav Mikecin i Ivan Salečić, 220 stranicaMožda se uvodno smisao ovoga izbora tekstova ponajbolje može odrediti citi­ranjem pitanja koja priređivači, Vje­koslav Mikecin i Ivan Salečić, najav­ljuju u predgovoru. Oni pišu: »Danas, •kao i u prošlosti, pitanje o odnosu mar­ksizma (kao ’pogleda na svijet’ i u isti mah kao znanosti o društvu, ili pak kao znanosti o mnogostrukim aspektima društvenog bitka) i prirodnih znanosti postavlja se u dvojakom smislu:1. Da li spoznajni model znanosti o prirodi korespondira s modelom zna­nosti o društvu, te da li, u skladu s tim, postoji jedinstvena generalna znanstve­na metoda za oblast tzv. prirodnih i tzv. povij esno-društvenih fenomena; i napo- kom, što čini objektivno valjanim od­nosno objektivno istinitim (neideologij- skim) znanje o društvu?2. Ako je dana mogućnost da u sva­kom znanju, pa i u onome o prirodnim fenomenima, dođu do izražaja, pri 'ob­radi’ tzv. iskustvenih, objektivno-prov- jerljivih, itd. činjenica, stanoviti ideo­loški stavovi, ili točnije povijesno-dru- štveno uvjetovane norme i vrijednosti— je li onda moguće govoriti o ideo­loškoj neutralnosti prirodnih znanosti« (str. 6).U prvom prilogu Dan Muir govori o marksizmu i znanosti. Autor polazi od pitanja »ide li marksizam ukoraik saznanošću i je li dovoljno razvijen da bude koristan vodič kroz beskrajnu slo­ženost modernih znanstvenih teorija,« (str. 9). U daljnjoj eksplikaciji analizi­ra pitanje definicije g,ovori o uzajam­nim utjecajima između marksizma i znanosti, o dijalektičkom materijalizmu i znanstvenoj metodi, o razvoju dijalek­tike, i završava instruktivnom napome­nom: »čini se da se dijalektika često upotrebljava samo kao neki izlaz za nuždu, izlaz kroz koji se može pobjeći uz nejasno mrmljanje o beskonačnoj raznolikosti svijeta kad god se naša politička predviđanja pokažu pogreš­nim« (str. 20).U drugom prilogu (Silvano Taglia- gambe) govori o materijalističkom shvaćanju prirodnih znanosti. Autor analizira teorijska strujanja u suvre­menosti, govori kritički o dijamatskim interpretacijama marksizma i napomi­nje da »smo često bili svjedoci podiza­nju pojedinačnih znanstvenih tvrdnji u red univerzalnih filozofijskih istina ili, nasuprot tome, pretenziji da se tvrdnja­ma što su pripadale filozofijskoj inter­pretaciji neke određene znanstvene teo­rije prida strogo znanstven značaj« (str. 37).Slijedi prilog od A. Griesea i H. Horza pod naslovom »Marksistička filozofija i prirodne znanosti danas«. Razmatrajući odnos filozofije i prirodne znanosti au­tori ističu da suština nije u tome da se one povežu nego da se ostvari suradnja u svrhu obostranog pozitivnog utjecaja. Zanimljiv je kritički stav prema teoriji konvergencije: »znanstvena i tehnička revolucija vodi progresivnom približa­vanju kapitalističkog i socijalističkog sistema i tako otklanja političke i 'ideo loške suprotnosti. Jezgru te varijante ideološke borbe protiv socijalizma čini negacija temeljnog Marxova otkrića, prema kojem upravo proizvodni odnosi određuju karakter neke društvene for­macije i pribavljaju uvjete za razvoj znanosti i tehnike« (str. 44). U daljnjem tekstu autori analiziraju predmet i je­dinstvo filozofije, govore o teorijskim kontraverzama oko moderne fizike, o odnosima između filozofije, kibemetike i prirodne znanosti.U četvrtom prilogu Robert Havemann piše o prirodoznanstvenim aspektima fi­lozofskih problema. Analizirajući rela­ciju sloboda — nužnost (Hegel i dalje) autor govori o svijesti i ideologiji, o odnosu dijalektičkog materijalizma i znanosti.U idućem prilogu Ludovico Geymonat bavi se neopozitivističkom metodologi­jom i dijalektičkim materijalizmom. Au­tor iznosi osnovne karakteristike meha­nicizma i početke njegove krize navo deći da su najjasnije »dubinu i ozbilj­nost toga preokreta shvatili Emest Mach i Friedrich Engels. No, putovi što su ih oni predložili za razradu nove, adekvat- nije slike svijeta bili su međusobno dijametralno suprotni« (str. 79). Slijedi kritička analiza neopozitivističke ambi­cije po kojoj ona sebe proglašava filozo­fijom nove fizike. Autor, nadalje, eks­plicira teorijske kontroverze napora kvantne mehanike i fenomeni stičkih te­za u obaranju determinizma, govori o dijalektičkom materijalizmu i novom zahtjevu za kritičnošću znanosti, o kri­teriju prakse i nesporazumima što ih je on izazvao.U prilogu »Dijalektika slučaja i nuž­nosti u evolucionom događanju« Jost Cimuta eksplicira susret prirodne zna­nosti i dijalektičkog materijalizma i napominje da je svjetonazorna raspra dio »ideološke raspre i time sastavni diio klasnih raspri između socijalizma i imperijalizma« (str. 95). Dalje autor navodi teorijsike dijaloge oko evolucije.U sedmom prilogu »Organski determi­nizam, teleologija i svrhovit pristup u istraživanju« J. T. Frolova govori o de­terminizmu i teleologiji, o organskom determinizmu i o svrhovitom pristupu u istraživanju.Tema priloga Giuseppea Di Siene je biologija, socijalni darvinizam i mark­sizam. Nakon govora o stanovitim soci­jalnim implikacijama suvremene biolo­gije ističe hitnu zadaću marksističke kritike znanosti što se razvija u kapi­talističkom režimu »da se preispita od­nos između znanosti uopće i svakog po­sebnog načina proizvodnje« (str. 136). Autor zatim traga za ideološkim kori­jenima socijalnog darvinizma i zaklju­čuje: »Iako marksizam ne može prihva­titi neku marksističku biologiju, on ute­meljuje dijalektičku teoriju odnosa iz­među čovjeka i prirode, i sa svojom revolucionarnom praksom otvara 'per­spektivu za prevladavanje razdvojeno sti između biologije i kulture, što je po­vijesna, pa stoga i prevladiva razdvoje­nost« (str. 146).N. P. Dubinin zastupljen je prilogom »Socijalno i biološko u suvremenom čovjekovu problemu«. Uvodno autor čini distinkciju između socijalnog i biološ­kog stajališta u pojmu »suvremeni čov­jek«, govoreći dalje o budućnosti čovje­111kova genetskog programa i o socijalnoj odgovornosti znanstvenika.Franco Selleri u prilogu »0 ideologiji u suvremenoj fizici« naglašava važnost kvantnih teorija 1 veoma imtresantno upozorava na razdvojenost »dviju kul­tura«. Nalazi da su osnovni razlozi to­me stanju u odricanju od povijesti, u odustajanju od filozofije i u odbaciva­nju fizičke stvarnosti kod dijela moder­ne fizike, posebno teoretičara kvantne mehanike. U daljnjem tekstu on poku­šava dovesti u vezu teorijske pretpostav­ke u nekih znanstvenika modeme fizike sa nizom njihovih socijalnih, a posebno idejno-političkih stavova i načina pona­šanja.U tekstu »Prostor i vrijeme u suvre­menoj znanosti« Mario Bunge analizira prostor i vrijeme u prethistorijskom i klasičnom poimanju, preko Newtnovih i Einsteinovih teorijskih doprinosa do suvremenih koncepcija.Posljednji, dvanaesti prilog B. M. Ked­rova nosi naslov »Struktura znanosti, struktura prirodne znanosti«. Polazeći od opće strukture znanosti Kedrov ana­lizira dvojaki strukturalni aspekt zna­nosti (horizontalni i vertikalni) i zavr­šava naglašavajući uzajamnu povezanost oba strukturna presjeka prirodne zna­nosti.Ako pokušamo, tek u prirodi ovog prikaza rezimirati nakane sastavljača ovog izbora tekstova, onda valja istaći, da prilozi, slijedeći neke uvodne rela­cije, filozofije i prirodne znanosti (prin­cipijelne distinkcije, suradnja i si.), ela­borirajući odnose marksističke filozo­fije (u nekih autora dijalektički i histo­rijski materijalizam, što podsjeća i na stanovite dijamatske provenijencije) i prirodne znanosti, analizirajući odnose među prirodnim znanostima, ističući teorijske kontroverze na relaciji teo­rija i moderna prirodna znanost (kvan­tna mehanika, teorijske i idejne impli­kacije i si.) pružaju široki spektar pro­blema, teza, pitanja, pa i dilema, što govore sami po sebi koliko su odnosi marksizma i prirodnih znanosti, danas (ne manje nego jučer) i znanstveno-teo- rijski i povij esno-praktično aktualni.I na kraju, ovaj izbor tekstova pred­stavlja dragocjen primjer instruktivno- -informativnog prezentiranja »na jed­nom mjestu« lepeze suvremenih odnosa marksizma i prirodne znanosti, i vjero­jatno provocira očekivanje, ako već ii ne najavljuje potrebu za jednim kritični­jim pristupom (to će reći marksističkom teorijskom elaboriranju) koji bi sa de­112finiranih kriterija (konsekventan pri­stup, komentari i si.) pokušao nadomje­stiti dosad neispunjenu prazninu naše znanstveno-kritičke periodike.Celestin SardelićSrđan VrcanDRUŠTVENE NEJEDNAKOSTI I MODERNO DRUŠTVOBiblioteka »Suvremena misao«, Školska knjiga, Zagreb 1974, 182 straniceU oskudnosti socioloških studija o problemu društvenih nejednakosti i bo­gatstvu ideološki osjenčenih rasprava0 istom problemu u nas, ova Vrcanova knjiga dolazi u pravo vrijeme.Knjiga ima pet poglavlja. Prvo po­glavlje nosi naslov »Postavljanje prob­lema«. Društvene nejednakosti — stara tema, koje se ozbiljnije još dotakao Ari­stotel, prolazila je kroz rešeta društve­nih sistema da bi uvijek na nov način ukazivala na značaj i težinu koju nosi. Autor je veoma iscrpno prikazao i do­kazao genezu proučavanja i prilaženja ovoj temi, spretno razbistrio i precizno odredio okvir istraživanja za koji kaže: »Predmet ovih razmatranja ponajprije su i ponajviše društvene nejednakosti sistematske i strukturalne naravi« (str. 16). Tako je izoštrio svoju sociološku blendu na najvažniji dio društvenih ne­jednakosti.Devet općih obilježja društvenih ne­jednakosti koje je autor izdvojio po­mogle su mu da dođe do zaključka »da društvene nejednakosti sistematske i strukturalne naravi tvore jedan od bit­nih načina postojanja klasnog svijeta uopće, i to do te mjere da se može ustvrditi kako klasno društvo postoji gdje postoji sistematska i strukturalna društvena nejednakost masovnih raz­mjera. Isto tako kao što se može ustvr­diti da tamo gdje postoji sistematska1 strukturalna nejednakost očito postoji i klasno društvo« (str. 17).Naslov drugog poglavlja »Društvena nejednakost i građansko društvo« govo­ri nam da se autor prihvatio analize društvenih nejednakosti sistematske i strukturalne naravi u modernom gra­đanskom društvu. Uočava da je to zna­čajan problem modernog građanskog svijeta »kako u vrijeme burnih i dina­mičnih društvenih gibanja kad se gra-

Bunge, Cimuta, Di Siena i dr., Marksizam i prirodne znanosti (izbor tekstova)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia