Emilij Laszowski

Laszowski, Emilij

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

GEB PLEMENA MOGOEOVIĆA. Pleme Mogorovica (Murithorum, Mogorouici, Mogorovichi) spadalo je među dvanajst, odnosno trinajst hrvatskih plemena, na koja su plemeniti Hrvati po­četkom XII . stoljeća bili podijeljeni. Pleme se Mogorovica spominje najprije u XII. i XIII . vijeku u okolici zadarskoj, odakle se je velik dio, svakako iza pro­vale Tatara, preselio u starohrvatsku župu Liku, gdje je to pleme tamo živuća plemena gotovo istisnulo, tako, da se ova iza tog vremena rijetko spominju. To su bila plemena Tugomerići, Cudomerići i Lagodušići. Pleme Mogorovica bilo je u Lici toli mnogobrojno, da je pod konac XV. vijeka moglo brojati do 3500 duša. Ovako na okupu u Lici živuće pleme Mogorovica sezalo je na jug do Velebita do Obrovca i Posedarja, te je živjelo — u koliko se iz izprava razabrati može, — u selima i vesima, koja su se zvala: Bisići, Cahovići ili Cehovići, Crna vas, Dugo-šani, Gaćelezi, Grvozdnica, Kasezi, Kuklići, Lučani, Marinci, Podslun, Radina-vas, Ribnik, Sebidraža, Skurina, Stinice, Telić-selo, Vrhovljani, Zabrdo, Zahumići, Zažićno. Pleme je imalo svoj plemenski sud za plemiće, kojemu na čelu stajaše „špan meju plemenitimi ljudi Mogorovići v Lici", a plemenom vladaše župan (comes). Već g. 1102., dakle davno prije nego li je to pleme došlo u Liku, spo­minje se župan plemena Mogorovica, Petar, koji je ugovarao sa kraljem Kolo-manom. U XIV. i XV. vijeku poznata su nam imena nekih ličkih župana (comes) kneza, a ovi su bili od hiže Dišislavica i Berislavica od plemena Mogorovica.1 Za ove možemo reći, da su bili župani svog plemena. Poznata su nam i imena hiža ili zadruga plemena Mogorovica, koja g. prof. Klaić u spomenutoj raspravi (str. 48.) nabraja. Tomu plemenu pripadahu porodice: Babici Babonožići, Budišići, Draško-vići, Dudulovići, Gonešići, Hapčići ili Hlibčići, Jakovlići, Juričići, Jurislavi, Koba­sici, Korlatovići, Laikovići, Lopušići, Lovrenčići, Malići, Mihalići, Milječići, Miserići, Mitarinići, Mogorići, Nelkovići, Orlovčići, Paladinići, Petričevići, (potonji Hreljci), Piričići, Pliškovići, Podknežinići, Požarići, Pribislavići, Radčići ili Račići, Radman-čići, Skoblići, Sladojevići, Slavkovići, Sliškovići, Sopčići ili Sobčići, Srepkovići, Starci, Sučići ili Sudčići, Surotvići, Tomašići, Tvrtkovići, Utišenići, Vidovići, Vito-savići, Vučići, Zoranići, Zdralići, Zdrubači itd. Ta imena hiža, odnosno u zadruzi živućih porodica plemena Mogorovica nalazimo u ispravama od g. 1490. do 1515. Ovako na okupu živjelo je to pleme u Lici sve do g. 1526. kada se je uslijed turskih navala, i zaposjeđnuća Like po 1 Klaić: Hrvatska plemena od ХЛ. do XVI. stoljeća. U Radu akad. CXXX, str. 46. 22 Laszowski, Grb plemena Mogorovića. Turcima, raštrkalo koje kuda po Hrvatskoj. Djelomice se je povuklo u prijedjel oko Korane do Kupe, a poslije ima pripadnika ovoga plemena i preko Kupe. Živa se je uspomena na pleme Mogorovića sačuvala u Lici u imenu sela Mogo-rića u gospićkom kotaru. Prelazeći na grb plemena Mogorovića staviti ćemo si pitanje: o d a k l e j e u H r v a t s k u d o š l a p o r á b a g r b o v a i u k o j e v r i j e m e , t e n a k a k o v i m s p o m e n i c i m a n a l a z i m o p r v e g r b o v e ? Grbovi su postali na zapadu Evrope u doba križarskih vojna za vrijeme druge polovice XII . vijeka. Ne može dakle biti govora о grbovima u Hrvatskoj za vrijeme vladanja narodnih vladara, a teško i na koncu XII . vijeka. Stupivši Hrvati u tijesniju svezu sa Ugarskom, a stojeći i u doticaju s Italijom i nje­mačkom državom, poprimiše od onuda mnogo novih običaja. U Ugarsku ušla je porába grbova iz Njemačke. U hrvatske prijedjele s ove strane Velebita, porába je grbova bez sumnje došla iz Ugarske, a u južnije prijedjele iz Italije. Križarska vojna Andrije II . (g. 1218.) sigurno je mnogo doprinijela, da su grbovi u Ugarskoj i Hrvatskoj došli u porabu. Najstarije grbove u Hrvatskoj nalazimo u Х1П. vijeku, a nalazimo ih na pečatima. Kako po svuda po Evropi, tako su i u Hrvatskoj velikaši prvi počeli grbove rabiti, a tek kasnije i niže plemstvo. Od XIII . vijeka biva porába grbova u Hrvatskoj sve to općenitijom, a u XV. vijeku rabi već svako grb, koji se za to smatra ovlaštenim, t. j . svaki plemić ili pripadnik kojega starohrvatskoga plemena.1 Plemstvo stare hrvatske države — hrvatsko plemstvo — sačinjavali su svi pripadnici poznatih hrvatskih plemena. Dakle svaki je pojedini član stanovitoga plemena, bio plemić, te ovlašten rabiti grb. Nu kakav grb ? Još dugo vremena iza g. 1102. vladali su hrvatskim plemenima, u koliko su živjela na stanovitom teri­toriju, skoro samostalni knezovi (comites). U bribirskoj župi, gdje je u glavnom sjedilo pleme Šubića, vladahu knezovi Subići Bribirski, u Krbavi, gdje je prebi­valo pleme (lusića, knezovi Gusići-Kurjakovići Krbavski, u Lici (u XII.—XIII. vijeku), gdje je prebivalo pleme Mogorovića, knezovi lički i ostrvički Distislavići od plemena Mogorovića itd. Ovi su bez sumnje prvi počeli rabiti grbove: knezovi Subići uzeše si u grb orlovo krilo, G-usići gusku, knezovi plemena Kačića, zmaja (kaču). Tako su valjda i knezovi, vladajući nad plemenom Mogorovića uzeli grb, о kojem ćemo ovdje govoriti. Pečati nam dokazuju, da su pojedini pripadnici stanovitoga plemena rabili skroz isti ili u glavnom isti grb, koji j e rabio knezu dotičnoga plemena, t. j . pri­padnici gotovo svih hrvatskih plemena poprimiše grb svoga kneza, kao zajednički za cijelo pleme. Da se je to ovako dogoditi moglo, dokazuje sam d r u š t v e n i život plemena. Na temelju najnovijih istraživanja о hrvatskom plemstvu, a poimence iza uspješnog rada g. Dr. Ivana pl. Bojničića,2 može se danas konstatovati grb nekih hrvatskih plemena, poimence grbovi porodica plemena Mogorovića, Lapčana 1 О plemstvu hrvatskih plemena sravni gore spomenutu raspravu prof. Klaića. 2 Der Adel von Kroatien und Slavonien in Siebmachers Wappenbuch. Laszowski, Grb plemena Mogorovića. 23 i Gusića. Glavno vrelo za naše dokazivanje glede grba plemena Mogorovića pružaju nam pečati pojedinih članova istoga plemena. Na glagolskoj ispravi od g. 1490. koja se čuva u kr. zem. arkivu visi pečat Tomáša Mogorića (od plemena Mogorovića), špana plemenitih ljudi u Bužama. Na tom pečatu vidimo duguljasti štit sa 8 stranica, a u njemu č e t i r i p o p r j e č n o v a l o v i t e g r e d e , i z n a d k o j i h s t o j i š e s t e r o t r a k a z v i j e z d a . Isti j e Tomaš Mogorić bio g. 1492. na pepelnicu u Budimu, te je potpečatao ispravu, kojom hrvatski velikaši i plemići zajamčiše habsburškoj kući nasljedstvo na ugarsko-hrvatskom prijestolu, ako bi kralj Vladislav bez potomaka umro. Na ovoj je ispravi pečatao rimskim intagliom, kako je to često običaj bio. Na istoj ispravi od g. 1492. nalazi se i pečat Ladi­slava Bučića, (bolje rečeno Vučića, od hiže Bučić a plemena Mogorovića), koji sadržaje štit sa t r i p o p r j e č n e r a v n e g r e d e . 1 Na glagolskoj ispravi od g. 1499. 3. juna, koja se čuva u arkivu jugo­slavenske akademije,2 vise slijedeći pečati: 1. Andrije Kobasica, kneza plemenitoga stola kraljeva meju plemenitimi ljudi Mogorovici u Lici. Taj pečat sadržaje š t i t s a t r i n a d o l n j u s t r a n u z a o k r u ž e n e p o p r j e č n e g r e d e , a n a d n j i m a o s m e r o t r a k u z v i j e z d u . 2. Grgura Nelkovića, sudca plemenitoga stola sa s e d a m p r e m a g o r e z a o k r u ž e n i h p o p r j e č n i h g r e d a . 3. Grgura Sopkovića od hiže Jurislavić sa č e t i r i p o p r j e č n e v a l o v i t e g r e d e . 4. Jakova Račića od „hiže" Vučić također sa č e t i r i p o p r j e č n o v a l o v i t e g r e d e . Iste pečate nalazimo i na glagolskoj ispravi od 10. juna 1499., koja se čuva u kr. madžarskom državnom arkivu u Budimpešti.3 Svi vlasnici ovih pečata pripadahu plemenu Mogorovića. Poznat nam je i grb porodice Babonosića, za koju listine vele, da je pripadala plemenu Mogo­rovića. Od ove porodice imademo slijedeće pečate: SI. 4. Grb plemena Mogorovića, 1. Jurja Babonosića od g. 1622. na hrvatskoj ispravi u kr. zem. arkivu, koji prikazuje štit sa t r i p o p r j e č n e r a v n e g r e d e . Na štitu je kaciga sa na lijevo okrenutim rastućim grifom. 2. Baltasara Babonosića od g. 1646. na hrvatskoj ispravi u arkivu jugo­slavenske akademije.* Posvema sličan pređašnjemu. Pečat Nikole Mogorovića na hrvatskoj ispravi od 24. juna 1675. u arkivu Jugoslav, akademije8 ima štit sa d v i j e r a v n e p o p r j e o n e g r e d e ; na štitu je kaciga sa na desno okrenutim rastućim lavom, koji drži u desnici sablju. 1 Izvor, u e. kr. dvorskom arkivu u Beču. Vidi s Prije u kr. zem. arkivu u Zagrebu. Vidi Prosvjeta 1897. br, 1—B. litogr. snimak u Arkivu za jugosla . povj. I. 2 Croatica, * Croatica. 6 Ibidem. 24 Laszowski, Grb plemena Mogorovića. Osim na pečatima ima još i drugih spomenika sa grbovima od pripadnika plemena Mogorovića. U Senju u crkvi sv.Franje nalazi se nadgrobna ploča s napisom: MATHEVS • GOIC HetE in nexu ICIH • ALIAS • MO sii! GOROEVICH • DE NOVACHI • IN - LIC НА • CIVIS - SEGNIE ŠIBI • SVIS • Q - POS TEEIS • VI • PO • T et E in nexu • M • D • L • V • Na tom nadgrobnom spomeniku nalazimo još i g rb : štit s a p e t po-p r j e č n i h v a l o v i t i h g r e d a , a n a d n j i m a š e s t e r o t r a k a z v i j e z d a . Taj Matija Gojčić, inače Mogoroević iz Novaka u Liki pripadaše evidentno plemenu Mogorovića, te je g. 1555. priredio za se i svoju obitelj grobnicu u rečenoj senjskoj crkvi. Krasan je nadgrobni spomenik Martina Mogorića u župnoj crkvi u Mariji Gorici iznad Zaprešića. Na tom spomeniku izklesan je lik Mogorovićev, epizoda iz bitke u kojoj je zaglavio, i njegov grb : š t i t s a d v i j e p o p r j e č n e r a v n e g r e d e ; n a k a c i g i r a s t u ć i l a v sa s a b l j o m u d e s n i c i . Napis na tom spomeniku glasi: NOBLI ET GENS0 DNO MARTINO MOGORICH AV-GVSTISSIMI CAESARIS FERDINANDI III. PRAESIDII OGVL. CAPITANE0 FORTISMO HEROI SUB MONTE PEROVICZA DE GAPITAT0 I. R. SVVS. EGR. MICHAEL VERNICH F I E R I FECIT 10. 0CTO l s 1675. Grb porodice Babonosić, rezan u drvu negdje u XVII. vijeku, koji se nalazi na j ednom oltaru crkve u Sveticama iznad Ozlja, pokazuje štit sa t r i p o p r j e č n e r a v n e g r e d e . Kralj Rudolf II. potvrdi 24. decembra 1599. u Plznju pisanom grbovnicom, Jurju Hrelcu aliter Petrichevich de Barleta et Radinavas, te njegovim sinovima Nikoli i Vuku, pa bratu mu Mihajlu, staro njihovo plemstvo i g r b . Grbovnica veli, da su ovi ljudi „ex honestis et nobilibus regni nostri Croatiae de comitatu Licca." U grbovnici naslikan je i grb i to š t i t m o d r e b o j e sa p e t s r e b r e n i h r a v n i h p o p r j e č n i h g r e d a . 1 Nakit i boje plašta nisu nam za sada poznati. Taj armalis proglašen je na hrvatskom saboru g. 1602., a izvornik se nalazi u obitelji Hreljac u Orešju kod Brezovice. Porodica Hreljac-Petričević pripada plemenu Mogorovića.2 Praotac današnjih Hreljaca, Hrelja Petričević (nobilis vir Cregliac Petrichevich) živio je g. 1465., te je od Karla krbavskoga kneza kupio posjed Bukovicu u Lici.3 Iz ovoga, što smo ovdje naveli, jasno vidimo, da navedene osobe, koje pripadaju plemenu Mogorovića, u glavnom rabe isti grb. Sličnih primjera imademo 1 Po bilješkama pokojnog Rade Lopašića. 3 Ljubio: Listine X. p. 326. 2 Klaić: Hrvatska plemena p. 48. Laszowski, Grb plemena Mogorovića. 25 i kod drugih naroda. U Ugarskoj opažamo, da porodice jednog te istog plemena rabe isti grb. Tako porodice od plemena: Aba, (lutkeled, Heder, Hunt-Pazman, Vigman, Gŕyer itd. I u Poljskoj porodice istoga plemena (Stamm, AVappeustamm) rabe zajednički grb, kao n. pr. porodice od plemena: Abdank, Dolenga, (rrzymala, Polkozic, Slepowron, Szeliga, Pola, Nalencz, AVierzbna itd. G-ore navedeni grbovi, slični su si do nekih neznatnih razlika, koje sastoje budi u obliku heraldičke grbove figure, ili što nose kakav dodatak (zvijezda). Taj dodatak možemo smatrati samovoljno dodanim, valjda za oznaku kuće, kojoj je pripadao onaj, koji grb rabi. Po analognoj heraldičkoj slici smijemo zaključiti ne samo, da svi, koji ju rabe, pripadaju istom plemenu, nego i to da taj zajednički grb mora biti grb plemena Mogorovića, jer za većinu osoba, koje taj grb rabe, znademo, da su tomu plemenu pripadale. Glavni motiv grba stanoviti je broj greda, koje su sad ravne, sad izvinute; dodatak — zvijezdu — ne trebamo uzeti u obzir. Heraldika uči, da su najstariji grbovi vrlo jednostavni, a takav mora biti i grb plemena Mogorovića; a kud će jednostavniji lik od greda, koje su heraldička figura u grbu plemena Mogorovića. U opisanim grbovima nalazimo poprječne, ravne i valovite; veći dio grbova ima valovite grede. Vjerojatno je dakle, da su heraldička figura grba plemena Mogorovića p o p r j e č n e v a l o v i t e g r e d e , ali koliko takovih greda u grbu mora biti, ostaje dvojbeno ; kod navedenih grbova minimum su dvije, a maximum sedam greda, čini se, da je ispravan bio srednji broj, dakle između 4—5 greda, te bi tako mogli ustanoviti, kao grb plemena Mo­gorovića: š t i t sa p e t p o p r j e č n i h v a l o v i t i h g r e d a . (SI. 4). Namiće nam se pitanje, kakove su bile boje toga grba. Po pečatima i grbo­vima na spomenicima to se neda ustanoviti: pečati nijesu šrafirani, a na spomenicima nijesu grbovi bojom izvedeni. Tu nam pomaže slikani grb porodice Petričević-Hreljac, naslikan na grb ovnici od g. 1599.: mo d a r š t i t sa p e t s r e b r e n i h p o p r j e č n i h g r e d a . Znajući, da je porodica Petričević-Hreljac pripadala plemenu Mogorovića, evo nam ključa i za riješenje ovoga pitanja, t. j . grb plemena Mogorovića bio je š t i t m o d r e b o j e s a p e t s r e b r e n i h p o p r j e č n i h v a l o v i t i h g r e d a . Drugi slikani grb porodice Babonosić od plemena Mogorović ima štit srebrene boje sa tri modre ravne poprječne grede, a kao nakit: zlatna grifa.1 U tom grbu opažamo odmah zamjenu boja. Kako nema sumnje, da valovite poprječne grede grba plemena Mogorovića predstavljaju rijeke, koje heraldika redovito pri­kazuje u srebrnoj (bijeloj) boji, to se ova zamjena boja kod slikanoga grba poro­dice Babonosić mora proglasiti pogrješnom, a kao najpouzdanije vrelo za oznaku boja grba Mogorovića može biti jedino mjerodavan heraldički ispravni grb poro­dice Petričević-Hreljac od g. 1599. Nakit kacige i plašt grba plemena Mogorovića neda se ustanovit^ jer kao nakit dolazi sad lav, sad opet grif, a glede plašta se ne može u opće ništa reči. Bitni dio grba : štit sa njegovom heraldičkom (grbovnom) figurom ustanovili smo, a to je i bila glavna zadaća ove radnje. Emilij Laszowski. 1 Sbirka grbova u sveučilišnoj biblioteki u Zagrebu. 

Grb plemena Mogorovića

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia