Božena Glavan

Glavan, Božena

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

359Anali Dubrovnik 49 (2011)Géza Pálffy, Povijest Mađarske. Ugarska na gra-nici dvaju imperija (1526.-1711.). Samobor: Me-ridijani, 2010, 295 str.Knjiga Povijest Mađarske. Ugarska na gra-nici dvaju imperija (1526.-1711.) mađarskog po-vjes ničara Geze Pálffyja cjelovit je prikaz mađar-ske povijesti od Mohačke bitke 1526. do Szat-marskog mira 1711. godine. Riječ je o hrvatskom pri jevodu neobjavljenog i ekskluzivno za hrvat-sko čitateljstvo pisanog mađarskog izvornika pod naslovom Magyarorszag ket vilagbirodalom hata-ran (1526.-1711.). Autor je zaposlen na Institutu za povijest Mađarske akademije znanosti i um-jetnosti (MTA) u Budimpešti kao viši znanstveni suradnik, a njegovo istraživačko područje vezano je za povijest Ugarsko-hrvatskog Kraljevstva i Hab-sburške Monarhije od 16. do 18. stoljeća. U knji zi se spominje prošlost hrvatskih zemalja unutar ma-đarske novovjeke povijesti.Na početku knjige nalaze se dva predgovora; u prvome (5-6) Géza Pálffy ističe zadovoljstvo što je knjiga dostupna i na hrvatskome jeziku, a namjenjena je prije svega povjesničarima, stu-dentima i učenicima povijesti, jer na jednome mjestu daje cjelovitu povijest Ugarskoga Kra-ljevstva od 1526. do 1711. godine, dok u drugo-me (7-11) Željko Holjevac ističe da knjiga su-stavno vrednuje određeno povijesno razdoblje kao koherentnu cjelinu. Iza toga slijedi “Uvod” autora (13-15) te “Preporučena literatura” za či-tavo razdoblje (1526-1711) (16-23) s navedenim izvorima i objavljenim radovima koji su korište-ni u knjizi. Knjiga je podijeljena u tri velike cjeline s podnaslovima, s tim da se na kraju prve i druge cjeline nalazi popis preporučene literature za razdoblje koje svaka cjelina obrađuje.U prvoj cjelini, “Ugarska nakon Mohača: sto-ljeće traženja puta (1526.-1711.)” (24-146), opi-sani su geografski i politički položaj Ugarskoga Kraljevstva uoči Mohačke bitke 1526. godine. Ugarska je, naime, bila srednjoeuropska država na meti vojske vladara Osmanlija Sulejmana I. s jedne i Habsburgovaca Karla V. i Ferdinanda I. s druge strane. Autor se iscrpno posvetio opisu odnosa između ugarskog staleža koji se, nakon izbora Ferdinanda I. za vladara i političke poja-ve Ivana Zapolje, aktivno uključio u društveni i politički život. Ističe doprinos nekih ugarskih ple-mićkih obitelji u političkom životu Ugarske toga vremena, među kojima spominje obitelj Zrinski i daje shematski prikaz rodoslovlja te obitelji u 16. stoljeću. Naglašava da su strukturu društva nakon Mohačke bitke 1526. činili plemići i građani slo-bodnih kraljevskih gradova koji su se jedini sma-trali pravim stanovnicima države. Pálffy je opi-sao i politički položaj izdvojene pokrajine Er-delj, koju je ugarski dvor tijekom druge polovi-ce 16. stoljeća nastojao pripojiti ostatku Kraljev-stva. No, ratne okolnosti dovele su do sklapanja savezništva između Erdelja i Osmanlija, čime je Erdelj postao pogranično područje s utvrdama za sprečavanje osmanlijskog prodora prema Beču. Na temelju sačuvanih ugarskih i osmanskih po-reznih popisa autor opisuje etničke i demografske promjene i umjereni razvoj vanjske trgovine u 16. stoljeću. Pálffy osobito naglašava važnost huma-nizma i renesanse za razvoj kulturnog života u Ug ar skom Kraljevstvu. Tada se, naime, stvaraju počeci jezika mađarske književnosti, čemu svoj doprinos daju istaknute osobe poput Istvana Ra-deczyja, Miklosa Istvanffyja i Antuna Vrančića. Također, crkveni redovi rade na očuvanju kršćan-skoga duha; u 16. stoljeću u Ugarskoj djeluju bo-san ski franjevci, te dubrovački franjevci, bene-diktinci i dominikanci, a u 17. stoljeću isusovci.U drugoj cjelini, “Propast i obnova: dva lica 17. stoljeća (1606.-1711.)” (152-268), bavi se po-litičkim i društvenim razvojem Ugarskoga Kra-ljevstva na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće koji su tijekom 1606. godine obilježili mirovni sporazumi s Osmanlijama u Beču i na Žitvi, borbe iz među ugarskoga i habsburškog plemstva za prijestolje, građanski ratovi u prvoj polovici 17. stoljeća, novi pokušaj osmanlijskog osvajanja Beča 1683. godine i opetovani neuspjeh ujedinjenja Erdelja s ostatkom Ugarske, koje Pálffy ocjenjuje kao rezultat diplomatskog dogovora bečkog dvora i erdeljske političke elite. Ratne prilike u 17. sto-ljeću uvelike su promijenile svakodnevicu širokih slojeva stanovništva, među kojima su se jedni okrenuli vojnoj službi a drugi stjecanju plemić-kih titula, dok je razvoj gospodarstva dosta stag-nirao. Unatoč takvim prilikama, razvoj u državi 360 Anali Dubrovnik 49 (2011)osjetio se, ističe Palffy, na području književnosti; 1606. objavljena je prva gramatika, Novae Gram-maticae Ungaricae, Alberta Molnara Szen cija, 1626. Gyorgy Kaldija na mađarski je preveo Bibliju Szent Biblia,1650. Pal Medgyesi objavio je Prvu mađarsku retoriku, 1653. Csere Apaczai obo gatio je mađarsku enciklopediju novim ri je-či ma, itd. Nakon Petnaestogodišnjeg rata i Mira u Srijemskim Karlovcima 1699, te nakon 1711. godine, uslijedilo je vrijeme davno očekivanog pre-poroda.Treću cjelinu čini “Kronologija (1516.-1711.)” (278-288) svih značajnijih datuma i godina u no-vovjekoj povijesti Ugarskoga Kraljevstva, dakle u 16, 17. i 18. stoljeću. Na kraju treba naglasiti da je ova knjiga, zbog kronološkog pristupa obradi povijesnih događaja, odličan primjer kako zanimljivim načinom pripo-vijedanja napraviti pregled povijesti zemlje za jedno cijelo povijesno razdoblje. Također, zani-mljivosti knjige pridonose ilustrirani prikazi ze-mljovida, shematski nacrti strukture ugarske vla-sti i plemstva te slike književnih i arhitektonsko-umjetničkih djela nastalih u Ugarskoj u vrijeme ranoga srednjeg vijeka. Božena GlavanRade Petrović, Ruski konzulat u Dubrovniku od osnivanja do 1878. godine. Dubrovnik: Srpska pravoslavna crkvena opština u Dubrovniku, 2010, 191 str.Iako je uloga ruskog konzulata u Dubrovniku ponekad bila značajnija od uloga drugih ruskih konzulata na ovom području, njegova povijest do danas nije dovoljno istražena. Rade Pe trović imao je ovu spoznaju na umu tijekom istraživanja u Ar-hivu vanjske politike Carske Rusije (AVPR) u Moskvi. Njegova otkrića dala su vrlo interesantne rezultate, a posebnu pozornost privlači i opširni izvještaj o Dubrovačkoj Republici (1792) Anto-nija Gike, prvog ruskog konzula u Dubrovniku. “Predgovor” (str. 7-12) je prvo poglavlje knji-ge Ruski konzulat u Dubrovniku od osnivanja do 1878. godine, u kojemu autor opisuje svoje “su-srete s Rusijom” od dječačkih dana u Dubrovniku, preko predavanja koja je držao na poznatim ruskim sveučilištima, do arhivskih istraživanja u AVPR. Na temelju nakupljenog istraživačkog iskustva procijenio je da je građa ruskih arhiva od prvora-zrednog značaja za istraživanje povijesti područ-ja bivše Jugoslavije, i šire. O vrijednosti tog arhivskog blaga samo za sebe govori drugo poglavlje ove knjige, koje obuhvaća znanstvenu studiju “Ruski konzulat u Dubrovniku od osnivanja do 1878. godine” (str. 15-43, sažeci na hrvatskom, ruskom i engleskom jeziku: str. 45-49). Autor ističe da je ruski konzulat u Trstu već u vrijeme Petra Velikog bio spona između Dubro-vačke Republike i Ruskog Carstva. Novu fazu odnosa predstavljao je osnutak ruskog konzulata u samom Dubrovniku 1788. godine. Glavna ulo-ga ovog konzulata bila je obavještajno-diplomatska i takva je ostala sve do 1878. godine. Naime, Du-brovnik je bio značajni proma trački pun kt vanjske politike carske Rusije s posebnim naglaskom na Crnu Goru i Hercegovinu. I ne samo to. Prvi ruski konzul u Dubrovniku, An tonije Gika, imao je za-datak posvetiti punu pa žnju i političkom sustavu same Dubrovačke Re publike. Rusiju je Republi-ka interesirala kao model državice koja se, stolje-ćima okružena velikim silama, uspješno održala. Rusija je model Republike namjeravala ponuditi kao rješenje za pitanje autonomije egejskih otoka. 

Géza Pálffy, Povijest Mađarske. Ugarska na granici dvaju imperija (1526.-1711.). Samobor: Meridijani, 2010.

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia