Tina Barbarić

Barbarić, Tina

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

252tosti, autor smatra da je jednostavno vidjeti kako se problem suverene vlasti sastoji u tome da ona nikada neće moći služiti lju-dima u svim njihovim različitostima, nego će različitosti zamijeniti jednom voljom. Hobbes nas informira da smo mi vlasnici i interpretatori onoga što čujemo, vidimo i čitamo, te je sukladno tome suveren snažan samo onoliko koliko mu se to dopusti. Martelovo nadasve provokativno tuma-čenje Hobbesova Levijatana može se pre-poručiti kao literatura koja popularizira su-vremeno čitanje Hobbesa. To je štivo koje je prije svega namijenjeno onima koji su već upoznati ne samo s Hobbesovim izvor-nim tekstom nego i sa sekundarnom litera-turom o njemu. No za knjigom bi trebali posegnuti i oni kojima se poticajnom či-ni ideja razvijanja radikalno demokratske teorije osebujnom interpretacijom Hobbe-sove političke teorije. Nina JuretićPrikazZrinjka Peruško, Tena Perišin, Martina Topić, Gordana Vilović i Nada Zgrabljić RotarHrvatski medijski sustav prema UNESCO-ovim indikatorima medijskog razvoja Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2011, 191 str. Posljednji su (i tada prvi) put demokratska i tržišna obilježja hrvatskoga medijskog su-stava temeljito analizirana 1999. (Peruško Čulek: Nova medijska agenda: za europ-sku medijsku politiku u Hrvatskoj), a dese-tak godine kasnije tu prazninu (konačno) popunjava knjiga Hrvatski medijski sustav prema UNESCO-ovim indikatorima medij-skog razvoja autorica Zrinjke Peruško, Te-ne Perišin, Martine Topić, Gordane Vilović i Nade Zgrabljić Rotar. Knjiga je objavlje-na u izdanju Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu i biblioteke Politička misao, a recenzirali su je prof. dr. Vjeran Katunarić i prof. dr. sc. Nenad Prelog. Hrvatski medijski sustav predstavlja re-zultate istraživanja koje je 2008. i 2009. go-dine proveo Centar za istraživanje medija i komunikaciju (CIM) Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu (jedinoga domaćeg sveučilišnog znanstvenoistraži-vačkog centra koji od osnutka 2007. već ima status referentnoga) u sklopu projekta Monitoring medijskog razvoja u Hrvatskoj – primjena UNESCO-ovih indikatora me-dijskog razvoja, pod vodstvom prof. dr. sc. Zrinjke Peruško, a uz potporu Hrvatskog povjerenstva za UNESCO (United Nations Educational, Scientific and Cultural Orga-nization) te u suradnji s Communication Development Division UNESCO-a. Prema riječima predstojnice CIM-a Zrinjke Peruško, hrvatski projekt opisan u knjizi Hrvatski medijski sustav bio je me-đu prvim nezavisnim svjetskim primjena-ma UNESCO-ovih indikatora medijskog razvoja koji su 2008. usvojeni u sklopu posebnoga Međunarodnoga programa za razvoj komunikacija (IPDC). Spomenuti indikatori služe kao metodološki predlo-žak te obuhvaćaju pet kategorija koje čine svaki medijski sustav, a to su (1) regula-torni sustav koji osigurava slobodu izraža-vanja, pluralizam i raznolikost medija (što su temeljni kriteriji za pozitivnu evaluaciju Osvrti, prikazi, recenzije253određenoga sustava, a smatraju se osnov-nim funkcijama medija u demokraciji), (2) pluralizam i raznolikost medija, tržišna ravnopravnost i transparentnost vlasništva, (3) mediji kao platforma demokratskog diskursa, (4) profesionalni razvoj novinar-stva i uloga profesionalnih nevladinih in-stitucija te (5) medijska infrastruktura, po-gotovo s obzirom na nove tehnologije. Autorice su istražile svih pet navedenih indikatora te ponudile obuhvatnu analizu potencijala i nedostataka domaćeg medij-skog sustava. Knjiga je podijeljena u sedam poglavlja. U poglavlju “Struktura medij-skih sustava” Zrinjka Peruško uspoređuje teorijske i empirijske modele pomoću ko-jih je moguće analizirati medijske sustave te na osnovi toga opisuje UNESCO-ove in-dikatore medijskoga razvoja i mogućnosti njihove primjene u hrvatskim prilikama. U drugome poglavlju Martina Topić ba-vi se zakonodavnim i praktičnim aspekti-ma regulacije medijskoga sustava u smi-slu ohrabrenja i ograničavanja slobode izražavanja kao prvoga indikatora razvo-ja. Potom Zrinjka Peruško analizira glav-na obilježja tržišnog djelovanja medij-skog sustava, pri čemu je obuhvaćeno pet osnovnih područja: medijska koncentraci-ja, raznolikost medija (javni, privatni i me-diji zajednice ili trećeg sektora), dodjela koncesija za emitiranje radija i televizije, oporezivanje i poslovna regulacija te regu-liranje oglašavanja. U četvrtome poglavlju Nada Zgrabljić Rotar preispituje potencijal domaćih me-dija kao platforme demokratskog diskursa, pri čemu se osvrće na način na koji me-dijske organizacije odražavaju društve-nu raznolikost, na model javnog servisa, učinkovitost samoregulacije, zahtjeve za pravednošću i nepristranošću, na stupanj povjerenja publike u medije (tim pitanjem bavi se Zrinjka Peruško) te na sigurnost novinara. Gordana Vilović u poglavlju “Novinarska profesija” dotiče se obrazo-vanja i profesionalnog usavršavanja novi-nara u Hrvatskoj te uloge sindikata i civil-noga društva u unapređenju toga područja. Petim indikatorom medijskoga razvoja, medijskom infrastrukturom, bavi se Tena Perišin. Ona analizira sposobnost infra-strukture da podrži neovisne i pluralističke medije, s posebnim naglaskom na fenome-nu digitalne konvergencije u Hrvatskoj. Na koncu autorice nude sažetak rezultata analize po poglavljima te u dodatku dono-se i cjelovit popis UNESCO-ovih indika-tora medijskog razvoja. Knjiga donosi opsežan pregled osnov-nih preduvjeta za doprinos medija demo-kraciji, što se ponajprije odnosi na njihovu neovisnost i dostupnost, na slobodu izra-žavanja, pluralizam i raznolikost (medija i sadržaja), kao i na stručnu osposoblje-nost medijskih djelatnika te tehnološku (infrastrukturnu) razvijenost. Kako navo-di Peruško, “indikatori služe kao vodič za analizu medijskog sustava s detaljnim uputama”, a prvenstveno trebaju poticati dijalog o potrebama i načinima razvoja te aktivnost na tome planu. Autorice su učini-le prvi korak i pokazale da hrvatski slučaj svakako ne zaslužuje odličnu ocjenu. Za svako su područje registrirale nedostatke i ponudile niz korisnih preporuka za daljnje usavršavanje na koje (samo?) treba ade-kvatno reagirati (što se pogotovo odnosi na često inertnu javnost i civilno društvo). Kad je u pitanju istraživanje provedeno 1999, a koje je spomenuto na početku tek-sta, velik dio preporuka proizašlih iz njega ostvaren je u promjenama medijske politi-ke koje su uslijedile smjenom vlasti 2000. Politička misao, god. 48, br. 1, 2011, str. 252-254254godine. Nadamo se da će se s ovom novom analizom hrvatskoga medijskoga sustava ta povijest (barem) ponoviti. Tina BarbarićPrikazZrinjka Peruško (ur.)Uvod u medijeNaklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2011, 361 str.Knjiga Uvod u medije koncipirana je kao zbornik radova koji u 13 poglavlja ili cje-lina donosi pregled medija današnjice te srodnih medijskih područja. Knjiga je na-stala iz potrebe za literaturom na kolegiju Uvod u medijske sustave na studiju novi-narstva na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, ali ujedno je i odli-čan priručnik i podsjetnik za sve one koji se medijima bave duže vrijeme ili žele dobiti uvid u medijsku industriju u Hrvatskoj. U svakoj cjelini autor donosi kratku povijest nastanka određenog medija, njegovu defi-niciju i razvitak u svijetu i Hrvatskoj te na-vodi pitanja za budućnost i probleme koji se postavljaju pred određeni medij.Nakon uvoda u kojem skicira obrise znanstvene discipline medijskih studija/masovne komunikacije, koji predstavlja okvir za razumijevanje i analizu masovnih medija i medijskih praksi, u prvoj cjelini urednica knjige Zrinjka Peruško analizira temeljna obilježja medija. “Masovni me-diji su institucije koje zadovoljavaju po-trebu društva za javnom komunikacijom u kojoj mogu sudjelovati svi pripadnici društva. Masovni mediji su istovremeno komunikacijski oblici/proizvodi, instituci-je i kulturne formacije” (15). Svaka zemlja razvija svoj specifični medijski sustav sa-stavljen od medijskih institucija, koji se razvija pod utjecajem političkih, kulturnih i zakonodavnih okvira pojedine zemlje. Mediji se shvaćaju kao društvene instituci-je jer se razvijaju kao odgovor na potrebu društva za javnom komunikacijom i raz-mjenom informacija u sklopu specifičnog društvenog okruženja.Mihaela Majcen Marinić (41) u drugoj cjelini navodi UNESCO-ovu definiciju prema kojoj je knjiga “ukoričena, tiskana i omeđena publikacija od najmanje 49 stra-nica” te postavlja pitanje je li knjiga u Hr-vatskoj masovni medij? Knjiga je najstari-ji medij. Najveći problem hrvatskog tržišta knjiga nije ekonomske prirode, nego pro-izlazi iz činjenice da današnja publika sve manje čita. Knjiga u svijetu ne gubi svo-je mjesto jer su se izdavači okrenuli novoj tehnologiji za promociju i prodaju knjiga, najviše internetu, dok je u Hrvatskoj knji-ga zadržala svoje mjesto u obrazovnom procesu i svoj epitet elitnosti.Donoseći kratku povijest novina u svije-tu i Hrvatskoj, koja je kasnila za Europom oko dvjesto godina, te definiciju novina kao najstarijeg oblika masovnog komunici-ranja s obilježjima publiciteta, aktualnosti, univerzalnosti i periodičnosti, Gordana Vi-lović postavlja pitanje u čemu je temeljni smisao novina danas? Je li misija novina – informirati o ključnim događajima od in-teresa za najširu javnost – ugrožena senza-cionalizmom i žutilom, građanskim i kon-vergentnim novinarstvom? Autorica smatra da je izlaz u okretanju novina lokalnim vi-jestima i zajednicama, dok globalne vijesti treba prepustiti brzim on-line medijima.Osvrti, prikazi, recenzije

Zrinjka Peruško, Tena Perišin, Martina Topić, Gordana Vilović i Nada Zgrabljić Rotar: Hrvatski medijski sustav prema UNESCO-ovim indikatorima medijskog razvoja

Zrinjka Peruško, Tena Perišin, Martina Topić, Gordana Vilović i Nada Zgrabljić Rotar: Hrvatski medijski sustav prema UNESCO-ovim indikatorima medijskog razvoja

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia