Ankica Čilaš Šimpraga

Čilaš Šimpraga, Ankica

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Prikazi i ocjeneFOC 20 (2011), 249–276271Godišnjak TitiusČasopis za interdisciplinarna istraživanja porječja KrkeGodišnjak Titius izdaje se u sklopu znanstvenoga projekta TITIUS: Porječje Krke – baština i sociokulturni razvoj, a u njemu se objavljuju rezultati istraživa-nja do kojih su došli suradnici na tom interdisciplinarnom projektu kojega je cilj istraživanje različitih problema u ekohistorijskom kontekstu. Po riječima glav-nog urednika časopisa i voditelja projekta prof. dr. sc. Šime Pilića, time se taj pro-jekt uklapa u znanstveni program Triplex Confinium kojega je voditelj prof. dr. sc. Drago Roksandić.Ekohistorijski kontekst uzima se u najširem smislu pa upravo zato u časopi-su nalazimo radove kojima se obrađuje materijalna i nematerijalna baština te do-sadašnji i budući socioekonomski i sociokulturni održivi razvoj. Pritom se mnogi radovi temelje na terenskom i arhivskom istraživanju.Časopis nije onomastički i nije isključivo jezikoslovan, štoviše riječ je o pu-blikaciji koja okuplja stručnjake i znanstvenike različitih usmjerenja, no u svojoj cjelovitosti i svestranosti časopis je izvrsno vrelo različitih spoznaja bitnih ono-mastičaru jer onomastika u analizama i tumačenjima nužno poseže za znanjima drugih struka koje pomažu rasvijetliti imena kojima se ona bavi.Svrha je časopisa interdisciplinarno proučiti i obraditi porječje Krke od Dinare i Knina te do Splita s jedne strane i Zadra s druge strane. Objavljivanjem znanstve-nih i stručnih radova želi se spasiti prirodna baština toga kraja i približiti Europi.Dosad su izašla tri broja toga časopisa (2008., 2009. i 2010. godine), a u njima je objavljeno 60-ak znanstvenih radova te prikaza i znanstvenih bibliografija.Prvi broj iz 2008. godine, koji obaseže 408 stranica (16 radova i 4 prikaza i re-cenzije), tematski je vezan uz baštinu i sociokulturni te održivi razvoj. Radovi su poredani kronološki, tj. od tema koje se odnose na srednji vijek do današnjega doba. Uvodni rad u prvom broju Godišnjaka Titius koji se multidisciplinarno bavi porječjem Krke, a koje ljudi s obale nerijetko pogrdno nazivaju Vlahorijom, po-dručjem gdje žive Vlaji ili, pomodno, Vlajlandom, jest rad Drage Roksandića „Di-narski Vlasi/Morlaci od 14. do 16. stoljeća: koliko identiteta?“ (str. 5–19). Danas se ime Vlah u leksikografiji tumači na nekoliko načina, a u svojem radu prof. Rok-sandić ukratko prikazuje dosadašnja historiografska otkrića i tvrdnje u vezi s Vlasima, njihovim podrijetlom, seobama na zapad, vjeri i društvenoj organizira-nosti.Slijedi članak Snježane Buzov „O Gazijama i Hajbaru: osvojenje Skradina u kronici Mustafe Celâlzâdea“ (str. 21–31) u kojem se donosi analiza osmanlijskog Prikazi i ocjeneFOC 20 (2011), 249–276272opisa osvojenja Skradina (1522.) čiji je autor glasoviti osmanlijski povjesničar i vi-soki činovnik Osmanskog Carstva Mustafa Celâlzâde. U radu Vicka Kapitanovića „Skradinski biskupi i građevine u porječju Krke u 18. stoljeću prema arhivskim spisima“ (str. 33–52) na temelju biskupskih izvještaja u Tajnome vatikanskom arhivu, u Biskupijskom arhivu u Šibeniku i fondu Skra-dinske biskupije raspravlja se o prinosu skradinskih biskupa izgradnji građevina u porječju Krke, odnosno nekadašnjoj Skradinskoj biskupiji tijekom 18. st.Ivan Mimica u članku „Lokalitet Otres u povijesti i hrvatskoj usmenoj poeziji“ (str. 53–70) zanimljivim interdisciplinarnim pristupom, ponajprije s historiograf-skoga, geografskog i povijesnoknjiževnog, ali i onomastičkog stajališta, prikazu-je lokalitet Otres u sjevernoj Dalmaciji, koji je zbog svojega strateškog položaja (riječ je o prirodnom prolazu puta od Knina prema Ravnim kotarima), konfigura-cije terena, izvora vode te blizine ostrovičke i zečevske utvrde imao važno mjesto u uskočko-turskim ratovima. Taj se toponim danas odnosi na brdo, vrelo, potok, prijevoj te u novije vrijeme i arheološki nalaz. U izvrsnoj onomastičkoj studiji „Toponimi etnonimskog podrijetla u Pokrčju“ (str. 71–99) Živko Bjelanović piše o toponimima koji su svojim dočetkom -ane//-ani prepoznatljivo etnonimske tvorenice po podrijetlu. U Pokrčju nalazi dese-tak takvih ojkonima i utvrđuje da su od njih samo dva sa značenjem „smještaj“, a ostali su motivirani podrijetlom njihovih stanovnika, tip Ramljane. Autor poka-zuje da je opis toponima sociolingvistički fenomen jer su u toponimima međusob-no isprepletene jezične i nejezične realnosti, često teško razlučive. Prevlast moti-vacije podrijetlom objašnjena je povijesno i sociološki. Naime, riječ je o stanov-nicima stočarima, nomadima koji su se u Pokrčje doselili u 17. stoljeću, vremenu mletačko-turskih sukoba te razdoblju kad se povlačilo jedno stanovništvo i dose-ljavalo novo pa je svijest o podrijetlu presudna pri identificiranju ljudi okuplje-nih u kojem naselju.Slijedi članak Šime Pilića „Socijalna struktura, prostorni i kulturni konteksti u Kačićevu Razgovoru: slučajevi krajeva i krajina u porječju rijeke Krke“ (str. 101–132). Andrija Kačić Miošić tijekom 18., 19, ali i 20. stoljeća bio je najomiljeniji pi-sac nepismenog stanovništva dalmatinskog zaleđa. Od 137 pjesama svojega Raz-govora u čak 24 pjesme opisuje krajeve i junake iz područja oko rijeke Krke. Pi-lić u svojem na određeni način literarnoonomastičkom radu, analizirajući Kačiće-ve pjesme historiografski, sociološki i kulturološki, utvrđuje da je taj pjesnik do-bro poznavao Pokrčje, dakle sam teren, ali i ljude iz toga kraja. Autor donosi i ta-blice s likovima i toponimima iz Pokrčja potvrđenima u Kačićevim pjesmama te glavne informacije o njima. Gospodarskom tematikom s historiografskog motrišta bavi se Dragan Marko-vina u radu „Šibenska luka u trgovačko-kulturnim razmjenama na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće“ (str. 133–166), a kulturološkom tematikom bave se Ivan Bošković u Prikazi i ocjeneFOC 20 (2011), 249–276273članku „Povijesna zbilja u romanu Katedrala Ive Brešana (str. 207–225) te Marko Dragić u radu „Etnografsko-filološki prinosi tradicijskoj kulturi drniškoga kraja“ (str. 167–205). Naime, da bi se upoznalo Pokrčje, područje koje je tijekom povije-sti često gubilo svoje stanovništvo i materijalne vrijednosti, veoma je važno upo-znati ono što se dugo čuvalo, a sada postoji opasnost da se izgubi, a to je nemate-rijalna baština, osobito usmena književnost. Stoga članak Marka Dragića smatra-mo iznimno vrijednim jer se u njemu navodi i interpretira tridesetak suvremenih izvornih zapisa usmene lirske svjetovne i vjerske poezije, mitskih i etioloških pre-daja, božićnih narodnih običaja, kao i običaja miljevačkih čarojica, vučara i ivanj-skih obreda iz drniškoga kraja. O demografskim pitanjima piše Slobodan Bjelajac u radu „Naselja i kretanje stanovništva u porječju Krke“ (str. 227–257). Autor utvrđuje da je stanovništvo Porječja tijekom prošlosti kontinuirano raslo s manjim oscilacijama, no od 1961. počelo je opadati, s drastičnim padom između dva posljednja popisa. Pritom se broj stanovnika snažnije smanjivao u kopnenim selima, nešto manje u gradovima, a najmanje u selima na obali. Autor smatra da se, sudeći prema prikazanim ten-dencijama, može očekivati daljnja depopulacija sela u zaleđu, ali i porast stanov-nika u Kninu, Drnišu i Skradinu te Šibeniku i prigradskim naseljima.Snježana Dobrota i Dubravka Kuščević u radu „Zavičajna baština Šibensko--kninske županije – refleksije u nastavi“ (str. 259–272) raspravljaju o ulozi kultur-ne i prirodne baštine u očuvanju identiteta i kontinuiteta u društvu te o tome ko-liko učenici viših razreda osnovne škole u Pokrčju poznaju baštinu svojega kra-ja, dok Branimir Mendeš u članku „Razvoj i djelovanje učiteljskih učilišta u Šiben-sko-kninskoj županiji“ (str. 273–301) piše o razvoju školstva i važnosti učiteljskih učilišta u Šibeniku i Kninu. Pedagoškom tematikom bavi se i članak Ivanke Buzov „Obrazovanje za okoliš: kratak pregled razvoja koncepta“ (str. 303–315).U sljedećim dvama člancima autori se bave gospodarskom tematikom. Mile Aralica („Petropoljska raskršća“, str. 317–328) upozorava na temeljne probleme koje treba riješiti kako bi se u Petrovu polju mogla organizirati suvremena i tržiš-no konkurentna poljoprivreda, dok Petra Radeljak i Dane Pejnović raspravljaju o utjecaju turizma na održivi razvoj funkcionalne regije Nacionalnog parka Krka (str. 329–361).Znanstveni dio časopisa zatvara onomastički bitan članak Šime Pilića „Miljev-ci: jedno ili sedam sela“ (str. 363–383). Naime, prostor između rijeke Krke i Čiko-le, a južno od Promine danas se naziva Miljevcima. To je zajedničko ime za sedam samostalnih sela. Autor želi dokazati da Miljevci nisu dobili ime po turskom begu Miljevcu ili begovima takva ili slična prezimena te iznosi tezu da je ime Miljevci nekada, barem u 17. stoljeću i početkom 18. st., nosilo samo jedno naselje, koje se prema povijesnim zemljovidima vjerojatno nalazilo sjevernije od današnjih Kara-lića. Tim se imenom kao horonimom počela služiti Katolička crkva za svoju župu Prikazi i ocjeneFOC 20 (2011), 249–276274i istodobno mletačka vlast prilikom koncentriranja stanovništva i uređivanja na-selja nakon što su taj prostor osvojile Osmanlije. U tom procesu nestao je ojkonim Miljevci, ali je njegovo ime preplavilo cijelo područje. Drugi broj časopisa obaseže 359 stranica (18 radova te 5 prikaza i recenzija).Uvodni je članak Marka Sinobada „Burnum, rimska vojska i Jupiterov kult“ (str. 9–26) u kojem autor piše o Burnumu, jednom od najvažnijih antičkih arheo-loških lokaliteta na području današnje Bukovice. Burnum se nalazi se na desnoj obali rijeke Krke u selu Ivoševcima. Riječ je o rimskom legijskom logoru podignu-tom nasuprot prapovijesne gradine kod sela Puljanâ, na mjestu gdje je od prapo-vijesnog doba postojao prijelaz preko rijeke Krke i odakle je rimska vojska mogla relativno brzo i efikasno djelovati na nemirnome delmatskom području. Rad Snježane Buzov „Kad su gospođe Sejdija i Fatima imale mlinove na Krki“ (str. 27–47) bavi se gospodarskim okolnostima na graničnom području između Mletačke Republike i turskih posjeda, tj. upravo u Pokrčju. Na Krki je bilo mno-go vodenica, a kako je mljevenje žita i maslina ondje bilo jeftinije nego u mlino-vima na mletačkom području, krčkim se vodenicama služilo stanovništvo s obiju strana Krke. Većina je bila u rukama turskih posjednika, pa i turskih gospođa, no neke su pripadale i kršćanima. Donose se i imena nekih posjednika, npr. Mahmud sin Dragete, Vukas sin Bogunov itd.Povijesnoekonomskom tematikom bavi se Dragan Markovina u članku „Eks-ploatacija ugljena u porječju Krke (u 18. i 19. st.)“ (str. 49–58). Naime, promjenom geopolitičkih okolnosti početkom 18. st. stvoreni su uvjeti za gospodarski i indu-strijski razvoj Dalmacije. Tada je napokon dalmatinsko zaleđe gospodarski pove-zano s obalom. U Pokrčju je počela solidna eksploatacija ugljena na skradinskom području, a rudarstvo je svoj puni procvat doživjelo nastupom druge austrijske uprave i početcima eksploatacije u Siveriću i Velušiću.Prilog proučavanju zatočivanja političkih protivnika u samostane daje Vicko Kapitanović u članku „Visovac mjesto političkoga zatočeništva makarskog provi-kara Ivana Josipa Pavlovića Lučića“ (str. 59–71), a različitim etnografskim, kultu-rološkim i usmenoknjiževnim pitanjima bavi se Renata Relja („Suvremena etno-grafija kao integrativni metodološki pristup: teorijsko-metodološki doprinosi so-cio-kulturološkim istraživanjima“, str. 119–134), Ivan Mimica („Usmeno pjesništvo porječja Krke u knjigama velike edicije Hrvatske narodne pjesme Matice hrvat-ske“, str. 135–150), Marko Dragić („Murterska tradicijska baština u suvremenom narodnome pamćenju“, 151–181), Snježana Dobrota i Dubravka Kuščević („Glaz-beni identiteti u kontekstu popularne glazbe“, str. 195–206) te Ivan Bošković („Jo-sip Kosor, portret kao prilog (kulturnom) identitetu prostora“, str. 207–221).O gospodarskim temama, održivom razvoju te demografskim i pedagoškim pi-tanjima pišu Dane Pejnović i Petra Radeljak („Geografski učinci funkcije rada Na-Prikazi i ocjeneFOC 20 (2011), 249–276275cionalnog parka Krka“, str. 223–238), Jurica Botić („Rijeka Krka i Nacionalni park Krka u funkciji zavičajne nastave, str. 239–251), Slobodan Bjelajac („Strukturalne promjene stanovništva porječja Krke u razdoblju 1991. – 2001.“, str. 253–274), Sa-nja Stanić i Ivanka Buzov („Recikliranje i zbrinjavanje otpada – stavovi i aktivno-sti studenata“, str. 275–296) te Šime Pilić i Branimir Mendeš („Poznavanje prirod-ne i kulturne baštine porječja Krke: rezultati empirijskog istraživanja u osnovnim školama“, str. 297–316).Pozornost onomastičara privući će članci M. Slukan-Altić, Š. Pilića i Ž. Bjela-novića. Mirela Slukan-Altić („Povijest regulacije Krke i njezini ekohistorijski as-pekti“, str. 73–85) na temelju arhivskih izvora prikazuje najstarije hidroregulacij-ske zahvate na rijeci Krki kojima se htjela poboljšati iskoristivost obradivih povr-šina oko Krke te iskoristivost same rijeke, osobito njezinih hidropotencijala za po-kretanje brojnih mlinica koje su činile važan dio gospodarske osnove Pokrčja. Šime Pilić u radu „Gdje je bilo i nestalo selo Filipović“ (str. 87–118) nastoji ubi-cirati spomenuto naselje na Miljevcima. Zaključuje da je ojkonim Širitovci „pre-krio“ taj povijesni lokalitet, no postoji ime lokve Pilipovac, koje čuva uspomenu na ime sela nestaloga u 18. stoljeću tijekom sređivanja naselja koje je provodila Mletačka Republika.Važan doprinos hrvatskoj toponomastici daje onomastičar Živko Bjelanović u radu „Toponimi u Pokrčju tipa Grabovci“ (str. 183–193) u kojem opisuje model po kojem su oblikovani toponimi tipa Grábōvci u sjevernoj Dalmaciji. Model je veli-ke starosti, no još je živ i plodan u tvorbi obiteljskih nadimaka. Po tvorbenoj ana-lizi toponimi su dvodijelne strukture. Tvorbena im je osnova izvedena sufiksom -ovci (npr. Brȁtiškōvci, Grábōvci, Piràmatōvci) ili -evci (npr. Ivòšēvci, Láđēvci, Mȉljēvci). Autor zaključuje da se u leksičkom dijelu toponima tipa Grábōvci nala-zi antroponim, vjerojatno osobno ime. Primarno su ti toponimi bili oznake za ljud-ske zajednice iz predturskog vremena, i to vlaške zadruge jer su vlaški nomadi u potrazi za boljom ispašom, krećući se planinskim lancem od Makedonije, došli i u Hrvatsku, najviše u sjevernu Dalmaciju. Treći broj obaseže 282 stranice (17 znanstvenih radova te 3 prikaza), a posve-ćen je reginonalnoj i subregionalnoj tematici. Šime Pilić u radu „Regionalne i su-bregionalne studije: Dalmacija i Pokrčje“ (str. 11–43) definira ključne pojmove kao što su regija, regionalizacija i regionalizam, a Slobodan Bjelajac („Regional-na sociologija“, str. 45–50) uz terminološka pitanja bavi se i promjenama u porječ-ju Krke u posljednja dva desetljeća. Ivo Šimunović („Povijesno i aktualno znače-nje Krke u regionalnom okupljanju i razvoju“, str. 51–60) raspravlja o povijesnim, geo grafskim i razvojnim čimbenicima koji su utjecali na to da se taj prostor obli-kuje kao regionalni prostor u kojem je rijeka Krka faktor homogenizacije, a Jakša Puljiz („Teorije regionalnog razvoja u ekonomskoj literaturi“, str. 63–82) proma-tra gospodarski razvoj u kontekstu globalnih promjena u posljednja dva desetlje-Prikazi i ocjeneFOC 20 (2011), 249–276276ća. Nenad Cambi („Projekt Burnum: Mogući zamašnjak razvoja gornjeg porječja Krke (Pokrčja)“, str. 83–91) iznosi program projekta kojim bi se, uz ostalo, mogla otvoriti i nova radna mjesta. Onomastičarima je osobito zanimljiv rad Mirele Slukan-Altić „Šibenik i njegov teritorij na Osmanskoj plovidbenoj karti iz 1521. godine“ (str. 93–107). Autorica analizira atlas iz 1521. godine osmanskoga kartografa i admirala Pîrî Reisa, koji nadmašuje suvremene mletačke zemljovide jer prvi put sadržava detaljne prika-ze naše obale, uključujući i šibenski akvatorij. Prikaz je izrađen u razmjerno kru-pnu mjerilu, a toponimi su zabilježeni u onom obliku u kojem su ih pomorci čuli ili prenijeli iz kojega drugog vrela. U najvećem broju slučaja riječ je o talijanskim imenima za naše zemljopisne objekte pa su ona nerijetko prilično iskrivljena. No unatoč pogrješkama na koje autorica upozorava, Pîrî Reisovi zemljovidi prvi su detaljni prikazi naše obale. Osobita je vrijednost rada u tome što prvi put donosi prijevod detaljnih opisa, tj. peljara koje je osmanski kartograf izradio. Dragan Markovina („Gospodarski potencijali Pokrčja u svjetlu protoindustri-jalizacijskih kretanja (na prijelazu 18. i 19. stoljeća)“, str. 109–122), uz ostalo, pro-učava i ulogu šibenske i skradinske luke te eksploataciju ugljena u Siveriću. Ne-materijalnim vrijednostima bave se Marko Dragić („Duhovna baština Hrvata u Šibenskom zaleđu“, str. 123–174) i Ivan Bošković („Jedna sličica, povod za podsje-ćanje: Mihovil Nikolić (prilog kulturnoj topografiji Titiusa)“, str. 175–181). Prostorom udaljenim od Pokrčja bavi se Slavo Kukić u radu „Zabiokovlje kao prostor prožimanja“ (str. 183–197). Definirajući horonim Zabiokovlje kao ime koje se odnosi na prostor za Biokovom u Hrvatskoj, ali i u Hercegovini, autor analizira sociopsihološke posebnosti Zabiokovljaka, pitanje identiteta Zabiokov-lja i Hercegovine kao historijske odrednice. Posebno se osvrće na pokušaje ospo-ravanja Hercegovine u Bosni i Hercegovini i izvan nje. Konstatira da se svako-dnevno u medijima iskrivljuje ime države, skraćuje te se govori samo o Bosni, to-bože zato što je ime države predugačko i strancima teško za izgovor.U dosadašnjim brojevima Godišnjaka Titius objavljene su dvije skupine rado-va: (1) onomastički (u manjem broju) i (2) radovi koji se odnose na onomastički ambijent – historiografski, zemljopisni, sociološki, kulturološki, etnografski i gos-podarski prinosi izučavanju Pokrčja. Zbog velikog broja radova uvrštenih u do-sad objavljena godišta i zbog nemogućnosti da ih sve predstavimo, osvrnuli smo se samo na one koje smatramo bitnima za onomastiku. No i svi ostali za vrjeđuju iščitavanje jer su vrelo vrijednih obavijesti potrebnih u radu onomastičara, ali i znanstvenika različitih profila. Ankica Čilaš Šimpraga

Godišnjak Titius Časopis za interdisciplinarna istraživanja porječja Krke

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia