Riassunto: L’influenze dalmatiche (vegliote) e veneziane negli idiomi dell’isola di Veglia

Abstract

Tijekom prošlosti na otoku Krku obitavali su brojni narodi (Liburni, Japodi, Rimljani, Hrvati, Mlečani itd.) koji su govorili različitim jezicima (latinskim, hrvatskim, mletačkim itd.), a svaki je od njih ostavio svoj trag na kulturološkom, jezičnom ili etnološkom planu. Danas je na otoku Krku, kao i u ostalom dijelu Hrvatske, službeni jezik hrvatski, a u obiteljima se govore razne inačice čakavskoga ikavsko-ekavskoga narječja, govorni jezik blizak riječkom urbanom idiomu, dok je u još nekoliko kućanstava grada Krka prisutna i varijanta krčkoga mletačkog govora. Cilj je ovoga rada, prije svega, razjasniti pojmove dalmatski (i veljotski) i mletački jezik, a zatim i na konkretnim primjerima pokazati njihov utjecaj vidljiv u pojedinim leksemima (primjer ognjišta) u govorima otoka Krka.Durante il passato sull’isola di Veglia hanno vissuto numerosi popoli (Liburni, Giapodi, Romani, Croati, Veneziani ecc.) che parlavano lingue diverse (latino, croato, veneziano ecc.) ed ognuno di loro ha lasciato la propria traccia sul piano culturale, linguistico ed etnologico dell’isola. Oggi sull’isola di Veglia, così come nel resto della Croazia, la lingua ufficiale è il croato, mentre le parlate familiari sono diverse varianti del dialetto ciacavo ecavo-icavo, parlata vicina all’idioma urbano di Fiume, e in alcune famiglie è ancora presente una variante del veneziano della città di Veglia (ve∫ano). Lo scopo di questo lavoro è prima di tutto di chiarire i concetti dalmatico (e veglioto) e veneziano, e in seguito di dimostrare sugli esempi concreti la loro influenza, presente nei singoli lessemi (esempio del camino) nelle parlate dell’isola di Veglia

    Similar works