U radu se raspravlja o novinama reformiranog postupka radi sporazumnog razvoda braka prema hrvatskom
Obiteljskom zakonu iz 2015. godine, uzimajući u obzir i rezultate u praksi. Potom slijedi analiza
trenda širenja kompetencija notara latinskoga tipa na područje sporazumnog razvoda braka u pojedinim
europskim jurisdikcijama. Kao kriterij podjele i razlikovanja europskih modela sporazumnog razvoda
braka pred notarima uzeto je postizanje sporazuma o određenim pravnim posljedicama razvoda braka
na području imovinskih odnosa bračnih drugova te roditeljske skrbi i njezina ostvarivanja. U četvrtom
dijelu rada sadržana je rasprava o modernizaciji hrvatskog pravosuđa i brakorazvodnog postupka na
temelju sporazuma stranaka, dok je u zaključnom dijelu rada istaknuta sinteza glavnih rezultata istraživanja
