Autor nas prvo uvodi u područje istraživanja društvenih pokreta kao eminentno modernih društvenih fenomena. Provala masovnih društvenih pokreta krajem 60-ih tražila je nove teorijsko-metodološke okvire za njihovo objašnjenje i razumijevanje jer su se dotad vladajuće teorijske paradigme pokazale neprimjerenima. Teorija mobilizacije resursa jedna je od dviju novih paradigmi istraživanja društvenih pokreta, koja se pojavila i razvijala u SAD-u. Ona je nastala ponajprije u sučeljavanju s klasičnom paradigmom čikaške socijalno-psihološke škole. Autor kritički prati njezin nastanak i razvitak. Ističe njezine prednosti prema starijim istraživačkim programima, i sučeljava je s konkurentskom europskom paradigmom "novih društvenih pokreta". Kritika instrumentalne rigidnosti i motivacijskog redukcionizma izvornog resursno-mobilizacijskog modela, koji počiva na teoriji racionalnog izbora, brzo je dovela do njegovih daljnjih elaboracija i revizija. Ostaje otvoreno pitanje može li teorija mobilizacije resursa integrirati identitetne i druge koncepte istraživanja društvenih pokreta, u što vjeruju njezini gorljivi zastupnici.The author first introduces us to research on social movements as eminently modem social phenomena. The emergence of mass social movements towards the end of the 1960s called fora new theoretical-methodological framework for their explanation and understanding, since the formerly reigning paradigms proved to he inappropriate. The theory of resource mobilization is one of the two new paradigms in research on social movements, that appeared und developed in the USA. It first appeared in opposition to the classical paradigm of the Chicago social-psychological school. The author gives a critique of its genesis and development. Its advantages in regard to the earlier research programmes
are described, and it is compared with competing European paradigms of "new social movements". The criticism of instrumental rigidity and
motivational reductionism of the original resource-mobility model, that was based on rational choice theory, is quickly brought to further elaboration and revision. The question remains as to whether the theory of resource mobilization can integrate identity and other concepts in research on social movements, as
some of its avid proponents believe
