Dalibor Karlović

Croatian

HRČAK - Portal of Croatian Scientific and Professional Journals

U izdanju Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice i Naklade Slap početkom jeseni ove, 2017. godine objavljena je knjiga Josipa Glasera Opća psihopatologija s „dodatkom“ (koji bi mogao biti i posebna knjiga) Dalibora Karlovića pod naslovom Prof. dr. Josip Glaser (1897. – 1963.), utemeljitelj i prvi predstojnik neuropsihijatrije u Bolnici Sestara milosrd-nica (1939. – 1954.). Radi s o knjizi koja je prvi put svjetlo dana ugledala davne 1963. g. i koja je tijekom pet desetljeća ostala nezaobilaznim štivom svih naraštaja hrvatskih (neuro)psihija-tara. S obzirom da je već davno bila rasproda-na postala je najčešće kopirana hrvatska psi-hijatrijska knjiga. Naime, svaki specijalizant psihijatrije „koji drži do sebe“, nastojao je imati ovu Glaserovu knjigu, pa u nemogućnosti da do nje dođe legalnim putem, pribjegavao je njezinom kopiranju. To samo potvrđuje koli-ko je značenje ovog drugog nepromijenjenog izdanja ove knjige u kojoj najveći dio sadrža-ja ima trajnu vrijednost. Sam urednik knjige ovu atribuciju neizravno potvrđuje opisujući je kao „knjigu koja odiše koncentracijom psihi-jatrijske misli, misli o psihopatologiji“ koja je, po njemu, „najuzbudljivije psihijatrijsko štivo od kojega u psihijatriji sve započinje i s kojim sve završava“, a čemu bih se ja usudio dodati da je to svevremensko štivo koje se u raznim vremenima može samo različito interpretirati.Predstavljajući 2015. g. Glaserovu Opću psi-hopatologiju (Narodne novine, Zagreb, 1963.) u svojoj Hrvatskoj psihijatrijskoj publicistici (Klinika za psihijatriju Vrapče i Medicinska na-klada Zagreb, 2015.) napisao sam: „Ova knjiga/udžbenik sadržava predavanja dr Josipa Glase-ra iz opće psihopatologije u kojoj je sustavno prikazana tzv. simptomatska psihopatologija po uzoru na psihijatrijsku školu iz Heidelberga. S vremenom je postigla kultni status kao jedna od najboljih knjiga opće psihopatologije uopće. Generacije studenata, specijalizanata psihija-trije i liječnika psihijatara te pravnih stručnja-ka opetovano navode ovaj udžbenik kao jedno od najboljih štiva kojim se koriste za potrebe savladavanja znanja iz opće psihopatologije i za potrebe sudsko-psihijatrijskih vještačenja. U knjizi su vrlo plastično i detaljno opisani psihopatološki fenomeni koji su najčešće od-govorni, odnosno koji su pokretači ponašanja koje bolesnike dovode pred sudove. Knjiga je pisana za potrebe studenata Pravnog fakulteta (u Zagrebu), no njezino značenje je od samog izlaska iz tiska postalo mnogo šire. I današnji naraštaji forenzičkih psihijatara rado posegnu za ovom knjigom koja je tako još uvijek aktual-na, a što potvrđuje njezinu vrijednost.“Sam Glaser u svom predgovoru pisanom 1962. godine navodi da „knjiga sadrži predavanja iz opće psihopatologije za slušače nastave III. stupnja iz krivičnopravnih predmeta na Pravnom fakultetu u Zagrebu“. Naime, Glaser je, s dr. Turčinom, 1954. godine osmislio i do odlaska u mirovinu vodio kolegije kriminal-ne psihopatologije i forenzičke psihijatrije na poslijediplomskom studiju iz krivično prav-nih znanosti na Pravnom fakultetu u Zagre-bu. Držeći da su za razumijevanje kriminal-Josip GlaserOpća psihopatologijaDalibor Karlović, Prikaz života i rada Josipa GlaseraKlinički bolnički centar Sestre milosrdnice, Zagreb i Naklada Slap, Jastrebarsko, 2017.Soc. psihijat. | 45 (2017) | 310-312PRIKAZ KNJIGE / BOOK REVIEW311ne psihopatologije potrebna i znanja iz opće psihopatologije, svoja je predavanja, ubacu-jući u tekst i mnoge napomene interesantne za pravnike, proširio te ih priredio kao knjigu koja je prvi put objavljena 1963. godine. Sada, evo, zahvaljujući profesoru Karloviću, imamo drugo izdanje Glaserove Opće psihopatologi-je koja se sastoji od devet poglavlja. To su: (1) Uvod (koji nije tipični uvod ili predgovor knji-ge, nego „pravo“ stručno poglavlje u kojem se definiraju, odnosno u kojem se govori o općoj i specijalnoj psihopatologiji, sudskoj psihijatriji, metodama opće psihopatologije, simptomato-loškoj i dinamičkoj psihopatologiji i pojmovi-ma abnormalnoga i bolesnoga u psihopatolo-giji), (2) Razvitak ličnosti i smetnje u razvitku, (3) Smetnje opažanja, (4) Smetnje mišljenja), (5) Smetnje afektiviteta, (6) Smetnje nagona, težanja i volje, (7) Smetnje pažnje, shvaćanja, orijentacije i pamćenja, (8) Smetnje svijesti i doživljavanja (svijesti) vlastitoga ja, (9) Odnos između medicinske klasifikacije i zakonskih izraza za duševne abnormalnosti ili duševna poremećenja. Pedesetak je godina, sve do pojave Begićeve Psihopatologije (Medicinska naklada, Zagreb, 2011.), ova knjiga bila jedina iz koje su, osim iz kratkih tekstova iz psihijatrijskih udžbenika (npr. onog Lopašićevog, Doganovog i Betlhei-movog) i Medicinske enciklopedije, studenti medicine i svi drugi zainteresirani mogli učiti psihopatologiju. No, s obzirom na njezinu ori-jentaciju i dalje ostaje jedina koja pokriva pod-ručja posebno važna za forenzičku psihijatriju. I zato je važno njezino ponovno izdanje. Zain-teresirani više neće morati kopirati izdanje iz 1963. godine! Kako je navedeno, u drugom dijelu ove knjige Dalibor Karlović, pod naslovom Prof. dr. Jo-sip Glaser (1897. – 1963.), utemeljitelj i prvi predstojnik neuropsihijatrije u Bolnici Se-stara milosrdnica (1939. – 1954.), donosi bio-grafiju dr Josipa Glasera. Radi se o pedesetak stranica teksta ilustriranog s tridesetak slika te 16 priloga kojima se dokumentira ono na-vedeno ili samo naznačenu u tekstu. Glase-rova biografija je zaista bogata, a Karlović je predstavlja u nekoliko poglavlja (Osnovni bio-grafski podatci, Crtice iz života obitelji Glaser, Početak medicinske karijere specijalizacija iz neuropsihijatrije, Početak neuropsihijatrijskog profesionalnog rada, Dolazak u Zagreb i osni-vanje neuropsihijatrije u Bolnici Sestara milo-srdnica, Završetak profesionalne karijere, rav-natelj Psihijatrijske bolnice Vrapče) i završava zaključkom.Preporučujući čitateljima da se čitajući knjigu izravnije i detaljnije upoznaju sa životom i ra-dom dr Josipa Glasera, ovdje ću samo spome-nuti nekoliko najvažnijih detalja. Josip Glaser je rođen u Petrinji 1897., a umro je u Zagre-bu 1963. godine. Medicinski fakultet završio je u Zagrebu 1925. godine. Nakon stažiranja u „Vinogradskoj“, od lipnja 1926. do travnja 1929. radi u Zavodu za umobolne u Stenjevcu (Psihijatrijskoj bolnici Vrapče) gdje je stekao „naslov specijalista za psihijatriju“. Za vrije-me specijalizacije, 14 mjeseci boravi, uči i radi kao volonter u Zürichu kod velikog psihijatra Eugena Bleurlera i neurologa Constantina von Monakowa (Ministarstvo narodnog zdravlja „podijelilo mu je u svrhu studija dopust“). Kao specijalist, u travnju 1929. ponovo odlazi u Zürich na Psihijatrijsku kliniku Burgholzli. Od 1931. do 1939. godine voditelj je psihijatrijskog odjela šibenske bolnice, a od 1939. do 1954. neuropsihijatrijskog odjela, koji je i utemeljio, u Bolnici Milosrdnih sestara („Vinogradska“) u Zagrebu. Od 1954. do odlaska u mirovinu 1964. ravnatelj je Psihijatrijske bolnice Vrapče u Zagrebu.Smatram potrebnim spomenuti i sljedeće: U nekoliko sam navrata pisao o povijesti Ka-tedre za (neuro)psihijatriju Medicinskog fa-kulteta u Zagrebu i nikada nisam spomenuo, jer nisam bio došao do konkretnih podataka, da je Josip Glaser bio imenovan nastavnikom Medicinskog fakulteta i da se nastava u obliku 312 vježbi (zar samo vježbi?) iz neurologije i psihi-jatrije odvijala i u Bolnici Sestara milosrdni-ca u „Vinogradskoj“. Sada nam, evo, u svom prilogu o Josipu Glaseru to dokumentira prof. Karlović što smatram značajnim dokumen-tom za povijest Katedre za (neuro)psihijatriju Medicinskog fakulteta, sam Fakultet i povijest hrvatske (neuro)psihijatrije. Naime, Karlović donosi navode iz dva dokumenta iz kojih je vidljiva uloga odjela za neuropsihijatriju Bolni-ce Milosrdnih sestara i dr. Glasera u edukaciji studenata medicine. Prvi je citat iz Liječničkog vjesnika iz travnja 1943. u kojem je objavlje-no da je „dr Josip Glaser, nadstojnik odjela za živčane i duševne bolesti Bolnice milosrdnih sestara u Zagrebu“ imenovan „privatnim do-centom i naslovnim izvanrednim profesorom Medicinskog fakulteta Hrvatskog sveučilišta u Zagrebu na katedri za „Neurologiju“, a za predmet Neurologija i psihijatrija“, a drugi je nota iz reda predavanja Hrvatskog sveučilišta u Zagrebu o održavanju nastave iz neurologije i psihijatrije za studente Medicinskog fakulte-ta kod „naslovnog izvanrednog profesora dr. Josipa Glasera u Bolnici Sestara milosrdnica u kojoj stoji: „Vježbe iz neurologije i psihijatrije, 4 sata na tjedan, utorkom i četvrtkom poslije podne na živčanom odjelu bolnice milosrdnih sestara u skupinama“. Ovo, dakle, potvrđuje usmene navode da je i „Vinogradska“ nekada bila nastavna baza za neuropsihijatriju te da je dr. Josip Glaser bio naslovni profesor Me-dicinskog fakulteta u Zagrebu. Isto je tako iz dokumentacije koju je prikupio prof. Karlović vidljiv Glaserov interes za akademsku karije-ru (raspitivao se, a 1930. i natjecao za mjesto na Neuropsihijatrijskoj klinici Medicinskog fa-kulteta u Zagrebu). Nažalost, okolnosti su bile takve da mu nije bilo omogućeno da je ostvari na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. No, kako je navedeno u njegovoj kratkoj biografiji objav-ljenoj u spomenici Bolnice Vrapče povodom njezine 120. obljetnice, „u dugoj povijesti Bol-nice bio je njenim, u teorijskom pogledu, naj-potkovanijim psihijatrom“ – a to znači jednim od najpotkovanijih hrvatskih psihijatra uopće.I zato je važno da se na sve to još jednom podsjeti hrvatsku psihijatrijsku javnost, da se Dalibor Karlović latio posla te priredio drugo izdanje Glaserove Opće psihopatologije kojem je dodao biografiju i kritičan pregled rada dr. Josipa Glasera. Pišući ovaj prikaz, cijelo sam vrijeme mislio kako ću završiti s konstatacijom da je dobro da je ponovo objavljena Glaserova Opća psiho-patologija „jer specijalizanti iz psihijatrije više neće morati fotokopirati ono prvo izdanje“. No ipak ću završiti (još jednom) pohvalom ured-niku i izdavaču (knjiga je iznimno lijepo dizaj-nirana i uređena!) na dobro obavljenom poslu i zahvaliti im što su ovom vrijednom i važnom knjigom ne samo obogatili hrvatsku psihijatrij-sku publicistiku, nego hrvatskoj psihijatrijskoj i drugoj stručnoj javnosti podarili knjigu za ko-jom će se često posegnuti. Posebno oni koji se u svom poslu susreću s duševnim bolesnicima počiniteljima kaznenih djela.VLADO JUKIĆ

Josip Glaser Opća psihopatologija

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

HRČAK - Portal of Croatian Scientific and Professional Journals