Grubić, Damir

Croatian

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

118 gled obl ikovnih dosega , raznol ik ih p o ­s tupaka i inovacija. T o n k o Maroev ić je esejističkim pris tu­p o m e lokventno naznač io b i tne p u n ­ktove Bućanove djelatnost i . M o ž d a su sedamdese t e god ine nedovol jno osvi­jetljene u o d n o s u n a osamdese te , n a koj ima se Maroev ić eksplicitnije za­država u l a p i d a r n o m tumačenju poje­d inačn ih p laka ta . Plakat i nisu p r ikazan i k ronološk i , ni p o st i lskom i i de jnom grupiranju, j e r im klasificiranje nije p r ik l adno ni suk-cesivnost svojstvena. Pr i je lomna god ina u Bućanovu r a d u n e o s p o r n o je 1980., k a d je u p l aka tu za 12. sa lon mlad ih posegao za drukči j im (sl ikarskim) ob l ikovnim p o s t u p c i m a i rješenjima, kao i za n o v o m t e m a t s k o m g r a đ o m p o d j e d n a k o crpl jenom iz p o ­vijesti umjetnost i s tar ih i m o d e r n i h kul tura . Ako se i mi zad rž imo na r a d o v i m a na-stal im u nekol iko posljednjih god ina , m o ž e m o pokuša t i obrazloži t i f enome­nologi ju Bućanove poe t ike . P o đ i m o od toga d a se ta poe t ika ne­p r e k i d n o mijenja, ili, bolje rečeno , gu­bi kon tu re jed ins tvenos t i , pa , p a r a d o k ­sa lno , m o ž e m o ustvrdi t i da ta nejedin-stvenost postaje j ed ins tven i kriterij u p rosuđivanju njegova djela i p r inc ip djelovanja po ko jemu ga p repozna je ­m o . Umje tn ik u toj neobaveznos t i ne želi da se pr ik loni j e d n o m i definira­n o m stilu, te usvaja i t r ans formira m n o g e stilske izraze. A u toj s lobodno j i hazardersko j kombina to r i c i s n a g o m svoga ta lenta , ind iv idua ln ih p r e g n u ć a i t ehn ičke vještine ostvaruje nove p las-t ičke rezul tate . Bućan se po t im svoj­s tvima može (a i ne mora ) svrstati u iz­razite s tvaralačke ind iv idua lnos t i koje se mogu prepoznati unutar pos tmoder -nih strujanja. Okretanje umje tn ika od parc i ja lne istine, parc i ja lnog pog leda , p r e m a univerza ln im metafor ičk im p r inc ip ima umje tn ičkog djelovanja od prethis tor i jskih ku l tu ra do d a n a s , sa­m o je , p r e m a G. C. A r g a n u : „umetn i -kova sposobnos t da u povlačenju jed­ne linije ili u o d n o s u i zmeđu zona boje shvati smisao sveta, s one s t rane svake granice p ros to ra i v remena . Pri t om, ta večna i un iverza lna vrednos t ne bi bi la u is t inu takva da se ne izvršava p r e k o m o d e r n o g senzibi l i teta i j ez ika“ . 1 Bućanov n a m primjer korist i i u š i rem smislu. Njegov rad izras ta iz velike vi-zuelne erudicije koja se uspostavl ja kao imag ina rna r iznica, odak le on crpi uvijek drukči ju g rađu i e lemente . Ako u njegovim p laka t ima , n a i m e , p r epozna j emo , s lu t imo ili evoc i r amo neke citate, poza jmice , p re inake , de ta ­lje, o n d a ćemo - os im što zami je t imo njihovu raznol ikos t : o d asirskih, egi­pa tsk ih , grčkih, azijskih i evropsk ih , do na jmodern i j ih izvorišta p r e r a đ e n i h na suvremen jezik, na suv remenu p r o ­b lemat iku - mora t i uključiti a u t o r o v u po ruku , njegove o s o b n e p reokupac i j e , pa i njegovu kar ika tu ra lnos t , grotesk­nost i kr i t ičnost u o d n o s u na druš tve­nu s red inu u kojoj djeluje. N e želim inzistirati n a čitanju ikonog­rafije Bućanov ih r adova , ali mi se čini da su njegovi amb lemi i znaci u fun­kciji značenja, o d n o s n o , da je u raz­matranju Bućanov ih r a d o v a v e o m a važno ne s a m o kako j e neš to uobl ič io nego i što ga je k o n c e p t u a l n o de te rmi ­ni ra lo . Bućan je , do sada , stavljao svoju dje­la tnost u s lužbu druš tven ih svrha, k a o grafički dizajner p l a k a t a za kaza l i šne , g lazbene i iz ložbene na jave u u r b a n i m pros to r ima . Stoga m u j e kao idejni p o ­ticaj posluži la već go tova umje tn ička tvorevina, u koju on in te rp re ta t ivno intervenira ne s amo n a z n a k o m ključ­nog mot iva već i svojim subjekt ivnim p r i s tupom i viđenjem. Ostvarivši niz r adova čvrste geomet r i j ­ske s t rukture i rac ional i s t ičke izražaj-nosti , Bućan je n o v o m figurativnošću izrazi težnje umje tn ičk ih p o k r e t a 20. stoljeća koji su težište imali u ljepoti konstrukci je idea ln ih p r o s t o r a i novoj plast ičnost i umje tn ičke izvedbe. O d r e ­đen „progres“ i l jepota racional is t ič-kog ustrojstva umje tn ičke tvorevine koja se pozitivistički mani fes t i ra u tak­vim rezul ta t ima ozbil jno su nagr izeni sp i r i tua l izmom e p o h e , p a n o p t i k u m o m metafizičkih s imbola pr imit ivis t ičkih i animal is t ičkih sila i podsv jesn ih p ro -1 G. C. A r g a n : „Teks tov i o m o d e r n o j u m e t -nost i“ , s t r . 7. M u z e j s a v r e m e n e u m e t n o s t i , B e o g r a d 1983. boris bućan tonko maroević Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb 1984. damir grubić Peta knjiga u Biblioteci Graf ičke zbir­ke N a c i o n a l n e i sveučilišne b ib l io teke u Zag rebu posvećena je p laka tno j dje­latnost i Borisa Bućana od 1967. do 1984. god ine . Teks tua ln i uvid u stvara­laštvo našega najis taknuti jeg obl ikova-telja p l aka tne umjetnost i dao je T o n k o Maroev ić , a knjigu je grafički o p r e m i o Alfed Pal. Ako se samo nak ra tko zadrž imo na iz­davačkoj koncepci j i Bibl ioteke Grafič­ke zbirke, m o r a m o joj odat i pr iznanje na a ž u r n o m izdavačkom p r o g r a m u , poseb ice kad je riječ o m l a d o m au to ru kao što je Boris Bućan, čija se djelat­nost na reprezenta t ivan nač in može predoči t i i našoj i svjetskoj j avnos t i . Ujedno , Bibl ioteka izborom p laka t a za monogra f sku o b r a d u proširuje spek ta r l ikovnih vrsta m o d e r n e hrvatske um­je tnos t i od klasičnih t ehn ika grafike, cr teža i akvarela na p laka t (kao i na tzv. naivni l ikovni izraz prepoznat l j iv u istoj ediciji u djelatnosti Hrvoja Šerca-ra) , rukovodeć i se u izboru au to ra klju­čem kvali tete i posebnos t i . P laka tn i opus Borisa Bućana zas tup­ljen je u knjizi najznačajni j im ostvare­njima. N a prvih osamdese t s t ranica smjenjuje se tekstovni dio na hrvat­skom i engleskom u dva s tupca , ilustri­r an s više od t r ideset p l aka ta u boji , nas ta l ih u osamdese t im g o d i n a m a . Ia­ko j e vr i jednosno težište up ravo n a t im p laka t ima , po koj ima se Bućan svrsta­va u vodeće svjetske krea tore p l a k a t n e umjetnos t i , ostal ih pedese tak p l aka t a iz razdobl ja 1967.-1980. smještenih u d r u g o m dijelu, gdje se na laze p o d a c i iz biografi je, bibliografije, popis i iz­ložaba i nag rada , omogućuje n a m pre­119 valija čovjekove psihičnost i . Uz plast i-cizam, u kojem d o m i n i r a čovjek-um-je tn ik-kons t ruk tor , Bućan je u svom radu sačuvao i e l emente konceptua l iz -ma . Također , uz figure, p r e d m e t e i p ros to re dekora t ivno g rađene p loha ­m a j a sn ih rubova , usli jedio je niz ra­dova u čijim graf izmima, čistim osje­ćanjem, plete fan tazmagor ične pr izore . N o Bućanovi radovi izmiču precizni­j em in te rpre ta t ivnom otčitavanju i os­taju, na svoj nač in , polemički i o tvore­ni različitim p r i s tup ima koji ih ne m o ­gu osiromaši t i ili iscrpsti . Pogo tovu stoga što je riječ o au to ru koji doživlja­va nepres t ane s tvara lačke mijene. M o ­nografi ja je svojom s t ruk tu rom ukaza­la na tu nedef in i ranos t i o tvorena pi ta­nja njegova daljnjeg razvoja i djelova­nja. matko trebotić igor zidić Gutenbergische Verlaganstalt Schaan 1983. milan bešlić Slikara i grafičara M a t k a Trebot ića ni­je p o t r e b n o p o s e b n o predstavljat i i t o m tvrdnjom, vjerujem, n e ć e m o niš ta oduze t i od već p o z n a t a ž ivotopisa ni od umje tn ikova imagea. Napro t iv . D o ­s ta tno j e podsjet i t i d a je naša ku l t u rna j avnos t i u nekol iko posljednjih g o d i n a imala pr i l iku pobl iže upozna t i njegovo sl ikarstvo na većem bro ju samos ta ln ih izložbi i na r ecen tn im kolekt ivnim s m o t r a m a . Stoga, o v o m z g o d o m , ne­m a m namjeru ponavl ja t i informaci je i pohva l e , p a ipak, čini se kao d a n e k a „mjesta“ vezana uz sl ikarev život i r ad nije m o g u ć e tek t a k o preskoči t i . Dak le , M a t k o Trebo t i ć nije p ro laz io k o d nas s tazom poče tn i čkom, ne p a m ­t imo m u prvih pokuša ja . O d m a h na­k o n završenog studi ja odlazi u ino­zemstvo i više o d desetljeća borav i u Dusse ldorfu . Ondje j e , a ne ovdje, sta­sao i ras tao sl ikarski m u ugled, a na­k o n niza izložbi u galer i jama diljem Njemačke izlagao je i u Parizu i u N e w Yorku , mjes t ima mje rodavne provjere . T reba lo je , m e đ u t i m , sasvim zaok­ružen i formirani l ikovni id iom pre ­zent irat i n a p o k o n i „kod kuće“ , što se u pravi lu pokazu je najs t rožim isp i tom. N a i v n o bi bi lo pomisl i t i da n a k o n p o ­vra tka slikar nije osjetio žalac one vje­kovne , p o kojoj j e najteže biti p ro ro ­k o m u svome kraju. Mišljenja su bi la podijel jena, a reagiranja različita. Ali j a s n o def inirani o p u s d o r a đ e n a ruko­pisa izazvao je i pažljivo valoriziranje i p r i r o d n o svrstavanje u konteks t bašt i ­ne , j e r god ine izbivanja izvan domovi ­ne zap ravo ga n ikad nisu odvoji le ni o tuđ i le od i shodišne m u Milne na o to­ku Braču. Zavičaj se očituje, živi u sva­koj Trebot ićevoj slici, i k njemu se pu ­tuje u ciklusima. To l ika vezanos t , u p ­ravo ovisnost od r o d n o g a mjesta nije s a m o tematski opses ivna , već se i aksi-omatsk i nada je , j e r - živeći „ondje“ on zap ravo živi „ovdje“. Okrenuvš i se Zavičaju, o k r e n u o se iz­voru b ića u kojem se razo tkr iva na-gost, nevinos t Djetinjstva i osjeća pla­h o pa lucanje ognjišta. J ed in i prav i p u t željenu cilju vodi „kroz sebe“ , k roz krčevinu bića. I r a c i o n a l n o , t r a u m a t -sko, i zmaš tano graditelji su Trebot iće-va s l ikovnog sustava, koji pokazu je li­ce n a d r e a l n o g i metaf iz ičkog. N a pla t ­n i m a ne „raste“ sve što zemlja rod i , sa­m o gdjekoji čempres . N i k a k v a živog s tvora, tek t ragova l judskih: kos tur i i lubanje , i ni jemih sv jedoka njihovih r u k u : ka tedra le , kuće , z id ine , b r o d . Ezoter ična , višeslojna i d i o m a t i k a or­gan iz i rana je p lošno , p r o s t o r n o , m a l o -kad u perspekt ivi . N e ć e m o naći detalj koji ne bi po tv rd io brižljivost, majstor­stvo izvedbe. Trad ic iona l i s t u n a č i n u o b r a d e mot iva ne odr iče se i „zvuč­nih“ ak tua lnos t i : slova, brojeva , z n a : . kova, strelica, crtica, ni enformelis t ič-kih b jesova: prol i jevanja, špricanja, kapanja boje. Spoj he t e rogen ih tehni ­ka obogaćuje s t rukturu , p u t e n o s t p o ­vršine i, n a mjest ima, u m n o ž a v a sen­zua lno i b iza rno . S p o m e n u t e ka rak te ­ristike i t ipičnost i p r e p o z n a j e m o lista­juć i knjigu koja p o t p u n o i r eprezen ta ­t ivno pokazuje Trebot ićev o p u s . Pišući o knjizi n u ž n o je ne s a m o „os­vrnuti se“ na p redgovor , već iz njega izlučiti o n a ind ika t ivna upor i š t a koja drže i osvjetljuju „ p r o b l e m a t i k u “ . Pi­sac teksta , Igor Zidić , i s a m je - t r eba li pods je t i t i? - nema lo p r i d o n i o p r o ­micanju ove umjetnost i u našo j sredi­ni. U ovom je t r enu tku n e p r i j e p o r n o na jpouzdani j i „vodič“ kroz , rekli s m o , Trebot ićevu „ šumu s imbo la“ . Umjes­no je s toga poslušat i njegov glas, slije­diti m u t rag. J e d n u od o s n o v n i h k o m ­ponen t i (s imbola!) - Zaviča j , Z id ić ovako ana l iz i ra : „ N e o s p o r a v a m o ni j a snos t ni bro jnos t zavičajnih aluzija u Trebot ićevu slikarstvu d o k napomin je ­m o da zavičaj - u p r o s j e č n o m znače­nju riječi - nije n ipoš to j e d i n i sadržaj njegovih slika. Štoviše, češće nego 

Boris Bućan, Tonko Maroević. Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb, 1984.

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia