Psycholinguistic research generally adopts a scientific strategy that assumes a relatively
stable set of representations and processes. In accordance with this strategy, researchers
average measurements across trials, in an attempt to get a statistically stable estimate
of performance for a given experimental condition. In this paper, we present four sets
of example data drawn from various psycholinguistic tasks and show that the psycholinguistic
system appears to adapt across the trials of the experiments. We show that
there are cases in which a factor has no main effect, but interacts across trial; in other
cases there is a main effect of a factor, but that factor also interacts with trial. Finally,
we show that there are some cases in which the way that a factor interacts across trials
is dependent on other, unrelated conditions included in the experiment. Our discussion
focuses on both theoretical and methodological implications of the adaptiveness of the
psycholinguistic system.Psiholingvistička istraživanja obično primjenjuju znanstvenu strategiju koja pretpostavlja
relativno stabilan skup predodžbi i procesa. U skladu s tom strategijom, istraživači mjere
prosječne vrijednosti tako da izvode više pokusnih ispitivanja kako bi dobili statistički stabilnu
procjenu uspješnosti izvedbe određenoga pokusnog uvjeta. U ovom radu izložit će se četiri skupa
podataka izvađenih iz različitih psiholingvističkih zadataka i pokazati kako se psiholingvistički
sustav naizgled prilagođava tijekom pokusnog ispitivanja. Pokazat će se kako postoje slučajevi
u kojima određeni čimbenik nema glavni efekt, ali je u interakciji tijekom ispitivanja; u drugim
slučajevima postoji glavni efekt čimbenika, ali je i taj čimbenik u interakciji s ispitivanjem.
Konačno, pokazujemo slučajeve u kojima je način na koji čimbenik utječe na ispitivanje ovisan
o drugim, uz njega nevezanim uvjetima pokusa. Naša se diskusija usredotočuje na teorijske i
metodološke implikacije prilagodljivosti psiholingvističkog sustava
