This paper describes and discusses issues pertaining to investigating meaning construal in
the language of the blind. It introduces key problems in this largely unexplored area and
proposes possible avenues of research by outlining four studies conducted over a period of
eight years. The central arguments are built around the fundamental cognitive linguistic
premise that language is an experiential phenomenon intimately related to general cognitive
processes. The author focuses on the role of salience (or attention) and demonstrates
how it is coded in the language of the blind. The main part of the paper starts with the
outline of two exploratory studies the aim of which was to identify possible differences in
salience and situatedness. The author discusses the contribution of the two studies and
proceeds by describing a more focused study whose hypotheses were motivated by some
of the questions raised in the previous two studies. The primary research question was
related to the idea of the primacy of space in the blinds’ mental imagery and meaning
construal. Finally, the author proposes a model integrating key language internal and
language external factors affecting the process of meaning construal in this extraordinary
population, and finishes by describing the fourth study whose primary aim was to double–
test the research instrument used to investigate spatial (topological) elements in the
language of the blind.Rad se bavi istraživanjem konstruiranja značenja u jeziku slijepih. Raspravlja se o ključnim pitanjima u ovom prilično neistraženom području i predlažu istraživačke smjernice na temelju opisa četiriju studija koje je autorica sa suradnicima provela u razdoblju od 2006. do 2013. godine. Središnja se rasprava temelji na osnovnoj kognitivnolingvističkoj pretpostavci da je jezik iskustvena pojavnost koja je nerazdvojiva od općih kognitivnih procesa. Autorica se bavi ulogom istaknutosti odnosno pažnje i nastoji pokazati kako je navedeni proces kodiran u jeziku. Glavni dio rada započinje opisom studija kojima je cilj bio utvrditi moguće razlike u kodiranju pažnje u
jeziku slijepih. Raspravlja se o rezultatima i doprinosu navedenih studija za formuliranje novih, preciznijih hipoteza za studiju čiji opis također slijedi u radu. Temeljno istraživačko pitanje nove studije vezano je uz istaknutost prostornih elemenata u jeziku slijepih. Nakon rasprave o dobivenim rezultatima koji potvrđuju važnost navedenih elemenata, autorica predlaže model koji integrira unutarjezične i izvanjezične čimbenike za koje vjeruje da utječu na konstruiranje
značenja kod slijepe populacije. Rad završava opisom četvrte studije kojoj je cilj bio revalidirati instrument upotrijebljen u prijašnjim studijama te potvrditi prethodne rezultate vezane uz prostorne (topološke) jezične elemente. Cilj je postignut i opisan u radu
