Efekti 5-tjednog funkcionalnoga i tradicionalnoga treninga s opterećenjem na antropometrijske karakteristike i motoričke sposobnosti

Abstract

Functional training (FT) refers to exercise training programs designed to imitate the activities and movement patterns that occur in an athlete’s characteristic activity. Its purpose is to make training adaptations more specific and applicable. There is a lack of studies on the effects of FT in young and previously trained subjects. The aim of this study was to determine the training-specific effects of FT and traditional strength training (TRT) on a subset of anthropometric measures, explosive strength, agility, and sprint performance in young (22-25 years of age), previously trained male subjects (N=23) that were divided randomly into two groups (FT, n=11; TRT, n=12). The variables included anthropometric measures (body height, body weight, body fat percentage, lean body mass, and total body water), two agility tests (5-10-5 meter shuttle run and the hexagon test – HEXAGON), jumping ability (air time, peak power – PEAKPWR, jump height, ground contact time – GCT), throwing ability tests (standing overarm medicine ball throw (SMB) and lying medicine ball throw), and sprint variables (10m and 20m dash and 10-20m split time results). The training program consisted of tree either FT or TRT training sessions per week through 5 weeks. Pre- and post-training intragroup differences were established using the dependent samples t-test. The independent samples t-test was calculated to detect inter-group differences. Anthropometric variables did not change significantly during the training period. Intra-group comparisons revealed significant improvements in the SMB and HEXAGON values for FT group, whereas TRT significantly improved GCT, PEAKPWR, and HEXAGON performance but decreased achievement in SMB. In conclusion, FT and TRT influenced differently the explosive strength and agility variables. More precisely, the results demonstrated that TRT increased the energetic potential of trained musculature, which resulted in an overall increase in power qualities, while FT improved postural control and precise coordination. Certain limitations of the study are noted.Funkcionalni trening je trenažni program oblikovan tako da imitira aktivnosti i kretne strukture koje se pojavljuju u karakterističnoj sportskoj aktivnosti. Cilj mu je izazvati adaptaciju na trening što specifičniju za sport te zato primjenjiviju u konkretnom sportu. Evidentan je nedostatak znanstvenih studija koje su proučavale efekte funkcionalnoga treninga u mladih, treniranih ispitanika. Cilj je ovoga istraživanja bio utvrditi specifične efekte funkcionalnoga treninga (FT) i tradicionalnoga treninga snage (TTS) na sklopu antropometrijskih varijabli, varijabli eksplozivne snage, agilnosti i na rezultatima sprinta mladih (22-25 godina), prethodno treniranih muških ispitanika (N=23) koji su nasumično bili podijeljeni u dvije grupe (FT, n=11; TTS, n=12). Uzorak varijabli je uključivao varijable antropometrijskih karakteristika (tjelesna visina, tjelesna težina, postotak masnoga tkiva, bezmasna masa i ukupna tjelesna voda), dvije varijable za procjenu agilnosti (5-10-5 metara shuttle run i heksagon test - HEXAGON), varijable za procjenu skakačkih sposobnosti (vrijeme leta, vršna snaga - PEAKPWR, visina skoka i vrijeme kontakta sa tlom - GCT), testove snage tipa bacanja (bacanje medicinske lopte jednom rukom stojeći - SMB, bacanje medicinske lopte iz ležanja) te varijable za procjenu eksplozivne snage tipa sprinta (sprint na 10m i 20m te međuvrijeme trčanja između 10. i 20. metra). Eksperimentalni program treninga trajao je 5 tjedana, a obje grupe provodile su 3 eksperimentalne trenažne jedinice tjedno. Razlike između inicijalnih i finalnih stanja unutar grupa utvrđene su t-testom za zavisne uzorke. Za utvrđivanje razlika između grupa korišten je t-test za nezavisne uzorke. Varijable antropometrijskih karakteristika nisu se statistički značajno promijenile tijekom primjene eksperimentalnog trenažnog programa. Značajni pozitivni efekti uočeni su unutar grupe FT za varijable SMB i HEXAGON, dok su unutar grupe TTS uočeni pozitivni efekti u varijablama GCT, PEAKPWR i HEXAGON, ali i negativni efekti za varijablu SMB. Zaključno, FT i TTS utječu diferencijalno na eksplozivnu snagu i agilnost. TTS povećava energetske potencijale trenirane muskulature, što rezultira ukupnim povećanjem parametara snage, dok FT trening pretežno djeluje na posturalnu kontrolu i poboljšanje koordinacije. Određena ograničenja ovoga istraživanja su zabilježena u članku

    Similar works