В статье рассматривался вопрос постфикса-спутника и морфема-спутника
контрастивно на примерах из хорватского, украинского и русского языков. Это значит что в статье даётся морфемная интерпретация созданий будущего времени, созданий императива, (морфологического) выражения возвратности и, наконец, некоторых явлений связанных с местоимениями

Milenko Popović

Raisa Trostinska

Croatian

HRČAK - Portal of Croatian Scientific and Professional Journals

Croatica XXIII/XXIV (1992/1993) -  37/38/39/ Izvorni znanstveni članakMilenko Popović i Raisa TrostinskaHRVATSKO-UKRAJINSKO-RUSKE JEZIČNE PARALELE O MORFEMU-SATELITU I MORFEMOIDU-SATELITUUDK 808.1-2Kontrastivno se u tri navedena jezika razmatra pitanje postfiksa i morfema-satelita, tj. daje se morfemska interpretacija tvorbe futura, tvorbe imperativa, /morfološkog) iskazivanja povratnosti, te nekih po­java u vezi sa zamjenicama.M. Popović  / R. Trostinska 304 Croatica 37/38/39/1992/1993.1. O morfemu-satelituKao u svim slavenskim jezicima, i u hrvatskom književnom jeziku postoje povratni glagoli. To su glagoli s elementom se. Premda ne postoji samo jedno gramatičko značenje glagolskoga se, mi ta značenja u ovome članku uopće ne razmatramo. Svi glagoli sa se zovu se (uvjetno) povratnima i mi to njihovo se razmatramo s gledišta morfemske analize.U rječnicima (jednojezičnim ili višejezičnim) glagoli hrvatskoga knji­ževnog jezika navode se u infinitivu, a elemenat se povratnih glagola uvi­jek je pri tome davan na kraju i odvojeno, npr.: brijati se, smijati se, tući se.Što je to se u gramatikama hrvatskoga književnog jezika? Ih, naj­češće: povratna zamjenica (u enklitičkom obliku) ih, rjeđe: povratna čes­tica.Naime, za povratne glagole kaže se da su to glagoli koji: »imaju« /»imaju uza se«/ »imaju u svom sastavu« povratnu zamjenicu/povratnu česticu ih »složeni su s« povratnom zamjenicom/povratnom česticom se. Drugačijih tumačenja nema.Mi se s takvim objašnjenjem ne možemo složiti jer se -  drugim riječima -  po njemu: povratni glagol sastoji od dviju vrsta riječi: glagola i zamjenice/čestice:Prije nego što damo svoj odgovor na pitanje što je glagolsko se u hrvatskom književnom jeziku, navest ćemo kako se (danas) gleda na nje­gov analog u ukrajinskom i ruskom jeziku.Analog glagolskom se u hrvatskom književnom jeziku jest -ca /-cb u ukrajinskom i ruskom jeziku. U ta im dva jezika nije uvijek ista distri­bucija, ah im je uvijek ista pozicija: obavezno na kraju glagolskih (i nep­romjenljivih i promjenljivih) obhka. Ta je obaveznost krajnjeg položaja pravopisno iskazana: -ca/-cb pišu se zajedno s prethodnim dijelom ri- ječi/riječ-oblika, zbog čega je ispred njih i stavljena crtica (-ca može biti naglašeno, i u tome je slučaju to jedini naglasak u danoj riječi/riječ-ob- liku).Budući da je -ca /-Cb obavezni, uvijek u krajnjem položaju, elemenat (povratnih) glagola, čija je gramatička kategorija povratnosti (po grama­tičkom značenju: prava hi formalna) ostvarena upravo postojanjem toga -cr /-cb, danas se u gramatikama ukrajinskoga i ruskog književnog jezika to tretira kao postfiks, tj. kao morfem postfiksa -/s’a/s’/.Budući da je i u hrvatskom književnom jeziku se obavezni elemenat (povratnih) glagola, čija je gramatička kategorija povratnosti po njemu ostvarena, jasno je da može biti tretiran jedino kao morfem. Kakav mor­fem?To što se glagolsko se, prema pravopisima, piše uvijek odvojeno od ostaloga dijela glagola kojemu pripada -  nije slučajno: ono je nenagla- šeno, enkhtika je, ah enkhtika koja ne samo da uopće ne mora uvijek biti na kraju glavnoga dijela glagola kojemu pripada (Pitam se kako si, Ja se pitam kako si sada) nego može od njega (uvijek ispred) biti odvo­M. Popović  / R. T rostinska 305 Croatica 37/38/39/1992/1993.jeno cijelim rečenicama (Mi smo se, kao što ste čuli, vratili neobavljena posla, Mi smo se, kao što ste čuli, a morali ste čuti jer je radio o tome javio, vratili neobavljena posla).Očigledno je da se ovako ne ponaša nijedan od poznatih afiksnih morfema u hrvatskom književnom jeziku. Zato za glagolsko se otvaramo novo mjesto u popisu takvih morfema dajući mu naziv: morfem-satelit (ih jednostavnije: satelit).Primjedbe1. Ovo je glagolsko se jer se, premda neusporedivo rjeđe, su­sreće i se koje nije glagolsko (Uzela je to za se).2. Kao što prefiks nije više prijedlog, tako i satelit nije više (enklitički) oblik povratne zamjenice sebe.2. O morfemoidu-satelituU hrvatskom književnom jeziku dva su buduća vremena: futur I/fu- tur/buduće vrijeme i futur II/futur egzaktni/predbuduće vrijeme.Za futur I gramatike hrvatskoga književnog jezika kažu da je to slo­ženo vrijeme koje se tvori od nenaglašenoga/enklitičkoga oblika prezen- ta/prezentskih oblika pomoćnoga glagola htjeti i infinitiva glagola koji se spreže. Jedino Mihailo Stevanović, Savremeni srpskohrvatski jezik, Beo­grad 1964, str. 362, kaže: »Futur (buduće vreme) ima dvojake oblike i samo jedni od njih su složeni...«, pa kao primjere za složene oblike na­vodi: ja ću pevati, dići ću, i nešto dalje (na istoj stranici): »Drugi oblik futura je prost glagolski oblik kao u primeru: pevaću, pevaćeš...« I gra­matika ukrajinskoga jezika (navedena pod brojem 4) govori o srpskohr- vatskom budućem sintetičkom vremenu.Prvo ćemo reći, dajući hrvatsko-ukrajinsko-rusku paralelu: dva bu­duća vremena u hrvatskom književnom jeziku, za razliku od stanja u ukrajinskom i ruskom jeziku, nemaju (formalno) kao crtu međusobnoga razgraničenja bezizniman kriterij gramatičkoga značenja nesvršenos- ti/svršenosti (što je u ukrajinskom i ruskom jeziku jedini kriterij za odabir tipa tvorbe budućega vremena).O kriteriju za upotrebu futura I ih futura II ovdje neće biti riječi -  nas i opet zanima opis tvorbe, i to ponajprije futura I.Nenaglašeni, enklitički obhci pomoćnoga glagola htjeti: ću, ćeš, će; ćemo, ćete, će u hrvatskom književnom jeziku postoje isključivo u sastavu futura I (i obavezan su elemenat toga vremena). Budući da se futur I sastoji od njih i infinitiva, znači da su oni u njemu nosioci gramatičkih značenja hca i broja. Dakle, funkcioniraju kao morfemi.Kao enkhtike (poput se), ne samo da uopće ne moraju biti uvijek iza infinitiva (Doći ću, Ja ću doći/Nazvat ću, Ja ću nazvati) nego moguM. Popović  / R. Trostinska 306 Croatica 37/38/39/1992/1993.od njega (uvijek ispred) biti odvojeni cijelim rečenicama (Oni će, ako nas poslušaju, na vrijeme obaviti posao, Oni će, ako nas poslušaju, što bi svakako morali, na vrijeme obaviti posao).PrimjedbaOvakvo ponašanje enklitičkih elemenata futura I i jest razlog što se oni -  prema pravopisima koji vrijede za područje upravo hrvatskoga književnog jezika -  pišu uvijek odvojeno od infinitiva. Prema pravopisima koji vrijede za područje srpskoga književnog jezika (hrvatsko-srpskog dijasistema), kada su iza infinitiva koji za­vršava na -ti, enklitički se elementi futura pišu zajedno s infinitivom. Takav način pisanja odgovara činjenici da oni tada čine završetak fonetske riječi, i tu se doista radi о  prostom glagolskom obliku, ali isključivo na sintagmatskoj, a ne i na paradigmatskoj osi -  u govoru, okazionalno, a ne i u jeziku, zbog čega M. Stevanović nije u pravu kada, govoreći о  tvorbi futura I, govori о  složenom i prostom obliku kao о  pojavi na planu jezika. (Analogno bi se i enklitičko se iza glavnoga dijela glagola moralo pisati zajedno s njim, ali se, što je i u redu, i po spomenutim pravopisima piše -  zbog iste okazional- nosti -  odvojeno (čime je pak ostvarena pravopisna nedosljednost).Kao što je već spomenuto, i gramatika ukrajinskoga jezika označena brojem 4 (na str. 167.) upada u istu zabludu: »Buduće sintetičko vrijeme specifična je pojava ukrajinskoga jezika. Kao i srpskohrvatsko buduće sintetičko vrijeme, nastalo je spajanjem infinitiva glagola nesvršenoga vi­da i ličnih oblika pomoćnoga glagola (u srpskohrvatskom je to bio po­moćni glagol hotjeti, a u ukrajinskom я т и  ...« U ukrajinskom jeziku od glagola nesvršenoga vida može se na dva načina načiniti buduće vrijeme, od kojih se jedan doista može nazvati sintetičkim (п и с а т и м у , nu -  с а т и м е ш ,  п и с а т и м е ;  п и с а т и м е м о ,  п и с а т и м е т е ,  п и ­с а т и м у  т ь ) .  Ovdje je stalna sraslost oblika pomoćnog glagola s infi­nitivom u krajnjem (enklitičkom) položaju. (Analognu pojavu predstavlja tvorba perfekta u poljskom jeziku.) Premda nije riječ о  paradigmi po­moćnog glagola, analognu sraslost predstavlja i - с я  /-с ь  u oblicima pov­ratnih glagola.Pa što su, na kraju, ću, ćeš, će; ćemo, ćete, će?To su obavezni elementi futura I. Nose gramatička značenja lica i broja, dakle funkcioniraju kao morfemi. Enklitike su, ali ne vezane za položaj iza infinitiva. Po svemu: analogni su morfemu-satelitu se. Ali -  čine paradigmu, tj. nisu jednomorfni i zato nisu morfemi. To su morfe- moidi-sateliti.Futur I, dakle, dvoelementno je nesloženo vrijeme. Sastoji se od jednog nepromjenljivog, semantičkog dijela i jednog promjenljivog, en- klitičkog gramatičkog dijela.M. Popović  / R. T rostinska 307 Croatica 37/38/39/1992/1993.Primjedbe1. Svi su morfemoidi-sateliti u sastavu futura I tromorfemni (korijenski je morfem Ići-, u 1. licu jedn. je nulti sufiks, a u 3. licu jedn. i nuiož. je nulti nastavak. (Do ovoga se dolazi analogijom prema nastavačkim morfemima u prezentu hrvatskoga književnog jezika: -/m/, - /š/, - 0  ; -/mo/, -/te/, -/ju/ / -/u/ / -/e/.)2. To što je morfem-satelit se nepromjenljivi obavezni eleme- nat svih oblika/riječ-oblika glagolske paradigme, a što su morfemo­idi-sateliti promjenljivi obavezni elementi uz nepromjenljivi dio sa­mo glagolske potparadigme futura I -  ne čini među njima relevan­tnu razliku.3. Svaka upotreba punih, nenaglašenih oblika: hoću, hoćeš, hoće; hoćemo, hoćete, hoće (kao u upitu, npr: Hoćeš li doći?) nosi u sebi modalnost.I u ukrajinskom (drugi način) i u ruskom jeziku (jedini način) od nesvršenih glagola tvori se buduće vrijeme od infinitiva (nepromjenljivog semantičkog dijela) i prostog futura (pomoćnog) glagola 6 ym u; 6 birrib (promjenljivog gramatičkog dijela, koji izražava gramatičke kategorije li­ca i broja).Primjedbe1. Budući da promjenljivi gramatički dio može u dijalogu i sam stajati kao rečenica-iskaz (npr. u ruskom: Т ы  б у д е ш ь  п и ­с а т ь  з а я в л е н и е ?  Б у д у ) ' ,  budući da izvan futura nesvršenih glagola samostalno postoji futur glagola б у т и ;  б ы т ь ,  koji se na planu izraza potpuno podudara s gramatičkim dijelom futura nesvr­šenih glagola -  ovdje govorimo о  složenom budućem vremenu u ukrajinskom i ruskom jeziku.2. I ovo vrijeme dopušta da mu dijelovi budu razmaknuti ne­kim tekstom (npr. u ruskom: Я ,  к о н е ч н о ,  б у д у  и з о  в с е х  с и л  с т а р а т ь с я ) .Kada je riječ о  futuru II, formulacija je u gramatikama hrvatskoga književnog jezika manje-više ista: to je složeno vrijeme koje se tvori od svršenoga prezenta pomoćnoga glagola biti (budem, budeš, bude; bude­mo, budete, budu) i pridjeva radnog glagola koji se spreže (u Težak-Ba- bić, Gramatika hrvatskoga jezika / priručnik za osnovno jezično obrazova­nje, Zagreb 1992.) kaže se »od... dvovidnog prezenta pomoćnoga glagola biti«).PrimjedbaGramatika navedena pod brojem 2, govoreći o tvorbi futura II, ne upotrebljava termin pomoćni glagol, a gramatika navedenaM. Popović  / R. Trostinska 308 Croatica 37/38/39/1992/1993.pod brojem 3 ne upotrebljava taj termin ni u opisu tvorbe futuraI .Futur II, dakle, tvori se od nepromjenljivog semantičkog dijela (gla­golski pridjev radni ima kategorije roda i broja, ali ne kategoriju padeža) i promjenljivog gramatičkog dijela (s vlastitim naglaskom, koji izražava kategorije lica i broja). Analogno stanju u ukrajinskom i ruskom jeziku, u kojima oblici prostoga futura pomoćnog glagola б у т и ;  б ы т ь  fun­kcioniraju i samostalno, i oblici svršenoga prezenta glagola biti mogu istupati i samostalno (Bit će kako bude, Ako budemo živi i zdravi, još ćemo se viđati), pa stoga futur II u hrvatskom književnom jeziku i mi tretiramo kao složeno vrijeme.Primjedbe1. Oblike bude i budemo u navedenim primjerima shvaćamo kao eliptične u odnosu prema lako pretpostavljivim punim oblici­ma: bude (bilo), budemo (bili). Neki ih shvaćaju kao oblike svrše­noga prezenta.2. Glagol biti je dvovidan, a i njegov »svršeni prezent« je -  i mi tako mislimo -  dvovidan (Ako se budem trsio, nagradit će me, Ako se budete zaustavili, napast će vas).3. I ovo vrijeme dopušta umetanje teksta (Jedino ako se budete iz petnih žila trudili, možda ćete moći nadoknaditi propušteno).Osim navedenih u tekstu, za ovu je temu dovoljno navesti samo još neke gramatike:1. Ivan Brabec -  Mate Hraste-Sreten Živković, Gramatika hrvatskoga ili srpsko­ga jezika, Zagreb, 1954., II (prerađeno i nadopunjeno) izd.2. Eugenija Barić i dr, Priručna gramatika hrvatskoga književnog jezika, Zagreb,1979.3. Stjepan Babić i dr, Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga književnogjezika (nacrt za gramatiku) Zagreb, 1991.4. У к р а и н с к а я  г р а м м а т и к а ,  А Н  У С С Р ,  И н с т и т у т  я з ы к о в е д е н и я  и м .  А .А .  П о т е б н и ,  К и е в  1988.5. Р у с с к а я  г р а м м а т и к а ,  И ,  А Н  С С С Р ,  И н с т и т у т  р у с с к о г о  я з ы к а ,М о с к в а  1982.Upućujemo još na:Ljudevit Jonke, Hrvatski književni jezuik 19. i 20. stoljeća, Zagreb, 1971. i о  tome Je li oblik futura I. složenica str. 271-277.М .  Р о р о у 1<5 / И .  Т к о э т т а э к А 309 С г о а б с а  37/38/39/1992/1993.РЕЗЮМЕХОРВАТСКО-УКРАИНСКО-РУССКИЕ ПАРАЛЛЕЛЬI(о морфеме-спутнике и морфемоиде-спутнике)В статье рассматривался вопрос постфикса-спутника и морфема-спут­ника контрастивно на примерах из хорватского, украинского и русского языков. Это значит что в статье даётся морфемная интерпретация созданий будущего времени, созданий императива, (морфологического) выражения возвратности и, наконец, некоторых явлений связанных с местоимениями.

ХОРВАТСКО-УКРАИНСКО-РУССКИЕ ПАРАЛЛЕЛЬI (о морфеме-спутнике и морфемоиде-спутнике)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

HRČAK - Portal of Croatian Scientific and Professional Journals