Grubišić-Čabo, Marita

Croatian

HRČAK - Portal of Croatian Scientific and Professional Journals

ISSN 0350-154X, eISSN 1846-7954, UDK 316PRIKAZI | REVIEWS, 52 (2022), 1: 141–144141Željka Tonković, Krešimir Krolo, Sven MarcelićKlasika, punk, cajke – kulturni kapital i vrijednosti mladih u gradovima na jadranskoj obaliZadar, Zagreb: Sveučilište u Zadru, Hrvatska sveučilišna naklada, 2020., 319 str.Knjiga Klasika, punk, cajke – kulturni kapital i vrijednosti mladih u gradovima na jadranskoj obali autora Tonković, Krolo i Marcelić teme-lji se na anketnom istraživanju provedenom na kvotnom uzorku od 2 600 maturanata/ica u Puli, Rijeci, Zadru, Šibeniku, Splitu i Du-brovniku 2015. i 2016. godine. Istraživanje povezuje kulturne prakse i stavove mladih s njihovim vrijednosnim orijentacijama. Knjiga se sastoji od ukupno jedanaest poglavlja. U poglavlju u kojem se razmatraju teorijska polazišta istraživanja prikazanog u knjizi, autori navode interpretacije različitih autora o odnosu između kulturne potrošnje i ukusa te klase. Raspravljaju nezaobilazan doprinos francuskoga sociologa Pierrea Bourdieua tom znanstvenom fokusu, zatim teorije o postmoderni i kasnoj moderni kao izvoru individualizacije, kao i teorije omni-vorstva i univorstva. U odnosu na teorije in-dividualizacije i omnivorstva, temeljna teza homologije glasi kako između klasnog polo-žaja i kulturnog ukusa postoji izomorfni od-nos: kulturni ukusi i prakse izviru iz klasnog položaja i oblikuju ga. Bourdieu kulturni ka-pital dijeli na utjelovljeni (dispozicije prema kulturi), objektivirani (posjedovanje kulturnih artefakata) i institucionalizirani (obrazovanje i titule). Autori smještaju raspravu o kulturnoj potrošnji i ukusima u šire okvire promišljanja o potrošačkom društvu, slabljenju tradicio-nalizacije, postmoderni kao kulturnoj logici kasnog kapitalizma i protumodernosti. Teorijsko poglavlje slijedi razmatranje odnosa između lokalnih kulturnih konteksta i kulturnog kapitala. Prikazuju se indikatori kulturne infrastrukture te odabrani socio-demografski i socioekonomski pokazatelji razvijenosti gradova u Hrvatskoj u kojima je provedeno istraživanje.Slijedi četvrto poglavlje u kojem se raz-matra odnos između socioekonomskog statusa i kulturnog kapitala roditelja ispita-nika/ca, uz teorijsku pretpostavku o inter-generacijskom prijenosu kulturnog kapitala. Podatci ukazuju na dva tipa kulturnih potro-šača u uzorku roditelja: jedan čine roditelji koji imaju završeno tercijarno obrazovanje, preferiraju visoku kulturu i stranu glazbu te drugi koji čine roditelji završenoga srednjo-školskog obrazovanja koji su skloni domaćoj glazbi i tradicionalno-popularnim sadržaji-ma. Rezultati pokazuju kako su sva tri oblika kulturnog kapitala povezani s klasnim polo-žajem roditelja. Sklonost elitnoj kulturi tako se povezuje s višim klasnim položajem, dok se sklonost tradicionalno-popularnoj kul-turi povezuje s pripadnosti radničkoj klasi, kad je riječ o glazbi. Roditelji koji pripadaju radničkoj klasi najmanje posjećuju kulturne sadržaje. Institucionalizirani kulturni kapital učenika povezan je s klasnim položajem ro-ditelja – učenici/ce koji pohađaju gimnaziju najčešće dolaze iz obitelji u kojima su rodite-lji visokoobrazovani i zaposleni u klasi viših i nižih profesionalaca. U sljedećem poglavlju autori su institu-cionalizirani kulturni kapital učenika opera-cionalizirali s tipom njihova srednjoškolskog programa te formalnim i neformalnim obra-zovanjem u kulturi. Postoje razlike u poha-đanju programa obrazovanja u kulturi s obzi-rom na vrstu srednjoškolskog programa (gi-mnazija ili strukovni programi) – pokazalo se kako polaznici/ce strukovnih programa u ve-ćoj mjeri pohađaju programe obrazovanja u kulturi. Spol se pokazao značajnim faktorom 142Revija za sociologiju | Croatian Sociological Review 52 (2022), 1: 141–144utjecaja na obrazovanje u kulturi pa je udio sudjelovanja veći među učenicama. Razlike u pohađanju programa obrazovanja s obzi-rom na grad pokazale su se kao očekivane, a povezane su s veličinom grada,  razvije-nosti kulturne scene, kao i dostupnosti kul-turnih (te obrazovnih) resursa. Prosječna vrijednost indeksa obrazovanja u kulturi naj-veća je među učenicima u Splitu, potom u Puli, dok je najmanja u Zadru. Zanimljivo je da istraživanje pokazuje veći utjecaj majki u prijenosu kulturnog kapitala. Utjelovljen kul-turni kapital roditelja značajno je povezan s indeksom obrazovanja u kulturi. U šestom poglavlju autori su analizirali posjećivanje kulturnih i zabavnih sadržaja. Pokazalo se da mali broj učenika/ca poka-zuje interes za visoku kulturu, a preferira-ju odlaske u kino, na sportska događanja, koncerte domaće glazbe i u gradsku knjiž-nicu. Obrasci kulturne potrošnje mladih predstavljeni u ovom poglavlju su roker-sko-alternativni, elektroničko-eklektični, elit-ni i tradicionalno-popularni, a slični obrasci ustanovili su se u prethodnim istraživanjima (Tonković, Krolo i Marcelić 2014; Krolo, Mar-celić i Tonković, 2016). Utvrđene su razlike u posjećivanja kulturnih sadržaja između srednjoškolaca prema spolu, tipu obrazova-nja i mjestu stanovanja, pri čemu se razlika među gradovima pokazala kao najveća kad je korištena bivarijantna analiza. Učenici u Puli tako pokazuju najveću zainteresiranost za sudjelovanje u elektroničko-eklektičnoj i visokoj kulturi, oni u Šibeniku za rokersko-al-ternativni sadržaj, dok oni u Rijeci preferi-raju posjećivanje tradicionalno-popularne kulture. Učenici u Dubrovniku pokazuju niže vrijednosti za većinu sadržaja. Međutim, ko-rištenje hijerarhijske regresijske analize po-kazalo je najveći utjecaj sociodemografskih i socioekonomskih varijabli kad se radilo o odnosu učenika/ca prema visokoj kultu-ri. Tako se pokazalo da djevojke značajno češće posjećuju sadržaje visoke kulture, što vrijedi i za učenike/ce koji su odrasli u urbanim sredinama i ispitanike/ce iz Pule i Rijeke u usporedbi s drugim gradovima. Prihodi roditelja nisu se pokazali značajnim prediktorom za potrošnju visoke kulture, dok tip škole jest, kao i utjelovljeni i objektivirani kulturni kapital roditelja. Blok indikatora rodi-teljskoga kulturnog kapitala najviše pridono-si objašnjenju potrošnje tradicionalno-popu-larne kulture.   U sedmom se poglavlju autori bave glaz-benim ukusom ispitanika/ca kao indikatorom utjelovljenoga kulturnog kapitala. Primijeće-no je kako veću popularnost imaju žanrovi elektroničke popularne glazbe, domaće i regionalno-alternativne glazbe te domaće pop rock i strane pop-glazbe. Naglašene su tendencije grupiranja glazbenih preferenci-ja; faktorskom analizom glazbenog ukusa srednjoškolaca dobivena su četiri faktora: elitno-rokerski, popularno-elektronički, na-rodno-zabavni i domaće-konvencionalni. Prema spomenutim faktorima napravljeni su indeksi ukusa za daljnju analizu. Poka-zalo se kako djevojke više slušaju popular-no-elektroničku glazbu, narodno-zabavnu i domaće-konvencionalnu. Glazbeni ukus srednjoškolaca upućuje na utjecaj utjelov-ljenoga roditeljskog kulturnog kapitala, kao i na moguću klasnu razliku između ispitanika/ca. U slučaju elitno-rokerskog ukusa priho-di u obitelji, tip obrazovanja i akumulacija kulturnog kapitala u obitelji pokazali su se kao valjani prediktori. Međutim, regresijske analize elitno-rokerskog i narodno-zabav-nog ukusa pokazale su kako je u oba slu-čaja transmisija utjelovljenoga kulturnog kapitala bolji prediktor glazbenog ukusa od zanimanja roditelja. Gimnazijalci u prosjeku više slušaju elitne i suvremene glazbene žanrove, a učenici/ce strukovnih škola pre-feriraju narodno-zabavni i tradicionalno-po-pularni glazbeni sadržaj. Autori naglašava-ju kako se indeksi glazbenog ukusa mogu podijeliti s obzirom na jezik koji prevladava u žanrovima, grupirajući prema tom ključu narodno-zabavni i tradicionalno-popularni 143PRIKAZI | REVIEWSindeks kao povezan s domaćom/regional-nom jezičnom skupinom koji sadrže manju unutargrupnu žanrovsku raznovrsnost, dok se druga dva povezuju sa stranim (većinski engleskim) jezičnim skupinama. Na temelju toga autori zaključuju kako se spomenuta podjela može objasniti i konceptima univor-nost – omnivornost, to jest konceptima mo-dernosti i tradicionalnosti. Preferencije televizijskih sadržaja kao indikatora utjelovljenoga kulturnog kapitala tema je osmog poglavlja. Ispitanici i ispita-nice ovog uzorka najčešće gledaju strane humoristične serije, dnevnik/vijesti, domaće humoristične serije, strane kriminalističke serije i talent-emisije. Spol utječe na pre-ferencije, na način da su sportski sadržaji i filmovi češći izbor muških, a sapunice, re-ality-emisije i emisije za mlade ženskih is-pitanica. I tu postoji podjela na jezik sadr-žaja, koja je u slučaju televizijskih sadržaja povezana s tipom škole. Tip škole utječe na izbor televizijskih sadržaja na način da je te-levizijski sadržaj na stranom jeziku i sadržaj koji autori karakteriziraju kao visoku kulturu više zastupljen kod gimnazijalaca. Faktor-skom analizom autori su grupirali sadržaje na reality-spektakl, strani fikcijski, informa-tivno-edukativni, sportsko-dokumentarni i glazbeni. Dvije dominantne struje ukusa u ovom se slučaju razdvajaju na kozmopo-litske i tradicionalne, što autori povezuju s konceptom omnivora. Ustanovljena je po-vezanost između televizijskih preferencija i kulturnog kapitala roditelja i učenika/ca. U idućem su poglavlju autori prikazali nalaze vezane uz sadržaje koje nude gra-dovi, zadovoljstvo tom ponudom i namjeru odlaska ili ostanka. Zadovoljstvo kulturnom ponudom i zabavnim sadržajima veće je što grad ima razvijeniju kulturnu infrastrukturu i resurse. Nadalje, zadovoljstvo ponudom po-vezano je s potrošnjom tradicionalno-popu-larnih sadržaja, kao što je slučaj i kod glaz-benog i televizijskog ukusa. Kulturni kapital (pogotovo utjelovljeni i institucionalizirani) najviše utječe na kulturne potrebe ispitanika/ca. Autori zaključuju kako najveći dio ispita-nika pokazuje sklonost kulturi kao spektaklu i popularnim, konzumerističkim obrascima potrošnje. Gimnazijalci pokazuju veću omni-vornost od ostalih. Odluku o preseljenju autori uzimaju kao jedan od indikatora (ne)zadovoljstva kulturnim sadržajima u njiho-vim zajednicama (iako ne presudan) pa je zanimljivo da oni koji razmišljaju o trajnom odlasku pokazuju obrazac ukusa koji karak-teriziraju različiti sadržaji uključujući i one izvan mainstream-kulture. Taj su obrazac autori uočili i kod glazbenih i televizijskih preferencija. U desetom poglavlju autori su korište-njem klaster analize identificirali tri tipa vrijednosnih orijentacija mladih: moderni, prijelazni i tradicionalni. Te se orijentacije dovode u odnos s obrascima kulturnih pona-šanja mladih: ispitanici koji iskazuju moder-ne vrijednosti imaju veću sklonost stranim sadržajima i visokoj kulturi, dok su ispitani-ci tradicionalnih vrijednosti skloni domaćim i tradicionalnim sadržajima. U oba slučaja postoji homološki odnos između kultura dvi-ju generacija. Prijelazni tip pokazao se kao sklon lokalnom i tradicionalnom te različitim međunarodnim sadržajima, a sklonost vi-sokoj kulturi kod tih  je ispitanika manja od ispitanika modernih vrijednosti i veća od is-pitanika tradicionalnih vrijednosti.Zaključno, autori oslikavaju kulturne i vri-jednosne dispozicije učenika/ca u gradovi-ma Jadranske Hrvatske i prezentiraju prepo-ruke za javne politike. Ova je knjiga iznimno bogata podatcima i analizama te, po mom mišljenju, daje izvrstan uvid u kulturne prak-se mladih koji su sudjelovali u istraživanju. Bilo bi iznimno korisno provesti ovo istraži-vanje na populaciji mladih u Hrvatskoj, kako iz znanstvene perspektive, tako i s ciljem do-nošenja utemeljenih preporuka za javne po-litike. Naime, smatram pohvalnim to što su autori upravo preporukama odlučili zaključiti knjigu, kako bi ukazali na kulturne potrebe 144Revija za sociologiju | Croatian Sociological Review 52 (2022), 1: 141–144mladih i načine njihova uvažavanja temelje-ne na istraživačkom naporu. Autori donose četrnaest preporuka za javne politike, u ko-jima je naglasak na povećanju dostupnosti kulturnih sadržaja mladima, uz svrhu pove-ćanja kulturne participacije mladih na lokal-noj razini, dok istodobno pokušavaju utjecati na smanjenje nejednakosti u pristupu kultu-ri. Dio mjera odnosi se i na osnaživanje gra-đanskih kompetencija mladih. Marita Grubišić-ČaboREFERENCETonković Ž, Krolo K i Marcelić S (2014): Kulturna potrošnja i glazbene preferencije: razvoj tipologije na primjeru Zadra. Revija za sociologiju, 44 (3): 287-315.Krolo K, Marcelić S i Tonković Ž (2016): Roditeljski kulturni kapital kao odrednica kulturnih preferencija mladih. Društvena istraživanja, 25 (3): 329-351.

Željka Tonković, Krešimir Krolo, Sven Marcelić: Klasika, punk, cajke – kulturni kapital i vrijednosti mladih u gradovima na jadranskoj obali

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

HRČAK - Portal of Croatian Scientific and Professional Journals