Sestre Milosrdnice University hospital and Institute of Clinical Medical Research
Abstract
The aim of the study was to evaluate the results of phacoemulsification in eyes with posterior polar cataract and to assess the risk factors for posterior capsular rupture during phaco surgery. This prospective study included 13 patients (14 eyes) undergoing phacoemulsification surgery with intraocular lens implantation. Intact posterior capsule was present in 10 (71.5%) eyes, posterior capsular rupture in 4 (28.5%) eyes, one of them with vitreal loss and requiring anterior vitrectomy. Of the eyes with intact posterior capsule, 5 (35%) had capsular plaque which was removed by gentle aspiration; in one case posterior capsulorrhexis was performed to remove the plaque; and postoperative capsule was clear in 4 (28.5%) eyes. In 3 eyes with capsular rupture, there was soft nucleus and capsular opacification greater than 3 mm in diameter, and the patients were under 40 years old. One capsular rupture occurred in dense cataract. The incidence of posterior capsular rupture in our study was 28.5%; other authors reported the incidence between 7.1% and 36%. Many different techniques have been described by other surgeons to avoid capsular rupture; however, in our opinion, posterior capsular rupture could not be avoided in some cases. In our study, the risk factors for capsular rupture in posterior polar cataract were soft nucleus with large capsular opacification and younger patient age. Our results of visual acuity after phacoemulsification in posterior polar cataracts are consistent with those reported by other authors: in 9 eyes, visual acuity was 0.8 or more (Snellen chart), and in 5 eyes there was no satisfactory improvement of visual acuity, probably due to amblyopia because the majority of the cataracts were unilateral. Accordingly, phacoemulsification in posterior polar cataracts, when done carefully, leads to good postoperative results and good visual improvement in most cases.Cilj istraživanja je bio evaluirati rezultate fakoemulzifikacije u očima sa stražnjom polarnom kataraktom i procijeniti rizične čimbenike za puknuće stražnje kapsule tijekom fakoemulzifikacijskog zahvata. Ovo prospektivno istraživanje uključivalo je 13 pacijenata (14 očiju) koji su podvrgnuti fakoemulzifikacijskom zahvatu s ugradnjom intraokularne leće. Kod 10 očiju (71,5%) imali smo intaktnu stražnju kapsulu, kod 4 oka (28,5%) razvilo se puknuće stražnje kapsule, od kojih smo u jednom slučaju imali gubitak staklovine, stoga je bilo potrebno uraditi prednju vitrektomiju. Kod pacijenata kod kojih je ostala intaktna stražnja kapsula, 5 pacijenata (35%) su imali kapsularni plak koji je odstranjen laganom aspiracijom, kod jednog pacijenta smo napravili stražnju kapsuloreksu da bismo odstranili plak, a kod 4 pacijenta (28,5%) postoperativna kapsula je bila čista. Kod 3 oka koja su imala meki nukleus došlo je do puknuća stražnje kapsule leće, te je kod tih očiju zamućenje stražnje kapsule bilo veće od 3 mm u promjeru. Pacijenti su bili mlađi od 40 godina. U jednom slučaju smo imali puknuće stražnje kapsule, koje se dogodilo kod tvrde katarakte. Incidencija puknuća stražnje kapsule u našem istraživanju je bila 28,5%, dok drugi autori govore o incidenciji između 7,1% i 36%. Drugi autori su opisali mnogo različitih tehnika za sprječavanje puknuća stražnje kapsule, međutim, prema našem istraživanju i kliničkom iskustvu, puknuće stražnje kapsule se u nekim slučajevima ne može izbjeći. U našem istraživanju čimbenici rizika za puknuće stražnje kapsule kod stražnje polarne katarakte bili su meki nukleus s velikim kapsularnim zamućenjem i mlađi pacijenti. Naši rezultati vidne oštrine nakon fakoemulzifikacije kod stražnjih polarnih katarakti su slični onima drugih autora: kod 9 očiju vidna oštrina je bila 0,8 i više (Snelleova tablica), kod 5 očiju vidna oštrina se nije popravila na zadovoljavajući način, najvjerojatnije zbog postojeće ambliopije, jer je većina naših katarakti bila unilateralna. U zaključku možemo reći da fakoemulzifikacija kod stražnjih polarnih katarakti ima dobre postoperativne rezultate i vodi do poboljšanja vidne oštrine u većini slučajeva
