Do nedavno je u političkoj teoriji i javnom mnijenju postojalo gotovo općeprihvaćeno gledište, da se liberalizam u načelu protivi kolektivnoj pravnoj zaštiti manjina. Nakon Drugog svjetskog rata liberalna je teorija pretpostavljala da se sva pitanja demokratske konstitucije društva i društvene pravde mogu riješiti razvitkom univerzalnih građanskih i ljudskih prava. Osim toga, smatralo se da već postoji povijesni uzor po kome se život kulturno različitih grupa štiti posredno osiguranjem jednakosti njihovih članova pred zakonom. Riječ je o modelu vjerske tolerancije, odnosno političkim razdvajanjem crkve od države. S toga stajališta, etnička pripadnost, poput vjerske, nešto je što ljudi trebaju biti slobodni iskazati u svojem privatnom životu, ali to nije stvar državne brige. Etnički neutralna država ne može priznati posebna kolektivna prava manjinama. U novije vrijeme, međutim, javljaju se (liberalni) teoretičari koji uvjerljivo dokazuju da je ideja o etnokulturnoj neutralnosti naprosto mit. Oni tvrde da su ljudi ukopani u svoju kulturu, i da je stoga poštivanje nečije (nacionalne) kulture važno za njegov ili njezin osjećaj digniteta i samopoštivanja. Pomak u liberalnoj teoriji socijalne pravde, te slom socijalizma u Istočnoj Europi, uz zastrašujuće etničke sukobe, naveli su utjecajne zapadne organizacije (NATO, OSCE, EU i Vijeće Europe) da počnu uvjetovati pridruživanje novih istočnoeurospkih demokracija zaštitom manjina u njima. Od početka 1990-ih nastaje međunarodno (europsko) manjinsko pravo. Analiza pokazuje da Hrvatska u formalno-pravnoj zaštiti svojih manjina, više nego zadovoljava sve standarde utvrđene međunarodnim pravnim instrumentima. Ona je, štoviše, status manjina priznala i nacionalnim grupama, koje su više puki statistički zbir pojedinaca, nego kolektivi motivirani brigom zajedničkog očuvanja onoga što konstituira njihov javni identitet. Iza legalnog statusa manjine ne stoji, međutim, nikakva osmišljena koncepcija multietničke i socijalne pravde. No, za to se ne može kriviti samo dominantna većina, nego dijelom i same manjine, koje također nisu usvojile manjinsku političku kulturuUntil recently political theory and public opinion have been sharing almost universally accepted standpoint that liberalism is in principle opposed to collective minority rights. After WW2 liberal theory assumed that all questions of a democratic social order and social justice can be solved with the development of universal civic and human rights. Besides, liberals believed that the old model of religious tolerance and the separation of state and church had provided the guidelines for problem of ethnicity. On this view, ethnic identity, like religion, is something which people should be free to express in their private life, but which is not the concern of state. “Ethnic neutral” state precludes any legal or governmental recognition of ethnic groups. In more recent time, however, have appeared (liberal) political theorists who argue convincingly that the idea on “ethnically blind” state is a myth both historically and conceptually. People are, namely, embedded in their culture, and therefore the respect for someone\u27s (ethnic) culture is substantial for his or her self-esteem and dignity. This shift in liberal theory of social (ethnic) justice, and the collapse of socialism in Eastern Europe with outburst of frightening ethnic conflicts, have led powerful Western organizations (NATO, EU, Council of Europe, OSCE) to begin insisting on protection of minorities in the new EE democracies, as the condition for their integration. International (European) minority law began to emerge at the beginning of 1990-ies. The analysis has shown that from formal-legal point of view Croatia more than satisfy international standards of minority protection provided by international instruments. Indeed, it recognized the minority status even to some national groups, which are rather accidental statistical aggregate of individuals than real collectives motivated “to preserve together” their “common identity”. No elaborate concept of (multi)ethnic justice underlies the legal status of minorities. However, for their vague social position minorities themselves (in Croatia and probably in other EE countries) can, at least partly, be blamed since they too have not (yet) developed minority-based political culture
