The purpose of cytostatic agents is to act exclusively upon tumor cells, and to inhibit growth or induce tumor cell death by impairing their cell cycle progression. However, the majority of these agents are not specific in their action, and subsequently produce toxic effects on healthy tissues causing significant adverse events in both patients and health professionals exposed to these drugs. Various cytogenetic and molecular biology assays play an important role in the assessment of genotoxic effects related to antineoplastic drugs. Within a short period after exposure to a potentially genotoxic agent, these assays are able to assess the level of cellular DNA damage and/or to monitor the dynamics of DNA repair. Sensitive techniques, such as alkaline comet assay, are of special importance in the detection of primary DNA damage occurring in individual cells regardless of the cell cycle phase. The aim of the study was to assess and compare DNA damage that irinotecan and cisplatin induce in peripheral leukocytes, and normal kidney, liver and brain cells of Swiss albino mice. The results show that both cytostatics produce statistically significant DNA damage in normal cells compared to the control group. Compared to irinotecan, cisplatin has a significantly more potent genotoxic effect on these cells, which may be attributed to various mechanisms of action of the studied drugs.Po svojoj namjeni citostatici bi trebali djelovati isključivo na tumorske stanice, te narušavanjem njihovog staničnog ciklusa spriječiti rast ili izazvati smrt tih stanica. Međutim, većina ovih lijekova je u svom djelovanju nespecifična, zbog čega se toksične posljedice odražavaju i na stanicama zdravih tkiva, a rezultat toga su značajne nuspojave u bolesnika i osoba koje su profesionalno izložene tim lijekovima. U procjeni genotoksičnih učinaka antineoplastičnih lijekova značajnu ulogu imaju različiti citogenetični i molekularno-biološki testovi. Pomoću njih u kratkom vremenskom razdoblju nakon izlaganja nekom potencijalno genotoksičnom agensu, možemo procijeniti razinu oštećenja stanične DNA i/ili pratiti dinamiku njenog popravka. Posebnu važnost imaju tehnike poput alkalnog komet testa koje omogućavaju osjetljivo otkrivanje primarnih oštećenja DNA u pojedinačnim stanicama, neovisno o fazi staničnog ciklusa. Cilj našeg istraživanja je bio ustanoviti i usporediti oštećenja DNA koja izazivaju irinotekan i cisplatina na leukocitima periferne krvi, na zdravim stanicama bubrega, jetre i mozga Swiss albino miševa. Sukladno rezultatima istraživanja oba citostatika dovode do statistički značajnih oštećenja DNA spomenutih zdravih stanica u odnosu na kontrolnu skupinu. Međusobno uspoređujući irinotekan i cisplatinu možemo zamijetiti da cisplatina ima statistički značajno jači genotoksični učinak od irinotekana na spomenute stanice, što pripisujemo različitim mehanizmima djelovanja promatranih citostatika
