Markuš, Petar

Croatian

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Ishay Landa, Šegrtov čarobnjak: Liberalna tradicija i fašizam419Petar Markuš diplomski studij povijesti, istraživački smjer: Moderna i suvremena povijest  (19. i 20. stoljeće)Filozofski fakultet Sveučilišta u ZagrebuIshay Landa, Šegrtov čarobnjak: Liberalna tradicija i fašizam, prev. Damjan Lalović (Zagreb: Disput, 2018), 331 str.Ishay Landa izvanredni je profesor moderne povijesti na Otvorenome sveu-čilištu u Ra’anani, a njegovo je glavno područje istraživanja politička teorija. Knjiga Šegrtov čarobnjak: Liberalna tradicija i fašizam u originalu je objavljena na engleskome jeziku 2010. godine u Nizozemskoj. Hrvatsko izdanje objavlje-no je u ožujku 2018. godine. Unatoč relativno kasno objavljenome hrvatskom izdanju, prof. Landa nije nepoznat gost u Hrvatskoj. Naime, Centar za radnič-ke studije u Zagrebu u sklopu projekta proučavanja kapitalističke države or-ganizirao je predavanje prof. Lande o temi „Liberalizam, fašizam i zagonetka masovnog društva“, koje se održalo na Filozofskome fakultetu 20. rujna 2014. godine. Landa je 15. svibnja 2019. održao predavanje u Kinu Europa o načini-ma kako fašistički mislioci konstruiraju neprijatelja.Šegrtov čarobnjak organiziran je u šest poglavlja kojima prethodi auto-rov predgovor hrvatskome izdanju naziva Vraćanje sjaja demokraciji. Landa u predgovoru s bojaznošću zaključuje kako se u osam godina (od objave izvor-nika) ultradesničarski ekstremizam razmahao s obiju strana Atlantika (str. 13). Epilog je zasebno poglavlje u kojemu autor sumira ključne misli koje su iznesene u knjizi i daje svoje uvide u povezanost nacionalizma u Njemačkoj u međuratnome razdoblju i zemljama Zapadne Europe (naglasak je stavljen na Veliku Britaniju).Autor se pri analizi koristi djelima sociologa, povjesničara, filozofa i političara iz 19. i 20. stoljeća. Dvije glavne teze koje se u djelu obrađuju nastoje se potkrijepiti mnoštvom citata. Prva teza tvrdi kako je međuratni fašizam bio nasilna reakcija protiv masa čija je društvena moć rasla od Francuske revoluci-je, tijekom 19. i početkom 20. stoljeća (str. 14). Druga je teza ta kako je fašizam na pozornicu stupio ne kao neprijatelj liberalizma, već kako bi pomogao libe-ralnome poretku i spasio ga od radničkih klasa, koje su tražile sve više udjela u vlasti (str. 14). U Uvodu se pokušava naglasiti važnost značenja pojmova koji se sva-kodnevno upotrebljavaju u političkim i znanstvenim krugovima (npr. što zna-či biti liberal ili antiliberal) te dati kratak pregled promjena percepcija fašizma. Važna promjena u sagledavanju fašizma jest zahtjev da se fašizam mora shva-ćati kao ozbiljna politička ideologija (pristup Zeeva Sternhela iz 80-ih godina pro tempore 15 book.indb   419 21.4.2022.   15:11:24Pro Tempore 15                                        Prikazi42020. stoljeća), kao i odbacivanje materijalističkoga tumačenja razvoja fašizma (odnosno odbacivanje klasne srži) i usmjeravanje na njegovu ideologiju. Novi teoretičari, preuzevši viđenja starijih generacija povjesničara i teoretičara o naglašavanju ideologije, zastupaju važnost socijalističkih ideja u oblikovanju fašističke ideologije i smatraju kako fašizam treba promatrati kao „treći put“ između kapitalizma i komunizma. Kao posljedica tih promjena fašizam se sve više identificira sa socijalizmom, stavlja se na lijevi spektar političkih ideolo-gija, interpretira kao reakcija na liberalno-demokratsku politiku 19. stoljeća te klasificira kao neprijatelj liberalizma. Autor odbacuje ovakve teze i nastoji, kao što je navedeno u uvodu, pokazati bliskost fašizma i liberalizma koju nove interpretacije nastoje zamagliti. Prvo poglavlje, Liberalni raskol: razdvajanje ekonomskoga od političko-ga, utvrđuje kako je preduvjet za nastanak fašizma bio raskol između ekonom-ske i političke dimenzije liberalnoga poretka. Liberalizam je poslužio novona-staloj buržoaziji pri svrgavanju europskoga plemstva i preuzimanju vlasti. No, kada su se niže klase počele koristiti tom doktrinom pri ostvarivanju svojih prava, buržoazija se osjetila ugroženom. Točnije rečeno, buržoazija je nastoja-la očuvati svoje ekonomske interese, koji su postali ugroženi političkim zahtje-vima masa za pravednijim političkim sustavom i ekonomskom raspodjelom dobara i vlasništva. Ovo je jedan od dobrih primjera upotrebe analitičke me-tode. Landa često uspoređuje navode autora s povijesnom realnošću, odnosno proučava podudaraju li se sadržaj i misli koje autori navode u svojim djelima s postupcima koje su provodili u stvarnosti. Tim postupkom otkrivaju se mno-ge kontradiktornosti. Demokracija je jedan od čestih pojmova kojima su se liberalni autori koristili u svojim djelima. Landa pokazuje kako se pojam de-mokracije često nije odnosio na cjelokupno društvo, već na elitu koja je držala političku i ekonomsku moć. Engleski mislilac John Locke zagovarao je poto-nji, ograničeni tip demokracije. Da sumiramo: ekonomski je liberalizam kon-zervativniji i nastoji očuvati buržoaski poredak (demokracija elite), a politički je liberalizam orijentiran prema masama sa zahtjevom njihova uključivanja u politički i ekonomski život (demokracija masa/proletarijata).U drugome poglavlju, Liberalna ekonomija, fašistička politika: „divan brak“, analiziraju se mišljenja Oswalda Spenglera, Adolfa Hitlera i Jacoba Salwyna Schapira. Oswald Spengler važan je zbog pripremanja ideološkoga terena za dolazak nacista na vlast u Njemačkoj, ali i zbog toga što pokazuje kako je nacionalistička ideologija bila u skladu sa zahtjevima ekonomskoga liberalizma (kapitalizma), a ne socijalizma. Tako Spengler interveniranje dr-žave u ekonomiju smatra brutalnim činom, štrajk radnika nesocijalističkom značajkom marksizma te se zgraža nad skraćivanjem radnoga dana (str. 69). Problem je u Spenglerovu tumačenju taj što svoju verziju nacionalizma nazi-va „pruski socijalizam“, što je nekim povjesničarima bio znak da je nacizam srodan socijalizmu, ako ne i istovjetan. Landa upozorava na to da se stvari ne smiju gledati površno, već da treba ući u njihovu srž i ispitati to što se ustvari misli pod pojmovima koje nacionalisti upotrebljavaju. Autor uočava kako su se nacionalisti (fašisti i nacisti) dodvoravali radničkoj klasi, ali kako oni ni u kojem slučaju nisu htjeli rušiti kapitalistički sistem. Dapače, oni su ga smatrali jedinim ispravnim rješenjem, dokazom čovjekove borbe za opsta-pro tempore 15 book.indb   420 21.4.2022.   15:11:24Ishay Landa, Šegrtov čarobnjak: Liberalna tradicija i fašizam421nak, odnosno borbe naroda protiv naroda u kojemu nadmoćniji pobjeđuje. Kako bi opisao Hitlerov stav o kapitalizmu, Landa se koristi govorima koje je dotični održao pred industrijalcima, a u kojima se zalaže za više ekonomske slobode kapitalista i ograničavanje političkoga uplitanja države u ekonomske procese. Tim je postupcima želio podvrgnuti politiku ekonomiji (str. 84). J. S. Schapiro u svojoj studiji Liberalizam i izazovi fašizma, izdanoj nakon Drugoga svjetskog rata (1949. godine), nastoji dokazati kako je liberalizam oduvijek bio demokratski, no pritom zanemaruje ekonomsko-politički raskol koji Landa ističe kao ključan element u razumijevanju razvoja fašizma. Schapiro nastoji pokazati kako budućnost leži u državnome socijalizmu, koji će moći pomiriti klasne sukobe, to jest kako treba stvoriti državu blagostanja.Treće poglavlje, Antiliberalni liberali – I. (Moeller van den Bruck, Pro-udhon, Carlyle), bavi se trojicom navedenih mislilaca: Bruckom, kao nacio-nalistom koji je, kao i Spengler, utjecao na razvoj nacističke ideologije, te P. J. Proudhonom i Thomasom Carlyleom, kojima su poslijeratni povjesničari poslužili pri dokazivanju drukčijega rodoslovlja fašizma u odnosu na kapi-talizam i liberalizam. Carlyle je ismijavao laissez faire i klasičnu ekonomiju, a Proudhon se smatra anarhistom i socijalistom. Poenta je u tome, kako po-kazuje Landa, što nijedan od njih nije nastojao nadići kapitalizam kao način proizvodnje, nego su ga htjeli pročistiti i odstraniti njegove političke, kulturne i socio-ekonomske atribute koje su smatrali nezdravima (str. 134). Proudhon je nastojao prilagoditi kapitalizam srednjoj klasi, a Carlyle spojiti buržoaziju i aristokraciju u elitu budućnosti koja će biti pripremljena za borbu protiv so-cijalizma i demokracije (str. 135).  Četvrto poglavlje, Antiliberalni liberali – II. (Schmitt, Sorel), nastavlja s analizom misli Carla Schmitta i Georgesa Sorela. Schmitt ističe nemoć političkoga liberalizma da iziđe na kraj s masovnom de-mokracijom, zbog čega izlaz pronalazi u diktaturi. Međutim, Schmitt ne može naći pravno odobrenje uspostave diktature jer bi to bilo u suprotnosti s liberal-nom ideologijom na koju su se vladajuće klase pozivale. Te su probleme prvi prikazali Engels i Gumplowicz, tumačeći to kao dvojbu vladajućih klasa, koje su sputane vlastitim zakonima, iz čega se nastoje izvući kršenjem legalnosti vlastitoga sustava i ustava te uspostavom diktature (str. 157). Landa u posljednjim dvama poglavljima analizira dva mita liberalizma. Poglavlja su nazvana Liberalizam i fašizam između mitova i stvarnosti – I i II. Prvi mit, fašizam kao tiranija većine, nastoji pokazati kako mase nisu u stanju ovladati demokracijom jer mogu lako biti zavedene te se demokracija pretvara u demagogiju, a može dovesti čak i do uspostave diktature. Alexis de Tocque-ville glavni je autor kojega Landa analizira u petome poglavlju, ukazujući na kontradiktornost njegovih stavova. Boreći se protiv diktature većine, Tocque-ville je svojim političkim postupcima doveo do uspostave diktature vladajućih klasa i dolaska Luja Napoleona Bonapartea na vlast. Učinio je to s bojažnju prema revolucionarnoj većini, koja bi mogla dovesti u pitanje vlasništvo vla-dajućih klasa, zbog čega je nastojao neutralizirati takva kretanja. Njegovim stavovima bili su bliski ljudi iz viših i srednjih klasa, kao i seljaci. Upravo će ti isti viši društveni slojevi kasnije poduprijeti Hitlera u Njemačkoj (koji je osvojio 37,4% glasova, što nije ni približno većini, str. 209). Proučavaju se i mišljenja Malthusa, Misesa i Crocea. Drugi liberalni mit čine kolektivistički pro tempore 15 book.indb   421 21.4.2022.   15:11:24Pro Tempore 15                                        Prikazi422liberalizam i individualistički fašizam. Liberalizam se obično prikazuje kao zaštitnik pojedinca te se bavi brigom za zadovoljenje njegovih individualnih želja i ispunjenje blagostanja. Taj individualizam napadaju ideologije poput fašizma, konzervativizma i socijalizma, koje podupiru kolektivističku alter-nativu. Landa ovdje ide korak dalje tvrdeći kako individualizam nije nipošto istovjetan liberalizmu, a kamoli kapitalizmu (str. 222–223). Citirajući liberalne mislioce, poput Herberta Spencera, pokazuje kako pojedinac u liberalizmu nije svetinja, već je on potrošan i podređen ekonomiji, vrsti, društvu, čovje-čanstvu, rasi (str. 228). Iznimka su oni pojedinci koji se ističu svojom izvrsno-šću nasuprot masovnoj homogenosti. Iz toga proizlazi kako se liberalizam ne brine samo za manjinu jakih i uspješnih naspram mediokritetskome mnoštvu (str. 226). Međutim, Landa uočava kako je unutar liberalizma postojala i struja mišljenja koja je smatrala da su mase glavni pokretači društvenih i političkih promjena, pri čemu pojedinac jedino udružen s drugim ljudima može ostvari-ti svoje ciljeve. Tu liberalizam ulijeće u vlastitu zamku: ako bi njegov glavni cilj bio zadovoljenje potreba svakoga pojedinca, onda bi morao ravnopravno širiti sreću među masama, pa čak i dati prednost većini pojedinaca nad nadarenom manjinom (str. 226). Međutim, liberalizam to ne čini. Izlaz iz te situacije leži u pozivanju liberalizma na neki „viši“, kolektivni cilj poput kulture, civilizacije ili društva. Odnosno, društvo prethodi pojedincu, a on mu se mora pokoriti. Landa utvrđuje kako liberalizam ima dva lica kada se raspravlja o pojedin-cu: pojedinac je na prvome mjestu kada je suočen s masovnim društvom, ali društvo je na prvome mjestu kada je suočeno sa zahtjevima „masovnih poje-dinaca“ (društvenih skupina) (str. 228). Landa navodi primjer Margaret That-cher, koja je u 80-im godinama 20. stoljeća, u vrijeme sukoba sa zahtjevima „masovnih pojedinaca“ (siromaha, beskućnika i nezaposlenih), izjavila kako društvo ne postoji. U toj izjavi nije ni najmanje proturječila svojim kolegama liberalima (str. 228). Kako unutar liberalizma postoje kontradiktornosti oko poimanja individualizma, tako se on prenio i u fašističku ideologiju. Zadnja dva mita liberalizma obrađuju se u šestome poglavlju. Treći mit odnosi se na izvor „velike laži“ fašizma: totalitarni ili liberalni? Srž je toga pi-tanja sljedeća: u totalitarnome društvu istina je podvrgnuta manipulaciji poli-tike i propagande, dok u „slobodnome“ liberalno-demokratskom društvu ona mora imati slobodan tok u dvama aspektima: diskurzivnome (znanstvenome) i političkome (definicija Karla Poppera koju Landa preuzima; str. 243). Po-stavlja se pitanje: kako prenijeti poruku manjini a da masa to ne primijeti? Tu autor uključuje američkoga političkog znanstvenika Lea Straussa, koji smatra kako demokraciju treba očuvati egzoterično, a istodobno prakticirati i suz-bijati ezoterično (str. 247). Mase treba držati slijepima kraj zdravih očiju. Ta Straussova teorija po prirodi je elitistička. Četvrti i posljednji mit govori o fašizmu kao nacionalističkome napadu na liberalni kozmopolitizam. Prema njemu fašizam napada individualistički i tolerantan način razmišljanja libe-ralizma. O stavu liberalizma prema individualizmu već je bilo riječi, a Landa smatra kako je liberalizam imao i svoju fazu imperijalizma, koji se očitovao u postojanju kolonijalnih imperija.U epilogu naslovljenome Subčovjek, podčovjek, untermensch: fašizam kao međunarodna koprodukcija Landa sabire svoje misli i iznosi neke nove. pro tempore 15 book.indb   422 21.4.2022.   15:11:24Ishay Landa, Šegrtov čarobnjak: Liberalna tradicija i fašizam423Suprotstavlja se mišljenju nekih stručnjaka na „liberalnome sjeverozapadu“ koji tvrde kako demokratski sustav funkcionira u razvijenome dijelu Europe, dok je u središnjoj i istočnoj (jugoistočnoj) Europi zakazao. Kao primjer navo-di činjenicu kako se nacionalizam razvio upravo u središnjoj, južnoj i istočnoj Europi, a ne u sjeverozapadnoj. Landa pokazuje kako je u međuratnome raz-doblju fašizam postojao i u Velikoj Britaniji i to među pripadnicima britanske elite. Evelyn Waugh 1936. godine pohvalio je talijansku okupaciju Etiopije, dok je Churchill izjavio kako je Mussolinijev novi politički eksperiment dao svakoj naciji vrhunsku političku zaštitu (str. 289). Landa se poziva na Salvemi-nija, koji protivnicima demokracije, uz komuniste i otvorene fašiste, pridru-žuje i kriptofašiste. Kriptofašizam bi trebao stvarati privid kako radi u korist naroda, a ustvari ga vući za nos. Primjer je toga Neville Chamberlain, koji je pred britanskom javnošću korio Hitlera, a istovremeno ga na ezoteričnoj ra-zini uvjeravao kako njegove (Chamberlainove) javne izjave ne treba shvaćati ozbiljno (str. 293). Dvoličnost se očitovala i u politici popuštanja Njemačkoj. Cilj je te politike bila uspostava prividnoga očuvanja europskoga mira, dok su britanski političari time zapravo žustro nastojali olakšati izbijanje rata između Njemačke i SSSR-a (str. 293). Knjiga Ishaya Lande svakako je poticajno djelo na području intelektu-alne historije i historije političke teorije. Autor, koristeći se analitičkom me-todom, pokazuje unutarnje kontradiktornosti liberalne ideologije i njezinu poveznicu s nacizmom i fašizmom. Mogli bismo reći kako ovo djelo može pružiti poticaj i hrvatskoj historiografiji u vidu načina obrade intelektualne historije i historije političkih teorija 19. i 20. stoljeća, koje su obilježile i hrvat-ske prostore. Landa je obavio zadatak koji je naveo na početku knjige: dokazao je postojanje poveznica između liberalne ideologije i nacizma/fašizma. Me-đutim, potrebno je naglasiti kako autor ukazuje na povezanost ekonomskoga liberalizma s razvojem nacionalizma, dok je politički liberalizam blizak poli-tičkoj ljevici. Ovoj knjizi možemo dati dvije zamjerke: prva je estetske priro-de, a očituje se u mnoštvu citata koji zauzimaju i do polovice stranice gusto raspoređenoga teksta, što može učiniti čitanje zamornim. Druga se zamjerka odnosi na poglavlje Epilog, u kojemu autor počinje objašnjavati političku si-tuaciju elite Velike Britanije u međuratnome razdoblju, čime se fokus djela iznenada prebacuje s intelektualne historije na političku historiju. To ne bi bio problem da je Landa u nekome od prethodnih poglavlja obradio političku elitu Velike Britanije u međuratnome razdoblju, no započeti analizu u zaključ-ku čini se naglim i iznenadnim te ostavlja dojam nedovršenosti, zbog čega se narušava kompaktnost djela. Unatoč zamjerkama djelo vrijedi pročitati zbog načina korištenja analitičke metode, čime se pokazuje povezanost liberalizma i nacizma/fašizma. Time ono odudara od drugih interpretacija, koje nastoje ukazati na povezanost nacionalizma sa socijalizmom, čime se liberalizam au-tomatski prezentira kao suprotnost spomenutim ideologijama. Ovim djelom Landa pokazuje kako je stvarnost ipak drukčija nego što se na prvi pogled čini.pro tempore 15 book.indb   423 21.4.2022.   15:11:24

Ishay Landa, Šegrtov čarobnjak: Liberalna tradicija i fašizam, prev. Damjan Lalović (Zagreb: Disput, 2018), 331 str.

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia