Reprezentativna secesijska zgrada Hrvatskog doma izgrađena je 1908. godine prema projektu Kamila Tončića. Projektirana u duhu Wagnerove škole, unijela je nova strujanja u arhitekturu Splita. Tijekom Drugoga svjetskog rata i ranog poraća otučen je secesijski ukras pročelja i svečane dvorane. Konzervatorski pristup obnovi usmjerila je valorizacija zgrade kao vrhunskog spomenika secesije u kojem je dekoracija sastavni dio arhitektonske kompozicije, s kojom tvori jedinstvenu cjelinu. Stoga je, bez obzira na nepostojanje materijalnih ostataka, obnova dekoracije bila imperativ. U tekstu se obrazlaže tijek obnove izvornog izgleda zgrade prema sačuvanim povijesnim fotografijama – kao prilog konzervatorskoj praksi te podloga za teoretsko promišljanje i raspravu o višeznačnosti pojma (metode) rekonstrukcije u obnovi graditeljske baštine
