Dijalekti, jezična povijest i tradicija. Zbornik u čast Josipu Liscu.
2020. Ur. Josip Bratulić, Gordana Čupković, Josip Galić.
Zadar: Sveučilište u Zadru – Matica hrvatska – Ogranak Matice
hrvatske u Zadru. 886 str

Blažeka, Đuro

Croatian

Dijalekti, jezična povijest i tradicija. Zbornik u čast Josipu Liscu.

2020. Ur. Josip Bratulić, Gordana Čupković, Josip Galić.

Zadar: Sveučilište u Zadru – Matica hrvatska – Ogranak Matice

hrvatske u Zadru. 886 str

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

307HRVATSKI DIJALEKTOLOŠKI ZBORNIK 25 (2021)Zbornik dostojan znanstvene djelatnosti slavljenika Dijalekti, jezična povijest i tradicija. Zbornik u čast Josipu Liscu. 2020. Ur. Josip Bratulić, Gordana Čupković, Josip Galić.  Zadar: Sveučilište u Zadru – Matica hrvatska – Ogranak Matice  hrvatske u Zadru. 886 str. Velika mi je čast predstaviti ovaj zbornik koji je izašao u čast 70. rođendana prof. emer. Josipa Lisca, člana suradnika Hrvatske akademije znanosti i umjetno-sti, jednog od najuglednijih hrvatskih jezikoslovaca uopće i mojeg uzora u dija-lektološkom radu. O kakvom je znanstveniku riječ, dovoljno govori Bibliografi-ja Josipa Lisca na kraju ovog zbornika: 14 knjiga, 279 znanstvenih radova, 674 stručna rada, 6 detaljnih dijalektoloških karti i 20 uredništva knjiga. Od njego-vih uredništva brojnih časopisa dovoljno je istaknuti Croaticu et Slavicu Iaderti-nu koja je u rekordnom vremenu postala jedna od naših vodećih filoloških publi-kacija. Dobro znajući koliki je Profesor perfekcionist i koliko svaka njegova na-pisana riječ ima ozbiljnu težinu, onda poštovanje postaje još veće. Od svih njego-vih djela meni su najviše pomogle Hrvatska dijalektologija 1. (Hrvatski dijalekti i govori štokavskog narječja i hrvatski govori torlačkog narječja) i Hrvatska di-jalektologija 2. Čakavsko narječje zahvaljujući kojima sam kao znanstvenik koji se bavio pretežno kajkavskim narječjem dobio detaljan i jasan uvid i u druga dva segmenta hrvatskog jezika, a za što bih, da nije bilo tih dviju knjiga, trebao potro-šiti godine i godine učenja s vrlo neizvjesnim ishodom sintetičkog shvaćanja cje-line koje nam je Profesor darovao. Slične sam pohvale o tim knjigama čuo i od brojnih drugih kolegica i kolega. Zbornik koji je pred nama, i kvalitetom radova i ugledom njihovih autora i op-segom (49 radova na 888 stranica) svjedoči o velikom poštovanju Profesora svih onih koji su bili pozvani da sudjeluju svojim prilozima. Kako u današnjim kri-terijima za napredovanje u znanstvenim zvanjima domaći zbornici donose vrlo malo „bodova“ (imam iskustvo kao član Matičnog odbora za filologiju već u tre-ćem mandatu), zna se dogoditi da autori u njima sudjeluju s manje kvalitetnim (ili čak recikliranim) radovima, no ovdje to nikako nije bio slučaj. Svaki rad iz ovog zbornika svjedoči o izuzetnoj želji njihovih autora da se pred Profesorom iskažu. Kako i naziv zbornika govori, povijest hrvatskog jezika (u širokom obuhvatu od srednjovjekovne pismenosti do suvremenosti) i dijalektologija (s podjednako du-bokim uronom u sva tri hrvatska narječja, ali ne samo u njih već i govore jezika susjednih naroda) u središtu su Profesorova znanstvenog interesa i najveći je broj radova upravo iz tih područja. 308PrikaziHDZ 25 (2021), 307–333Radovi su poredani po abecednom redu prezimena autora. Najprije ću spome-nuti za ovaj zbornik i slavljenika kojemu je posvećen vrlo prikladan rad pod na-zivom Prilog proučavanju odraza osobnoga imena Josip u hrvatskoj antroponi-miji u kojem je Domagoj Vidović obradio različite odraze Profesorova osobna imena unutar hrvatskoga osobnoimenskog fonda. Tih odraza ima preko stotinu, a ja ću skromno pridodati i jedan nespomenuti, a to je oblik Joži (G Jožija) koji je čest u donjem Međimurju. Ranko Matasović u radu Jedna urnebesna etimologi-ja predlaže novu etimologiju riječi urnebes. Odbacuje dosadašnje teorije da je u korijenu imenica nebo jer smatra da se ona može izvesti iz talijanske fraze urlo besso ‘budalasto urlikanje’. Etimologijom se bavi i Milan Mihaljević u radu »Ra-homeča« – jednokratnica iz Vinodolskog zbornika. Smatra da je korijen riječi ra-homeča ‘vika, graja, galama’ isti kao kod glagola raholiti / rakoliti ‘kokodakati, veseliti se, šepiriti se’. Stjepan Damjanović u radu Bilješke o sklonidbi imenica u najstarijoj hrvatskoj tiskanoj knjizi govori o mnogobrojnim previranjima u sklo-nidbenom sustavu imenica u Misalu po zakonu rimskoga dvora iz 1483. g. koji su rezultirali višestrukim rješenjima (npr. u G jd. slova i slovese, sina i sinu). Ugled-ni američki slavist Marc L. Greenberg u radu The Western South Slavic Change -l > o / -a and Attendant Phenomena: Diachronic, Diatopic, Terminlogical, and Typological Considerations govori o vokalizaciji l – jednoj od mnogih promjena koje su se dogodile nakon i zbog gubljenja slabih jerova i koja je karakteristična za štokavske govore, ali i neke čakavske i kajkavske govore. Ruski slavist An-drey N. Sobolev u radu O definicijama lingvonima »torlački« u južnoslavenskoj dijalektologiji razmatra semantički opseg tog lingvonima u južnoslavenskoj dija-lektologiji. Tatjana Ivanovna Vendina sa Instituta za slavistiku Ruske akademije u radu »Općeslavenski lingvistički atlas« i novi pravci u slavenskoj dijalektologi-ji govori o problemima jezične geografije i dijalektologije oslanjajući se na op-sežni materijal Općeslavenskog lingvističkog atlasa i velikim interpretacijskim mogućnostima u razumijevanju leksika prikazanog na tim kartama. Marina Juri-šić s Instituta za srpski jezik SANU u članku Izumiti u značenju ‘zaboraviti’ u srp-skim narodnim govorima govori o zemljopisnom rasporedu na srpskom jezičnom prostoru, tog, za taj glagol, specifičnog značenja (uobičajeno je značenje u srp-skim govorima ‘smisliti, pronaći’). Senahid Halilović, ugledni bosanskohercego-vački slavist, u članku Razvoj dijalektologije u Bosni i Hercegovini konstatira da su dijalektološka istraživanja u Bosni i Hercegovini, usprkos mnogim značajnim radovima (u kojima se između ostalih ističu i ona profesora Lisca) još uvijek vrlo skromna (posebice na području akcentuacije, leksikologije, tvorbe riječi i sintak-se). Leksikologiji hercegovačkih govora vrijedan je doprinos rad Hidronimi Mo-starsko blato i Hutovo blato Helene Dragić. U članku su osim lingvističkih, spo-menuti i mnogi vrijedni etnološki podatci. Mate Kapović u radu On the retracti-on of the neo-circumflex in čakavian stavlja naglasak na uspostavljanje točne gra-PrikaziHDZ 25 (2021), 307–333309nice južne izoglose retrakcije neocirkumfleksa (svih mogućih izvora) te sjeverne retrakcije unutrašnjeg kontrakcijskog neocirkumfleksa. Kornelija Kuvač-Levačić u članku Josip Lisac o hrvatskoj književnosti 19. st. ističe da je Profesor velik dio svoje znanstvene pozornosti usmjerio i prema hrvatskoj književnosti, kako onoj na standardnom jeziku, tako i dijalektnoj. Napominje da je povezivao smjene je-zičnih politika i međusobna suprotstavljanja filoloških škola 19. st. s autorskim jezičnim izborima ukazujući time na spregu ideologije, jezika i književnosti, a ta-kođer je ukazivao i na učinkovitost dijalekata i dijalektizama na pojedine autor-ske stilove. Cvijeta Pavlović u radu Filologija i književnost: Josip Lisac kao pri-ređivač putopisa Jakova Pletikose »Putovanje k Jerozolimu« god. 1752. ističe Profesorove zasluge za afirmaciju Pletikosina putopisa kao vrlo važnog za hrvat-sku filologiju jer on predstavlja izvorište za sve buduće znanstvene pristupe toj književnoj vrsti. Mirjana Crnić Novosel i Marija Malnar Jurišić u radu Gorski ko-tar u djelima Josipa Lisca opisuju Profesorov izniman doprinos dijalektološkim istraživanjima Gorskoga kotara. Autorice su njegove radove o toj tematici podi-jelile po cjelinama i opisale ih, što će biti velika pomoć u snalaženju svima zain-teresiranima za jezik tog područja. Ivan Magaš u radu Josip Lisac i govori zadar-skog područja daje pregled Profesorovih najvažnijih prinosa u govorima zadar-skoga širega područja i njegovih prinosa o piscima koji su djelovali u Zadru, od-nosno o jeziku njihovih djela. Također govori o Profesorovom angažmanu u Ogranku Matice hrvatske u Zadru te doprinosu dijalektnoj leksikografiji zadar-skoga kraja. Vuk-Tadija Barbarić u radu Grafija »Predika« Josipa Banovca s osobitim obzirom na Maretićevu »Istoriju hrvatskoga pravopisa latinskijem slo-vima« pokazuje da je grafija tog djela u vrlo visokom stupnju regularizacije i da je Banovac s vremenom sve više naginjao morfološkom pravopisu. Nikola Ben-čić u radu Starija razmišljanja o gradišćanskohrvatskom jeziku piše o pismu jed-nog župnika biskupu Josefu Viltu (početak 19. st.) u kojem apelira na revitaliza-ciju hrvatskog jezika u zapadnoj Ugarskoj. Đuro Blažeka u radu Mali prikaz ra-zlikovnosti leksika između govora Preloga i nekih susjednih govora (I.) daje pri-jedlog istraživanja leksika u susjednim govorima mjesnog govora za koji je već izrađen poveći znanstveni rječnik. Željka Brlobaš u radu Jezična obilježja djela »Jačke« (1750.) Jurja Muliha želi potvrditi da se u tom Mulihovom djelu koje se smatra kajkavskim prožimaju i čakavska jezična obilježja. Gordana Čupković je u radu Theme as Entity in Space: on the Figurative Meaning of the Prepositional Construction vrh-Genitive s aspekta funkcionalne gramatike i kognitivne seman-tike na primjerima starije hrvatske književnosti proučila uporabu varijante prijed-ložne konstrukcije vrh-genitiv u prenesenom značenju usmjerenosti govora te označavanja predmeta govora i teme. Vjekoslav Ćosić je u radu Marcel Kušar u Zadru (1895.-1914.) prikazao djelovanje Marcela Kušara, profesora hrvatskoga jezika na zadarskim gimnazijama, kroz njegova djela objavljena u navedenom 310PrikaziHDZ 25 (2021), 307–333razdoblju. Goran Filipi i Vlado Jurcan u radu Rječnik govora sela Rahovci u Istri (izabrane ogledne natuknice pod a i b) najavljuju svoj rječnik koji će biti peti rječnik govora jednoga jugozapadnog istarskog dijalekta i predočuju njegovu koncepciju. Josip Galić u radu O jeziku zadarskoga prikazanja o Juditi opisuje fonološke, morfološke, sintaktičke i leksičke osobitosti tog latiničnog rukopisa nepoznatog autora, za koji se smatra da je nastao na nekom od otoka zadarskoga područja krajem 17. ili početkom 18. st. Sanja Holjevac u radu Knjižica »O sve-toj Stošiji mučenici, svetom Dunatu biskupu i svetom Šimunu proroku i.t.d. Štenje i kratki razgovori« (Rijeka, 1878.) kao izvor za filološka istraživanja predstavlja sadržaj i strukturu te knjižice koja sadrži propovijedi zadarskoga kanonika, žu-pnika i pisca Vicka Ivčevića posvećene zadarskoj zaštitnici. Marijana Horvat i Barbara Štebih Golub u radu Hrvatske dopreporodne slovnice kao priručnici za učenje hrvatskoga kao stranog jezika dokazuju na korpusu odabranih štokavskih i kajkavskih gramatika iz dopreporodnog razdoblja da ih možemo smatrati pri-ručnicima za učenje hrvatskoga namijenjenih strancima. Boris Kuzmić u radu O jeziku kajkavskog pjesništva Jasne Vuge analizira jezik autoričine pisane građe i uspoređuje ju sa stanjem u jeziku stare kajkavske književnosti i suvremenim tu-ropoljskim govorima čija je autorica izvorna govornica. Persida Lazarević di Gia-como u radu »Ljiljan modri«: ilirska ideja Ch. F. Temlera govori o ilirskim ide-jama Christiana Friedricha Temlera (1717-1780), poznatog danskog političara i filologa, a na temelju njegovog neobjavljenog rukopisa. Anđela Milinović-Hrga u radu Jezične osobitosti privatnih pisama Ivana Meštrovića analizira jezične značajke privatnih pisama koja je Ivan Meštrović pisao prijatelju Ivi Tartagli od 1905. do 1947. Jezične osobitosti Meštrovićevih privatnih pisama uspoređuju se s tadašnjom kodificiranom standardnojezičnom normom. Ivana Nežić u radu »Kede joncići toncajo, a farfali sanjojo«: o labinskoj cakavici u poeziji Zdenke Višković Vukić govori o jeziku poezije jednog od prvih imena istarskog dijalek-talnoga pjesništva, a koje je pisano izvornom labinskom cakavicom. Božidar Pe-trač u članku Filološki prilozi Pavla Tijana govori o poznatom enciklopedistu i uredniku koji je bitno obilježio kulture hrvatskog i španjolskog naroda. On je bio među onim jezikoslovcima koji su 1937. utemeljili društvo Hrvatski jezik i osno-vali istoimeni časopis kojemu je Tijan bio odgovorni urednik. Danko Plevnik u radu Kultiviranje potrebe i sposobnosti cjeloživotnog čitanja govori o problemi-ma učeničke recepcije lektire. Predlaže novu koncepciju nastave književnosti usmjerene na potporu cjeloživotnom čitanju. Marina Radčenko u radu Precedent-Related Text as a Way of Creating Expressivity in Newspaper Headlines analizi-ra posebnosti novinskih naslova u ruskim masovnim medijima. Na temelju kor-pusa od 100 naslova proučavaju se razne vrste transformacije novih novinskih naslova od starijih pomoću različitih lingvističkih sredstava kako bi se stvorila PrikaziHDZ 25 (2021), 307–333311izražajnost (derivacijski procesi na temelju starih tekstova, skraćivanje i proširi-vanje sintagmi, promjene sintaktičkih struktura).Slobodan N. Remetić u radu O upotrebi predloga »o« u govoru istočnobosan-skih Era. Ispitanici su bile osobe koje su tijekom prošlog rata privremeno izbje-gle s područja omeđenog rijekama Drinjačom, Biošticom i Krivajom. Zaključu-je da se prijedlog o znatno češće upotrebljava u konstrukciji s lokativom, a rjeđe s akuzativom. Dubravka Sesar u radu Krležine »Balade Petrice Kerempuha« iz-među translatološke teorije i prakse na primjeru češkoga prepjeva balade Khe-venhiller raspravlja o problemima prevođenja Krležine kajkavštine na češki je-zik. Ennio Stipčević u radu Giulio Camillo Delminio (oko 1480.-1544.) i njegovo uglazbljeno pjesništvo pobliže analizira pjesme tog renesansnog filozofa i polihi-stora podrijetlom iz Duvna, što su ih uglazbili Lodovico Bellanda (1611.) i Bar-tolomeo Spontone (1583.). Marijana Tomelić Ćurlin u radu Zavirimo u škrinju jezične povijesti (Maleni doprinos proučavanju splitske jezične baštine) analizi-ra jezik knjižice Libbar Pavla Karstulovich iz 1869. g., koja se nalazi u unikatnoj građi koja je pripadala bratovštini crkve Svetoga Križa, a koju je gospođa Zlatka Radica-Jepura donirala zavičajnoj zbirci Spalatini Gradske knjižnice Marka Ma-rulića. Ivica Vigato u radu Leksičke i kulturno-povijesne osobitosti jednoga gla-goljičnoga zapisa iz zbirke dokumenata »Spisi Ninske biskupije« raščlanjuje lek-sik jednog glagoljičnog zapisa iz 1679. godine, a koji govori o suspenziji sveće- nika Ivana Baričevića. Leksičkom raščlambom spomenutoga zapisa autor us- pijeva predočiti kulturno-povijesnu sliku života ruralnoga stanovništva na pro-storu nekadašnje Ninske biskupije. Teodora Vigato u radu Tri predstave kazali-šta lutaka »Zadar« u novom stoljeću govori o estetici zadarskog lutkarstva u 21. st. Zaključuje da ono ima sve osobine postdramskog teatra čija je ključna osobina s jedne strane da se sva sredstva upotrebljavaju s jednakom važnošću, a s druge strane dogodila se promjena stava na strani gledatelja koji participiraju u predsta-vi. Anica Vlašić-Anić u radu Hrvatskoglagoljsko »Slovo premudrosti Akirovê« – intertekstualni 'literarni kaleidoskop' govori o glagoljskim prijevodima Priče o premudrom Akiru (knjigoznancu na dvoru asirsko-babilonskoga cara Sinahhe-riba (705.-681.) koja je u hrvatskoj srednjovjekovnoj književnosti inače zabilje-žena na svima trima hrvatskim povijesnim pismima. Nikola Vuletić i Vladimir Skračić u radu Specifični južnočakavski leksik morske faune (s posebnim osvrtom na sjevernu Dalmaciju) istražuju na temelju leksika morske faune kako se juž-nočakavsko-srednjočakavska dijalektalna granica u sjevernoj Dalmaciji odraža-va u leksiku. Silvana Vranić i Marina Bratović u radu Klanjski poredbeni fraze-mi u konceptima analiziraju poredbene frazeme u govoru Klane i naglašavaju da oni čine poseban strukturni tip frazema upravo zbog snažne ekspresivnosti, sliko-vitosti i konotativnog značenja. Sanja Zubčić u radu Jezik Kazalijeva epa »Grob-312PrikaziHDZ 25 (2021), 307–333nik« u kontekstu književnojezične situacije u drugoj polovici 19. st. analizira je-zik te knjige iz bogate riječke tiskarske tradicije nastale u postilirsko doba (1863.) kada je potvrđen odabir štokavštine kao osnovice književnoga jezika te je potvr-đena latinička grafija, ali je još trebalo riješiti mnoga ključna jezična pitanja. Di-ana Stolac u radu Sintaksa humora istražuje jezična sredstva kojima se ostvaruju komični efekti na sintaktičkoj razini, i to u korpusu komedija Marina Držića i Ti-tuša Brezovačkog. Lada Badurina i Ivo Pranjković u radu O manje poznatoj pole-mici Marcela Kušara bave se njegovom manje poznatom polemikom s pripadni-cima tzv. Srpske dubrovačke akademske omladine iz 1892. u kojoj brani pripad-nost Dubrovnika, njegova jezika i književnosti hrvatskom nacionalnom korpu-su. Kristina Štrkalj Despot u radu Moral u umu, jeziku i vremenu: konceptualna i inferencijska struktura pojma „moralnost“ u hrvatskom jeziku u dijakronijskoj perspektivi prezentirala je doista impresivnu sinkronijsku i dijakronijsku analizu riječi moral i moralnost nastalu na temelju metodologije iz projekta Croatian Metaphor Repository. Zaključuje da konceptualni izvori jezičnih metafora nisu arbitrarni, nego vrlo jasno utemeljeni u prirodi našega tijela i društvenih odnosa. Mijo Lončarić u radu Vukomeričko-pokupski dijalekt govori o razlozima da se taj dijalekt podijeli na dva zasebna dijalekta – vukomerički i pokupski. Josip Bratu-lić u radu Uz Ivšićev »Nacrt za istraživanje hrvatskih i srpskih narječja« osvjet-ljava kontekst Akademijinih početnih nastojanja na institucijskom usustavljiva-nju istraživanja hrvatskih dijalekata. Kako je u nazivu Zbornika i tradicija hrvat-skog naroda, rad Marka Dragića Hrvatski tradicijski adventski i božićni ophodi i običaji namijenjeni djeci vrlo reprezentativno pokriva to područje jer na multi-disciplinaran način interpretira čak pedesetak takvih običaja. Ti su običaji imali izuzetno važnu odgojnu i socijalnu funkciju. Pregled radova završavam s izuzet-no zanimljivim radom Ante Periše Vode u Bibliji – (meta-)fizičko počelo, život, smrt i čišćenje u kojem autor ukazuje na mnoga arhetipska obilježja ljudskog do-življaja i poimanja vode koja možemo naći u Bibliji. U zaključku maestralno po-vezuje pojmove koji se odnose na vodu s Profesorovim životom i djelovanjem. Navest ću jedan dio koji me se najviše dojmio: »A od svojega gorskoga izvora u Gorskom kotaru i životni mu se tijek polako spuštao prema moru, i tu na obalama mora u miru čekao svoj uvir u konačno more smirenja i ispunjenja«.Na kraju treba čestitati i zahvaliti uredništvu Zbornika (akademik Josip Bratu-lić, prof. dr. sc. Gordana Čupković i dr. sc. Josip Galić) na doista velebno učinje-nom poslu, ali i recenzentima koji su obavili strpljiv i odgovoran posao, trudeći se da izvuku najbolje što mogu od autorskih pristupa temama. Završit ću kratkim osvrtom na naslovnicu Zbornika na kojoj Profesora vidi-mo s leđa okrenutog prema crkvi svetog Krševana. Fotografija simbolizira uzvi-šenu Profesorovu skromnost i želju za anonimnosti u stilu srednjovjekovnih au-tora koji osjećaju da su samo sluge Onostranog čiji sjaj ih uvlači u sebe i u kojem PrikaziHDZ 25 (2021), 307–333313nestaju kao pojedinci. U Profesorovu slučaju je to poniznost i potpuna, malo je reći životna, predanost hrvatskom jeziku, kulturi i tradiciji. Čvrsto vjerujem da će se Profesorova neopisivo bogata bibliografija iz ovog zbornika još znatno oboga-titi kroz vrijeme koje dolazi.Đuro Blažeka

Zbornik dostojan znanstvene djelatnosti slavljenika

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia