Mirjana Crnić Novosel. 2019. Štokavski ikavski govori u Gorskome
kotaru. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. 242 str

Miškulin, Ivan

Croatian

Mirjana Crnić Novosel. 2019. Štokavski ikavski govori u Gorskome

kotaru. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. 242 str

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

PrikaziHDZ 25 (2021), 307–333327Prinos goranskom narječnom mozaikuMirjana Crnić Novosel. 2019. Štokavski ikavski govori u Gorsko-me kotaru. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. 242 str. Zeleno srce Hrvatske, kako se često naziva Gorski kotar, u dijalektološkoj je literaturi razumijevano kao relativno malo geografsko područje u kojem koeg-zistiraju sva tri hrvatska narječja, odnosno njihovi pojedini dijalekti. Narječna premreženost u dijelu mjesnih govora upućuje na širu sociološku, povijesnu i kul-turološku »nestabilnost«, odnosno »aktivnost« toga područja u pogledu migraci-je stanovništva. Tek načelnim određenjem granica hrvatskih narječja koncem sta-rojezičnoga predmigracijskog razdoblja, Gorski se kotar podrazumijevao jednim dijelom čakavskim, a drugim dijelom kajkavskim. U dijalektološkoj su literaturi tijekom posljednjih četrdesetak godina pregledno obrađeni pojedini govori svih narječja, a sustavnije su opisani pojedini mjesni delnički i čabarski idiomi te kaj-kavski govori istočnoga Gorskog kotara.Knjiga Štokavski ikavski govori u Gorskome kotaru autorice Mirjane Crnić Novosel, u izdanju Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, objavljena je pot-kraj 2019. godine. Djelo je temeljeno, kako autorica u predgovoru ističe, na dok-torskoj disertaciji Štokavski ikavski govori u Gorskome kotaru. Fonološki i mor-fološki aspekt, obranjenoj na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Govore Mrkoplja, Sungera i Liča autorica je obradila na fonološkoj i morfološkoj razini. Ova je monografija štokavskih ikavskih govora u Gorskome kotaru podijeljena u 8 po-glavlja. U uvodnim napomenama, osim što postavlja ciljeve istraživanja, autorica smješta analizirane govore u konkretno područje te navodi kajkavske i čakavske susjedne govore. Drugo poglavlje predstavlja kraću studiju o Gorskome kotaru, uz niz povijesnih datosti koje su obilježile i formirale taj kraj. Uz vladavinu Zrin-skih i Frankopana te demografske promjene uvjetovane doseljavanjem stanov-ništva pred osmanskom najezdom, područje Gorskog kotara, uzmemo li u obzir i današnje, sada već konstantno, iseljavanje s toga područja, predstavlja svojevr-sno tranzicijsko područje. Autorica nas izdvojenim jezičnim značajkama sistema-tično vodi kroz tronarječnost Gorskoga kotara te na temelju pregleda dosadašnje literature najprije donosi kraće opise goranskih čakavskih i kajkavskih govora. Kajkavski goranski govori, podijeljeni na istočne i zapadne, tumačeni su u kon-tekstu glavnih fonoloških i morfoloških (međusobno razlikovnih) obilježja. Jed-nako su tako predstavljeni i goranski čakavski govori. Goranski štokavski govori, također međusobno klasificirani na istočne i zapadne te naznačeni kroz fonološ-ke i morfološke osobitosti, kao završetak drugog poglavlja u knjizi predstavljaju 328PrikaziHDZ 25 (2021), 307–333i svojevrstan uvod u treće poglavlje. Valja napomenuti da su istočni štokavski go-vori u Gorskome kotaru, s obzirom na ostvaraj jata ijekavskoga tipa, dok su za-padni štokavski govori u Gorskome kotaru ikavskoga tipa. Opis potonjih govora, tj. govora Mrkoplja, Sungera i Liča, okosnica je knjige. U trećem je poglavlju, na temelju recentne literature i ovjera, prikazano prostiranje, klasifikacija i osnov-na obilježja štokavskoga narječja. Autorica se odlučila za, u dijelu literature, pri-hvaćenu podjelu štokavskoga narječja na sedam dijalekata, od kojih su tri novo-štokavska i četiri staroštokavska, a ukratko su prikazana kroz rasprostranjenost i temeljna međusobno različita obilježja. Razumljivo, posebnosti novoštokavsko-ga ikavskog dijalekta, kojem pripadaju govori Mrkoplja, Sungera i Liča, detaljni-je su predstavljene, čime je zaključeno treće poglavlje knjige. Goranski štokavski ikavski govori najvećma se međusobno razlikuju na fonološkome planu. Autori-ca tako, odmah u uvodu u četvrto poglavlje, koje govori o fonologiji spomenutih govora, posebno ističe da se, s obzirom na odraz primarne i sekundarne jotacije skupina *st’, *sk’, *zd’ i *zg’ govori dijele na: štakavski Lič i šćakavske Mrkopalj i Sunger. Uz temeljan vokalski sustav od pet dugih i pet kratkih vokala, autorica donosi i drugačije realizacije koje se ostvaruju u ograničenom broju primjera »u kojima, gotovo uvijek alterniraju oblik s neutralnim fonemom i oblik s alofonom zatvorene artikulacije« (str. 65), kao što je u govoru Liča, primjerice, zatvorenije ạ. Vokalski inventar i prozodija, čime štokavski ikavski goranski govori tvore je-dinstven korpus, popraćeni su brojnim ovjerama, a teoretska objašnjena donese-na su u kontekstu štokavskih ikavskih govora u cjelini. Glede ikavskog ostvara-ja jata, što je glavnim vokalskim obilježjem (štokavskih) ikavskih govora, autori-ca ističe česte nedosljednosti. Tako je svaka kategorija ostvaraja jata, počevši od onih u korijenskim morfemima, s osvrtom na duge i kratke naglašene te nenagla-šene slogove, zatim u tvorbenim i gramatičkim morfemima, potkrijepljena nizom primjera. Iako se odstupanje od »čistog ikavizma« odnosi na sva tri istraživana govora, oni se brojem odmaka međusobno razlikuju. Dok se u govoru Liča ovje-rava nekoliko (stalnih) ekavizama (cȅsta, dȅlo, jȁstrēb, pȍsteļa, sȇno, trȅbat), u govoru Mrkoplja broj je ekavizama nešto veći, no ekavske se potvrde bilježe us-poredno s ikavskim ostvarajima. U govoru Sungera ovjeren je najveći broj stal-nih ekavizama (kao i nekoliko ikavizama koji odstupaju od Jakubinskij-Meye-rova pravila), što je autorica protumačila utjecajem obližnjega čakavskoga ikav-sko-ekavskoga govora Brestove Drage, kao i podrijetlom stanovnika. Jekavski je odraz jata zabilježen u svim trima govorima u nekoliko primjera. Konsonantski inventari govora Mrkoplja, Sungera i Liča nisu jednakobrojni. Sustav Mrkoplja i Sungera čine 24 fonema, dok sustav Liča ima 23 fonema. Naime, u tom je govo-ru h reduciran ili supstituiran, neovisno o tome je li u početnom, središnjem ili u dočetnom položaju u riječi. Potonja je činjenica uobičajeno obilježje štokavskih ikavskih govora u cjelini. Nejednak ostvaraj na fonološkom planu u goranskih ikavskih govora iščitan je i u preinakama dočetnog -l u trima kategorijama (doče-PrikaziHDZ 25 (2021), 307–333329tak pridj. radnog m. r.; N jd. im., pridj. i priloga; dočetak unutrašnjeg sloga). Za-bilježen je, naime, trojak refleks -l: a, e, o ili je očuvano neizmijenjeno -l, veći-nom u Sungeru i Mrkoplju, a tek u nekoliko primjera u Liču. U naglasnom je su-stavu, očekivano, »ovjeren novoštokavski sustav s četirima naglasnim jedinica-ma koje su oprečne po kvantiteti i kvaliteti« (str. 218). Pokrata nenaglašene du-žine u govoru Mrkoplja i Sungera (ne i Liča) rezultat je utjecaja čakavskih govo-ra, zaključuje autorica na temelju prethodnih (Finka, Lukežić, Kapović) i vlasti-tih istraživanja. Iscrpno prikazanom distribucijom naglasaka, uz brojne primjere, potvrđuje neupitnu štokavsku ikavsku fizionomiju naglasnog sustava Liča te što-kavsku ikavsku fizionomiju, uz tipičnije čakavske posebnosti, govora Mrkoplja i Sungera. Pojedine, za štokavske govore netipične fonološke značajke, naime, bile su razlogom poimanja govora Mrkoplja i Sungera (srednjo)čakavskim govorima u dijelu ranije literature i na nekim kartama (str. 118–119). Autorica u uvodu u peto poglavlje, u kojem analizira morfologiju goranskih štokavskih ikavskih govora, naglašava da su ti govori »ukupnošću svojih morfo-loških značajki pretežito ujednačeni« (str. 120). Imeničke su deklinacije prikaza-ne prema rodovima, a svaki je gramatički nastavak tumačen u kontekstu razvoja i (zasebnih) inovacija svojstvenih štokavskim govorima u cjelini i/ili analiziranim govorima te potkrijepljen brojnim primjerima. U popratnim su potpoglavljima obrađene morfonološke alternacije i prozodijske napomene. Kategorija G mn., koja pokazuje izvornu štokavsku inovaciju nastavkom -a (< -ә < -ъ, -ь), u istra-ženim je govorima ovjerena u Liču, tek djelomično u nekoliko primjera u Mrko-plju, a u potpunosti izostaje u Sungeru. Uz nastavak -a, u G mn. ovjereni su -i i -ø u svim trima govorima. U većini štokavskih govora ujednačenje je D, L, I mn. rezultiralo novim nastavcima -ima (m. i s. r.) i -ama (ž. r.), a u goranskim štokav-skim ikavskim govorima nastavcima -in (m. i s. r.) i -an (ž. r.). Pridjevi (izuzev neodređenih likova u N jd. svih triju rodova), velikim dije-lom zamjenice, kao i redni brojevi, sklanjaju se prema posebnoj zamjeničko-pri-djevskoj sklonidbi, a, jednako kao i u imenica, gramatički su nastavci tumačeni u kontekstu razvoja i uspoređeni s potvrdama u ostatku štokavskih (ikavskih) go-vora. Nadalje, donosi se pregled spregovnih vrsta glagola te tvorbe, čestotnosti i uporabe glagolskih vremena i načina. Poglavlje o morfologiji zaključeno je opi-som pojedinačnih nepromjenjivih vrsta riječi. U zaključku autorica sumira pojedine jezične značajke goranskih štokavskih ikavskih govora te ih objedinjuje u svojevrstan sažetak knjige. Određene poseb-nosti, kao što je naglasila, približavaju spomenute govore čakavskim sustavima, primjerice, u govoru Mrkoplja i Sungera instrumentalni oblik lične zamjenice za 1. l. jd. mȁnōn/manon i uporaba upitno-odnosne zamjenice u G jd. česa u sva tri govora. Uz iscrpan pregled literature, knjiga završava ogledima govora Liča, Mr-koplja i Sungera. 330PrikaziHDZ 25 (2021), 307–333Posebna je vrijednost ove knjige i u tome što autorica, osim što je iznijela po-drobna i koncizna tumačenja razvoja utvrđenih i opisanih fonoloških jedinica i mijena, morfoloških oblika i mijena u analiziranim govorima te donijela broj-ne ovjere neophodne u dijalektološkim istraživanjima, nije zazirala od preispiti-vanja potvrda zabilježenih za ranijih istraživanja i komentara navoda u literatu-ri, uvijek iznesenih s izrazitim poštovanjem prema prethodnim istraživačima, kao ni od iznošenja viđenja opstojnosti istraživanih govora. Usto, bilješke koje se od-nose na čestotnost uporabe pojedinih značajki i oblika, s naglaskom na dobnu ra-slojenost samih govornika, ujedno upozoravaju na jezične mijene u spomenutim govorima. Tronarječni je mozaik Gorskoga kotara, stoga, ovom knjigom uvelike upotpunjen dijelovima koji su nedostajali u opisu njegova štokavskoga područja, ali i u ukupnoj slici hrvatske štokavologije i dijalektologije. Ivan Miškulin

Prinos goranskom narječnom mozaiku

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia