The bishops of Ston, Trebinje and Bosnia within the Metropolitan District of Dubrovnik until the 1330s, and the Old Slavic Service of God in their dioceses
Prvi spomen Stonske biskupije nalazimo u aktima Splitskog sabora 928. godine, Trebinjske biskupije u buli pape Benedikta VIII. 1022., a Bosanske biskupije u spisu Provinciale Vetus, u dijelu spisa koji je nastao između 1060. i 1075. godine. Jurisdikcijski prostor Stonske biskupije bila je Humska zemlja (Zahumlje), Trebinjske biskupije „kneževina“ Tribunija te vjerojatno Podgorje, prostor između Nevesinja i Nikšića, a Bosanske biskupije prvotni prostor zemlje Bosne koji se kasnije širio kako se širio i prostor Bosanske Banovine. O biskupima i njihovu djelovanju u biskupijama do sredine 12. stoljeća znamo vrlo malo. Od sredine 12. pa do 30-ih godina 13. stoljeća, kad ovi prostori dolaze na „povijesnu pozornicu“ zbog nestabilnih političkih i crkvenih prilika, vijesti o njima su češće kako u papinskim bulama, tako i u kronikama dubrovačkih kroničara. Stonski biskup Donat je prognan oko 1180. iz svoje biskupije u vrijeme vladavine Miroslava Nemanjića, o trebinjskim biskupima postoje tek sporadične vijesti, dok su nam imena bosanskih biskupa iz toga vremena, koja su bila slavenska, uglavnom poznata. Prevladavajući bogoslužni jezik u spomenutim biskupijama bio je slavenski, a obred rimski uz koji je u manjoj mjeri mogao koegzistirati i bizantski te je vjerojatno zbog rubnosti prostora dolazilo i do njihova miješanja
